In memoriam: Capt. Radomir Rajko Čavor (1958-2021)
Izvor: Vijesti
Autor, foto: Siniša Luković
Brojni prijatelji iz čitave Crne Gore i posebno građani Tivta koju su ga prosto obožavali, ispratili su danas iz gradske kapele u Tivtu, odar sa posmrtnim ostacima jednog od najvećih crnogorskih pomorskih stručnjaka, ali i filantropa, kapetana duge plovidbe Radomira -Rajka Čavora.
Pored ostalih, među okupljenim koji su došli pokloniti se sjenama kapetana Čavora, bili su i gradonačelnik Tivta Željko Komnenović, predsjednik Skupštine Opštine Tivat dr Andrija Petković, predsjednik Unije pomorca Crne Gore kapetan Neđeljko Radulović i brojni predstavnici pomorskih institucija i školstva, te političkog, privrednog i kulturnog života Boke.
Neskrivene emocije i suze među okupljenima dodatno je pojačala simbolika činjenice da su za kapetanom Čavorom plakali i brodovi kojima je on posvetio čitav svoj život.
Naime, u momentu kada su iz kapele iznoslili njegov odar, oglasile su se sirene svih brodova i jahti vezanih u gradskoj luci Tivta i marini Porto Montenegro, predvođeni sirenama Čavorovog putničkog broda „Katica“ i superjahte „Pelorus“ na kojoj je on bio komandnat do posljednjeg dana života.
Istovremeno, i na drugom kraju Crnoggorskog primorja, u Luci Bar, oglasile su se i sirene svih brodova koji su se danas zatekli u luci grada pod Volujicom, opraštajuči se na taj način od čovjeka koji je ostavio neizbrisiv trag u istoriji modernog crnogorskog pomorstva.
Kapetan duge plovodbe Radomir Rajko Čavor preminuo je u Opštoj bolnici Kotor od posljedica infekcije koronavirusom.
Čavor je bio jedan od najuglednijih crnogorskih pomoraca, vrhunski stručnjak koji je plovio za brojne nekadašnje jugoslovenske i brodarske kompanije u inostranstvu, imao poslovne i prijateljske kontakte sa brojnim svjetskim brodarskim i privrednim magnatima, a bio je i na daleko čuven po svojoj filatropiji i humanitarnom radu, te kao mecena kulture i sporta u Boki.
Bio je dugogodišnji član najužeg rukovodstva Udruženja pomorskih kapetana trgovačke mornarice Crne Gore, saradnik u nastavi na Pomorskom fakultetu u Kotoru i stručnjak koji je nesebičnom ekspertizom i ogromnim iskustvom koje je stekao provevši čak 43 godine na moru, dijelio sa našim pomorskim instiuticijama, Mornaricom VCG i pomorskom privredom.
Čavor je rođen u Kotoru 1958. godine, a u tom gradu je završio i čuvenu Nautiku (Srednju pomorsku školu) i Pomorski fakultet.
Karijeru na moru je počeo ukrcavši se u svojstvu kadeta 1978. godine na jedan od brodova kotorske »Jugooceanije«, a nakon položenog poručničkog ispita, prelazi na slovenačku »Splošnu plovidbu« iz Pirana gdje sa 20 godina starosti, postaje treći oficir.
Samo tri mjeseca kasnije unaprijedjen je u drugog, a već u 24 godini starosti dobija zvanje prvog (chief) oficira.
U 31. godini života 1990, kapetan Čavor stiže do najvećeg zvanja i postaje zapovjednik broda za prevoz rasutog tereta »Med Carara« deplasmana 45.000 tona kompanije “Marico” iz Izraela.
Karijeru nastavlja na italijanskoj kompaniji “Bogazzi” gdje je napravio i nešto što je ušlo u noviju istoriju Crne Gore. Naime, prvi strani brod koji je nakon ukidanja sankcija UN prema SRJ 1995. uplovio u Jadransko brodogradilište Bijela, ovdje je doveo upravio kapetan Čavor .
“Bogazzijev” teretnjak “Antwerpen Express” kojim je on zapovijedao, prilikom tog uplovljavanja u Boku Čavor je provozao po zalivu i napravio mali “đir” ispod Tivta, fišćajući brodskom sirenom, i tako razgalio srca Bokelja nenaviklih da im godinama zbog sankcija u zaliv uplovljavaju brodovi.
Čavor je nakon “Bogazzija” plovio i na drugim manjim ili većim kompanijama, a posljednje komande većih kontejnerskih brodova imao je na renomiranoj njemačkoj kompaniji “Nord deutsche Reederei” iz Hamburga.
U preko tri decenije koje je proveo na moru, kapetan Čavor je ostao zabilježen i u na nekim istorijskim stranicama kada je novija povijest našeg pomorstva u pitanju: bio je zapovjednik prvog trgovačkog broda iz Crne Gore – feribota “Link” koji je nakon rata u bivšoj SFRJ, uplovio u jednu luku u Hrvatskoj, bio je posljednji zapovjednik nekadašnjeg čuvenog Titovog “broda mira” - školskog broda JRM “Galeb” kada je Vlada Crne Gore taj brod prodala jednom grčkom tajkunu, a ovaj ga odveo na remont u Hrvatskoj gdje je “Galeb” danas brod-muzej, a Čavor je postao je i prvi Crnogorac kome je za rukom pošlo da bude zapovjednik na jednoj ultraluksuznoj superjahti – 115 metara dugom impresivnom »Pelorusu« koji je na žalost, bio i posljednja komanda kapetana Čavora.
