.png)
.jpg)
Istorija pomorstva „na dlanu“ u knjigama Petra Palavršića
Izvor: Boka News
Autorka: Mirjana D. Popović
Foto: Anton Gula Marković
Posthumnim objavljivanjem knjige „Kapetani i jedrenjaci Prčanja” autora Petra Palavršića, uz njegovu monografiju “Kapetani i jedrenjaci Herceg Novog”, koja je ugledala svjetlost dana za njegova života prije šest godina, poštovaoci kulturnog naslijeđa Boke i ljubitelji kvalitetne literature dobili su, u izdanju Pomorskog muzeja Crne Gore, najkompletniji prikaz i popise prčanjskih kapetana i jedrenjaka, istoriju pomorstva „na dlanu“, koja će biti nezaobilazan izvor svim budućim naučnim radnicima i istraživačima pomorstva.
Autor ovih djela je sačuvao sjećanje na bokeške kapetane i njihove jedrenjake i na taj način sebe upisao u istoriju Boke, koju je cijelog života znalački istraživao.
Ovo je istakla mr Maja Uskoković, direktorka Pomorskog muzeja Crne Gore, čiji je dugogodišnji kustos Pomorsko-tehničke zbirke Palavršić bio.
Rukopis knjige je za objavljivanje priredio Željko Brguljan, profesor, slikar, pisac, istraživač pomorske prošlosti porijeklom iz Prčanja, nastanjen u Zagrebu.
Gospođa Lala Palavršić, udovica pok. Petra Palavršića objašnjava da je rukopis svog supruga pronašla na stolici u dnevnoj sobi, odakle ga je sklonila u kućnu biblioteku, a kasnije, prema usmenoj oporuci svog supruga, predala Željku Brguljanu, dugogodišnjem prijateluj i saradniku Palavršića.
-Divan je osjećaj vidjeti da je rukopis moga supruga uobličen u ovako lijepu knjigu.
Poslenici Pomorakog muzeja su nam baš izašli ususret- Radojka uvijek opširna, detaljna i Željko je stvarno fantastičan čovjek, nije ni čudo što je s mojim mužem našao teme za raspravu.
Direktorica Maja je opisala njegov lik i djelo, baš je sve bilo lijepo-kazala je za Boka News Lala Palavršić, koja je vrlo emotivno ispratila promociju u Galeriji Pomorskog muzeja.
Po riječima Brguljana, u odabiru i formiranju rukopisa Petru je svojim prethodnim radom izuzetno pomogao Prčanjanin pok. konte Mario Luković, koji je formirao kartoteku prčanjskih kapetana, te u nju unio sve podatke iz brojnih dokumenata nekadašnje prčanjske crkvene opštine.
-Posebno mi je zadovoljstvo da smo imali čast, uz prisustvo Petrove familije, prisjetiti se dragog prijatelja i poštovanog kustosa ove institucije, te i ovom knjigom skrenuti pažnju na njegov vrijedan i predan rad.
Ako će ova knjiga uploviti u biblioteke pomorskih institucija, stručnjaka i ljubitelja pomorstva, trud će biti opravdan, a izdanje će tako doprinjeti trajnom sjećanju na autora Petra Palavršića koji je veliki dio svog života posvetio pomorskoj prošlosti Boke Kotorske, djelatnosti koja je i Prčanj uzdigla uz bok najznačajnijih pomorskih centara Jadrana i Sredozemlja-kazao je Brguljan.
Iz knjige pomorske trgovine Prčanja 1790-1803. godine
Nagovještavajući sadržaj Palavršićevog djela, govoreći o istoriji pomorstva Prčanja, muzejska savjetnica Radojka Abramović, istoričarka umjetnosti, opisala je kako je Odbor za gradnju Bogorodičinoga hrama na Prčanju uveo računsku knjigu u kojoj su ubilježeni svi prihodi i rashodi.
U toku gradnje crkve, od 36. do 196. strane knjige vođeni su računi za svakog pojedinačnog trgovca, brodovlasnika, kao i za obrt kapitala za period 1790-1803. sa oznakom količine robe kojom se trgovalo, gdje se ona razvozila, i posebno sa brojem otpremljenih voštanica.
-Kako su se prčanjski pomorci i trgovci obavezali da će davati ugovoreni postotak za gradnju Hrama, u sažetom obliku u ovoj knjizi obuhvaćena je ukupna pomorska trgovinaPrčanja tog razdoblja-ističe Abramović i dodaje da u simboličnom smislu, „na grobovima potonulih jedrenjaka i pomoraca, oni koje je sudbina vratila njihovim domovima, kroz pokoljenja, u kontinuitetu, podigli su mjesto raskošnih građevina i umjetničkih spomenika, brod od kamena sa jedriljem i zastavama, zvonicima i skulpturama koje streme ka nebu“.
Brza brodska pošta, gusari i ropstvo
Prčanj se u Kotorskom arhivu pominje već u XIV vijeku, a već u XVI ovo je mjesto steklo ugled u pomorstvu kroz privilegiju da njegovi žitelji- vlasnici feluka, fusta i gaeta prevoze državnu poštu od Kotora do Venecije.
Ovi mali brzi brodovi sa jednim jarbolom i na vesla (koji su brzinom preticali mletačke brodove), sa posadom od oko deset ljudi, stizali su u Veneciju sa obaveznim zadržavanjem u Zadru, za oko 15-20 dana.
Jedan od „junaka toga doba“ bio je kapetan Tripo Lukov Luković (1585-1656) koji je prevozio državnu poštu između Venecije, Zadra, Kotora i Krfa punih 30 godina, odolijevajući brojnim napadima gusara.
