.webp)
Put kroz talase: Milena Borozan prva žena kapetan iz Crne Gore (FOTO)
Autorka: S. Lagator
Foto: Privatna arhiva
U svijetu u kojem su kapetanske uniforme uglavnom rezervisane za muškarce, Milena Borozan (36) sa Cetinja svojim primjerom ruši stereotipe i briše granice pola.
Nakon četrnaest godina rada na moru, Milena je danas među rijetkim ženama koje su položile kapetanski ispit.
Jedan san je dosanjan, a ona već sigurno korača ka narednom, da postane kapetan velikog broda.
Njen put je interesantna priča gdje je bilo potrebno puno hrabrosti, odricanja i ono bez čega ništa ne bi imalo smisla, ljubavi prema moru, prešla je put od djevojčice koja je maštala o morskim daljinama, do žene koja upravlja brodom i posadom.
Od najranijeg djetinjstva, kaže Milena u intervjuu za Radio Cetinje, more je oduvijek privlačilo, beskrajno je privlačila ta ideja slobode, izazova i avanture ka nepoznatim horizontima.
-To nije bio samo san djeteta, već duboko ukorijenjena odluka koja je rasla zajedno sa mnom.
U pomorstvu sam već 14 godina i svaki novi izlazak sunca na horizontu podsjeti me zašto sam izabrala baš ovaj put, put koji me oblikovao, naučio strpljenju, hrabrosti i poštovanju prema moru – prisjeća se Milena.
Same početke obilježila je njena želja za učenjem, a o ovoj tituli nije tada ni pomišljala. Ta ambicija je došla kasnije, sa znanjem i ličnim napretkom.
-Iskreno, na početku nisam razmišljala o tome da postanem kapetan. U početku sam samo željela biti dio posade, upijati znanje i naučiti što više o moru, o brodu, o životu koji ono nosi.
Bilo mi je dovoljno da budem okružena tim beskrajem i da učim svakog dana nešto novo.
Ali s vremenom, kako su iskustvo, odgovornost i samopouzdanje rasli, počela sam osjećati da želim nešto više, da želim voditi, donositi odluke i preuzeti odgovornost.
Tada se u meni počela rađati ta ideja o kapetanskoj licenci. Rasla je polako, zajedno sa mnom sa svakim uplovljavanjem, svakom olujom, svakom smjenom na moru – kazala je Borozan.
Želja je rasla postepeno, kao i njen profesionalni rast, a odluka je donesena u trenutku.
-Jednog dana sam jednostavno sebi rekla: „Možeš ti i moraš ići do kapetanske licence”.
I od tog trenutka, to više nije bio samo posao, postao je put kojim dokazujem sebi da granice postoje samo ako ih prihvatiš – ukazala je ona.
Na pitanje što za nju znači biti kapetan, Milena se ne poziva na čin i zvanje, već na ono što dolazi iz srca: iskustvo, mir i povjerenje.
-Činjenica da žene čine manje od tri odsto kapetana u svijetu samo me dodatno motivisala. Titula se stiče polaganjem ispita, ali uloga kapetana dolazi tek s morem i iskustvom.
Potrebno je naučiti da vjeruješ sebi, ali i da drugi mogu vjerovati tebi. To se ne gradi preko noći.
Svaka situacija na moru, svaka odluka i svako putovanje ostavljaju trag koji te oblikuje kao vođu.
Tek kada osjetiš mir u donošenju odluka i sigurnost u neizvjesnosti tad zaista postaješ kapetan, ne samo po zvanju, već po srcu i po djelima.
Potrebno je vremena da stekneš povjerenje i sigurnost u svakoj odluci – naglasila je.
Odgovarajući na pitanje o počecima karijere i o predrasudama s kojima se suočavala kao žena u ovom, i dalje pretežno muškom poslu, Milena iskreno priznaje da put nije bio lak.
-Bilo je onih koji su mislili da žena ne može izdržati tempo, ili da će se povući kad postane teško.
Ali naučila sam da predrasude ne pobjeđuješ riječima, već djelima, tako da sam nekada davala i zadnji atom snage samo da ne bi rekli „ne može ona to“.
A kad vide da znaš svoj posao, da si stabilna i profesionalna, poštovanje dođe samo – istakla je.
Porodica joj je uvijek bila podrška znali su još od djetinjstva da ono što zacrta to i uradi, „iako im nije bilo lako“, dodala je.
-Nikada nije bilo jednostavno. Odlazak od kuće, dugi periodi na moru – to nikad nije jednostavno.
Okolina je bila iznenađena, neki su sumnjali, ali meni je to samo bio dodatni motiv da uspijem. Nije važno ko vjeruje u tebe – dokle god ti vjeruješ u sebe – poručila je Milena.
Nepredvidivih situacija na moru je bilo mnogo.
-More zna biti nepredvidivo, i ima trenutaka kad moraš donijeti odluku u sekundi. Najteži trenuci su oni kad si daleko od obale, a sve zavisi od tvoje procjene i pribranosti.
Ali, upravo tada shvatiš koliko si napredovao i koliko vrijedi tvoja smirenost i vjera u sebe. Za mene je jedan od najizazovnijih trenutaka bio prelazak Atlantika.
To putovanje traje danima, i nosi sve od bure do bonace.
Ali između svega toga, dogode se trenuci potpune tišine, nestvarni izlasci i zalasci sunca, i onaj prizor kad se nebo i more stapaju u jedno.