Osim plovidbe u svojstvu zapovjednika, Čavor je bio i pomorski pilot i instruktor pomorskih pilota. Osim za uvođenje brodova u zaliv Boke Kotorske, on je imao licencu i za pilotažu brodova za četiri luke i dva tjesnaca u Japanu.
Čavor je pilotirao gotovo sve trgovačke brodove koji su dolazili na remont u nekadašnje vojno brodogradilište Arsenal u Tivtu i Jadransko brodogradilište Bijela te sprovodio delikatne operacije njihovog uvođenja u plutajuće dokove.
U luku Kotor je dovodio gotovo sve kruzere koji su uplovljavali u Boku, pogotovo prilikom njihovih tzv. maiden call-a (prvih komercijalnih putovanja) što se u pomorstvu smatra za posebnu čast.
Ugledni bokeljski pomorac na njihove izričite zahtjeve, pilotirao je i gotovi sve veće strane ratne brodove koji su posljednjih godina dolazili u Boku u službene posjete Crnoj Gori, a najupečatljiviji takvi primjeri bili su veliki američki ratni brodovi: krstarica “Anzio”, razarač “Roosevelt” i matični brod za podmornice “Emory S. Land”, dok je vrhunac njegove pilotske karijere bilo uvođenje u Boku u jesen 2014. velikog italijanskog nosača aviona “Cavour”.
Čavor je ostao zabilježen u istoriji pomorstva Boke i kao pilot koji je u Kotor uveo do sada najveći brod koji je dolazio u tu luku i zaliv Boke uopšte – impresivni italijanski megakruzer od 140.000 bruto-tona, “MSC Divina”, dugačak 333 metra.
Zbog oluje koja je brod zadesila tokom njegovog boravka na sidrištu pred Kotorom, kapetan Čavor je izveo izuzetno zahtjevan manevar vozeći, po izuzetno jakom vjetru, ogromnu “MSC Divinu” nekoliko milja “u rikverc”, kako bi je doveo do dijela zaliva dovoljno širokog da se brod može sigurno okrenuti i isploviti iz zaliva.
Svoju vrhunsku vještinu i urođeni osjećaj za upravljanje brodom, Čavor je nebrojeno puta demonstrirao okrećući impresivno velike kruzere oko peraških otoka i provodeći ih usklim prostorom između Gospe od Škrpjela i grada Perasta što je bio nekadašnji lijepi i jedinstveni običaj u Boki, gdje su brodove pritom tradicionalno pozdravljala zvona peraških crkava i mahanje bijelim lenculima sa prozora peraških palata.
Zbog sposobnmosti da izuzetno delikatno i elegantno veliki brod provede kriz navigacijski izuzetno zahtjevna područja Boke poput Veriga i oko peraških ostrva, kapetan Čavor je imao imidž čovjeka koji bukvalno, pleše sa kruzerima.
U Boku je uvodio i mnoge luksuzne mega i super jahte i prijateljevao sa njihovim vlasnicima- poznatim svjetskim industrijalcima, brodarskim i drugim magnatima poput Samija i Idana Ofera ili Pitera Manka.
Njegovi stručni savjeti bili su presudni u projektovanju određenih djelova marine Porto Montenegro, a često je svojom ekspertizom potouno besplatno pomagao i Upravi pomorske sigurnosti Crne Gore, Morskom Dobru i Ministarstvu pomorstva kada je trebalo rješavati neke od dilema u vezi organizacije pomorskog saobraćaja i sigurnosti na moru u Boki.
Na njegovu stručnost i veliko iskustvo se mnogo puta oslanjala i Mornarica VCG, posebno prilikom planiranja dužih međunarodnih krstarenja svog školskog broda, jedrenjaka “Jadran”, a čija je posada izuzetno cijenila i voljela kapetana Čavora.
Sa mnogo strasti on je radio na turističkoj i svakoj drugoj promociji Boke i Crne Gore, a mnogim mladim pomorcima je pomogao da se ukrcaju i dobiju “hleb u ruke” kod brojnih stranih kompanija koje su kapetana Čavora izuzetno cijenile.
Ogroman doprinos je dao i kao dugogodišnji član najužeg rukovodstva Udruženja pomorskih kapetana trgovačke mornarice Crne Gore iz Kotora.
U ličnosti kapetana Čavora sublimirale su se sve karakteristike koje su odlikovale nekadašnje slavne bokeške kapetane iz vremena jedrenjaka. Iako izuzetno stručan i obrazovan, on je bio veoma skroman i nenametljiv čovjek, predan dobrobiti šire zajednice, nauci, kulturi i dobročinstvu.
Kao asistent u nastavi, pomagao je obrazovanju generacija novih pomoraca na Pomorskom fakultetu u Kotoru, bio je mecena brojnih kulturnih i sporstkih dešavanja u Boki, a bio je i prvi predsjednik Rotary kluba “Kotor” gdje je pokrenuo mnoge humanitarne akcije pomoći raznim obrazovnim i zdravstvenim ustanovama u Boki.
U istoriji bokeljskog pomorstva, kapetan Rajko Čavor ostaće upisan i kao možda i posljednjji tradicionalni bokeški patrun – kapetan i istovremeno vlasnik broda, jer je svoj preduzetnički duh proteklih godina uspješno iskazao i kao brodar, kupivši u Francuskoj i Turskoj i dovevši u Boku, dva trenutno najveća turističko-izletnička broda koji plove pod crnogorskom zastavom – “Le coche d`eau” i “Katic”« .
Za sobom je ostavio suprugu i dvoje djece.
Kapetan Radomir Čavor sahranjen je danas u krugu najuže porodice i prijatelja, na porodičnom groblju u Čavorima u Kotoru.