U krvavim okršajima mnogi su Prčanjani- pomorci izgubili svoje živote ili su zapali u ropstvo na prisilnom radu u Albaniji, na grčkim ostrvima, u Tripolisu, Tunisu, Alžiru, Carigradu i bliže – u Ulcinju.
-Frana Đurovića, zapovjednika tartane u vlasništvu Vuka Đurovića, za vrijeme prenošenja državne pošte napali su gusari u vodama između ostrva Zante na putu prema Veneciji i odveli ga u ropstvo.
Turci su ga, zajedno sa desetočlanom posadom pogubili 1666. godine.
Božo Tripov Sbutega umire kao rob u Ulcinju 15. avgusta 1668. godine, a patrun Ivo Sbutega takođe je umro vršeći poštansku službu u Herceg Novom 22. januara 1665. - navela je precizno Abramović, iznoseći niz značajnih imena prčanjskih kapetana, trgovaca, mecena i događaja koji su obilježili slavnu pomorsku i brodograditeljsku prošlost mjesta.
Nije izostavila ni put oko svijeta Iva Visina (1806-1868).
Najugledniji trgovci i brodovlasnici
-Trgovačka kuća Verona bila je, uz trgovačke kuće porodica Florio, Ivanović i Tripković, jedna od ekonomski najmoćnijih u Boki Kotorskoj – u posjedu Verona bilo je deset kuća i velika palata kapetana Antona Verone, podignuta 1780- 1790. godine.
Prčanj je 1729. godine posjedovao ukupno 22 broda, 1755. godine 35 brodova, 130 mornara i dva pomorska oficira, a između 1764. i 1797. godine na Prčanju je bilo 35 patentiranih brodova bez ubrajanja manjih plovnih jedinica.
Privredni kapital koji je počivao na pomorskoj trgovini 1791. godine iznosio je 240.705 mletačkih talira-precizna je Abramović.
Najugledniji prčanjski brodovlasnici u XIX vijeku bili su: konte Anton Luković (Cardiff), Špiro i Tripo Florio (Trst), porodica Lazari (Venecija i Prčanj), Verona (Prčanj), Anton Sbutega sa sinovima Nikom i Jozom, Ivo Sbutega, Edvard i braća Sbutega, Đurović, Fatuta, Grando, Tomić, Ivo i Jozo Visin, Miletić, Špiro Miajlović, Božo Damjanović i Božo Matković.
Tartane, nave….
-Tipovi prčanjskih jedrenjaka XIX vijeka bili su različiti: tartane, trabakule, pjelezi, škune, brigantine, brikovi, polake, bark-logeri, bark-škune, barkovi, nave.
Razlika među njima ogledala se u načinu izgradnje, tipu jedara, veličini i nosivosti, a imali su topove trombone i puške kremenjače i sablje za odbranu od gusara.
U drugoj polovini XIX vijeka uz državnu zastavu viju i slavjanski barjak, a brodovi imaju narodna imena.
Gradili su ih u brodogradilištima na Korčuli, Lošinju, Rijeci i Trstu.
Posljednji bark “Obilić” 427 t nosivosti, koji je pripadao Božu Matkoviću, sagrađen je u Malom Lošinju.
Cijena gradnje broda od 600 t nosivosti iznosila je 50.000 forinti-navela je Abramović.
Usljed razvoja parabroda krajem XIX vijeka nastaje slom jedrenjaka, te brodovlasnici, svjesni nemogućnosti opstanka, oko 1880. godine polako rasprodaju svoje jedrenjake uglavnom Grcima i Albancima i to ispod njihove realne cijene.
Slike i portreti kao svjedočanstva prošlosti
-Velika i slavna prošlost prčanjskih jedrenjaka i njihovih posada, potopljenih po raznim okeanima i morima svijeta u svojim plavim grobnicama nijemi su svjedoci svoje burne istorije.
Na njih podsjećaju samo svetionici koji u tamnim noćima osvjetljavaju put mornarima u raznim lukama svijeta.
Na Prčanju se sjećanje na slavno doba prčanjskih jedrenjaka čuva na brojnim portretima pomorskih kapetana, slikama jedrenjaka prikazanih u plovidbi po mirnom moru, olujnim noćima i brojnim okršajima na moru, dokumentima-podsjeća Abramović, istoričarka umjetnosti.
Od ribara i pomorca do muzeologa, kustosa i publiciste
-Gospodin Palavršić je godine provedene u Pomorskom muzeju posvetio proučavanju pomorske prošlosti Boke Kotorske.
Posao muzeologa, kustosa i kasnije publiciste započeo je prvi put 1975. godine upravo u našem muzeju.
Kao kustos Pomorsko-tehničke zbirke radio je do 1974. godine kada je kao pomorac započeo desetogodišnju plovidbu svjetskim morima.
Potom se četiri godine profesionalno bavio ribanjem, da bi se 1999. godine vratio u Pomorski muzej ponovo kao kustos Pomorsko-tehničke zbirke.
Aprila 2012. godine otišao je u penziju, ali je i poslije toga nastavio plodnu saradnju sa muzejom.
Autor je nekoliko monografskih djela iz istorije pomorstva Boke koju je odlično poznavao i s ljubavlju znalački istraživao.
Pred kraj svog rada u muzeju, zajedno sa Slavkom Dabinovićem objavio je dragocjeno djelo „Plovidba Iva Visina oko svijeta”-istakla je Maja Uskoković.