Tada shvatiš da si dio nečega većeg, da sve što radiš ima smisla – opisuje svoje iskustvo Milena.
-Ovaj posao je zahtjevan, ali i nevjerovatno ispunjavajući i ne bi mogla zamisliti da se bavi nečim drugim.
Volim taj osjećaj slobode, svaki izlazak sunca na pučini, i taj trenutak kada shvatiš da vodiš brod i ljude kroz sve što more donosi mir, oluju, tišinu i valove.
U tim trenucima osjetiš istinsku povezanost s morem i težinu, ali i ljepotu odgovornosti koju nosiš.
Ono što je teško su dugi periodi odsustva, razdvojenost od porodice i propušteni momenti na kopnu.
Ali sve ima svoju cijenu a ovaj život, koliko god bio težak, daje nešto što malo koji posao može: osjećaj slobode, smisla i ponosa koji ne blijedi, i buđenja svakog novog jutra u drugoj zemlji i gradu – odgovara ponosno kapetanica.
Puno je destinacija koje su joj ostale u sjećanju, ali svaka prva plovidba na novom brodu nosi poseban osjećaj kao posebno poglavlje koje tek počinje.
-Ipak, najviše u sjećanju nosim mirne večeri na Atlantiku, kada se more i nebo spoje u jedno.
U tim trenucima osjetiš koliko je svijet ogroman, a opet nekako tvoj kao da pripadaš svakom valu i svakom dahu vjetra.
Kuba mi je posebno ostala u srcu to nije samo mjesto na karti, već doživljaj, ritam i energija koji te obuzmu. A onda Grenland…
Plovidba između ledenjaka i kroz Princ Christian fjord prizor koji ti oduzme dah i podsjeti te koliko je priroda moćna i tiha u isto vrijeme.
Svaka od tih destinacija me naučila nečemu novom o moru, o svijetu, ali najviše o sebi – objašnjava Borozan .
Razlike u procesu obuke i usavršavanja za kapetana je dug, zahtjevan i temelji se na iskustvu.
Moraju se proći sve stepenice, od kadeta do oficira, učenje tehnike, navigacije, liderstva.
Za žene formalno nema razlike, ali u praksi „moraš dokazati sebe više – jer i dalje postoji nevidljiva potreba da dokažeš da možeš”.
Prihvativši to kao izazov, a ne kao prepreku ona je napredovala u svakom smislu.
Položaj žena u pomorstvu je mnogo bolji danas nego što je bio kada je počinjala.
Sve više žena ulazi u pomorski sektor, i to ne samo na palubi već i u inženjerskim i upravljačkim ulogama.
-Ali, još ima posla – najvažnije je da svaka od nas bude podrška drugoj, jer zajedno pomjeramo granice – naglasila je.
U Crnoj Gori taj proces napreduje, ali sporo. Postoji više prilika nego ranije, ali i dalje su žene u manjini.
-Vjerujem da će se to promijeniti, jer brodovi trebaju sposobne ljude – nije važno kog pola.
Važno je da mlade djevojke vide da je to moguće i da imaju podršku sistema – kazala je za Radio Cetinje Borozan.
Mladim djevojkama koje razmišljaju o karijeri u pomorstvu poručila je da ne dozvole da im bilo ko kaže da nešto “nije za vas”.
-Pomorstvo nije samo posao, to je poziv. Ako osjetite da vas more zove, slijedite taj osjećaj. Biće teško, biće izazovno, ali biće vaše.
Snaga u ovom poslu nije u mišićima, nego u odlučnosti, hrabrosti i vjeri u sebe.
Ako imate te kvalitete, more će vas naučiti i oblikovati na načine koje ne možete ni zamisliti… – poručila je Milena.
Ona ne želi stati, želi i dalje nastaviti da raste u ovom poslu, kao kapetan, ali i kao mentor mlađima, „jer iskustvo ima smisla tek kad ga dijeliš“.
-Uvijek radim na sebi – usavršavam tehničke vještine i razvijam liderske sposobnosti.
Možda jednog dana i da predajem, da oblikujem nove generacije pomoraca i pokažem im koliko ovaj život može biti izazovan, ali i ispunjavajući.
Privatno, želim pronaći balans između mora i obale, zadržati strast i ljubav prema ovom pozivu, i nastaviti živjeti svaki dan s istom energijom i posvećenošću kojom sam krenula na ovaj put kao prvog dana – poželjela je ova mlada uspješna žena.
Milena je poručiila mlađim generacijama da vjeruju da je sve moguće uz trud, obrazovanje i posvećenost.
-Voljela bih da me pamte kao osobu koja je rušila barijere i dokazala da pol ne definiše sposobnost.
Ako moja priča inspiriše makar jednu osobu da krene putem svog sna – smatraću to uspjehom – zaključila je Borozan.
Kapetanica Milena Borozan je primjer da treba slijediti svoje snove, bez obzira na prepreke.
Iako put ponekad može biti težak, a cilj se činiti nemoguć, važno je ne odustajati i uvijek nastaviti hrabro naprijed.
Njena priča nas uči da se trud, upornost i vjera u sebe uvijek isplate i da granice postoje, kako je kazala, samo ako ih sami postavimo.
- Tagovi:
- Pomorac
- Pomorci
- Brod
- Rodna ravnopravnost
- Karijera
