.jpg)
Leković DPS-u: Iz Bara neću nigdje, već ću vas ispratiti u opozicione klupe
Iz ranojutarnjih i nepotpisanih saopštenja barskog DPS-a može se jasno zaključiti da ih noćne more usljed gubitka državne vlasti još uvjek progone, pa onako nenaspavani pišu neubjedljive i konfuzne pasuse kojima pokušavaju odbraniti činjenicu da u svojim redovima imaju funkcionere iz kojih prosto vrišti nacioanalšovinizam. “Odliv mozgova” (za koji je upravo DPS odgovoran) barskom ogranku ove partije se sada sveti na najbrutalniji način i vraća poput bumeranga, što se vidi na osnovu posljednjih saopštenja ove partije, navodi Momčilo Leković, predsjednik Kluba odbornika Demokrata u SO Bar
-I dok iz jednih vrišti nacionalšovinizam, drugi doslovno bljuju vatru jer uviđaju da im stiže skora politička propast i realni ishod po kojem će nakon majskih izbora zauzimati gornje klupe skupštinske sale, naravno ukoliko im tada preostane kadrova spremnih da trpe poniženja kakva već trpe i doživljavaju.
Kolika je danas sramota biti član partije Mila Đukanovića, najbolje svjedoči činjenica da vaša saopštenja nema ko da potpiše, dok za razliku od vas mi iza svojih riječi uvjek stanemo imenom i prezimenom.
Znamo da vam od 2018. godine prisustvo odbornika Demokrata, iznošenje slobodnih stavova, skupštinskih inicijativa i primjedbi takođe stvara more, pa bi da odbornika Lekovića pošaljete van Bara kako bi vaše more bar za kratko prestale. Na vašu nesreću, a sreću građana Bara, takav film gledati nećete; Leković iz Bara neće nigdje, već će sa osmjehom da vas isprati u opozicione klupe-navodi odbornik Demokrata.
-Kada smo to apsolvirali, da se malo dotaknemo i književnosti. Velika poljska pjesnikinja Vislava Šimborska – za DPS intelektualce preporučujemo Google, Wiki – kaže kako će Istorija licemjerja, knjiga koju će jednom možda neko napisati, biti veoma dugačka.
Sigurni smo da neće proći bez poglavlja posvećenog DPS-u. Jer, šta je do vrhunac licemjerja pokušaj da se trodecenijsko (zlo)djelovanje tek tako relativizuje, a svako podsjećanje na uzroke velike većine problema današnjeg crnogorskog društva obesmisli priprostom konstatacijom da je “to bilo prije”.
Bilo je, slažemo se. I dodajemo da nikad više neće biti, i da se baš u toj tački susreću naša politička pobjeda i budućnost ove zemlje sa vašom frustracijom uzrokovanom činjenicom da se nikad više nećete vratiti na vlast, a time ni u priliku da ovoj zemlji nastavite da radite ono zbog čega su vas građani odbacili uprkos svim ucjenama, pritiscima, kupovinama, prijetnjama i sličnim nedjelima-dodaje Leković.
-Sve što je u jučerašnjem odgovoru spočitano poraženoj kvazipartiji koja se odaziva na DPS, oni su jutrošnjim odgovorom potvrdili. Njima objašnjavati zbog čega su njihova moralna bijeda i kriminalna zlodjela stvar koja ne zastarijeva izlišno je, jer lakše je “konopcu proći kroz iglene uši” nego DPS-u objasniti da o zaposlenjima ne smije da priča partija-akter afere “Snimak”.
Razumijemo zašto su vama i moral i stid “ogavne fraze”, ali znajte da će sve to biti ad acta tek kad dobije pravičan sudski epilog, a građani Crne Gore svaku vrstu satisfakcije za pretrpljeno.
Ali pošto očito niste razumjeli ništa na suštinskom nivou, pročitajte ponovo ovu važan dio: ne gadite Kunderu mladima. Kundera, poput mnogih velikana duha, pripada svijetu morala, znanja i integriteta, a vi, dok god se javljate iza insignija organizovane kriminalne grupe, ne pripadate ni blizu-navodi Leković.
-Je li izlišno od vas očekivati da razumijete da se ne može pričati o Kunderi i dometima ljudskog duha i intelekta uopšte, a biti u Migovoj koverti, iza Veljovićevog pendreka, ćutati na Lazovićevog Belivuka, kriminal, višedecenijski šverc koji je moralno unakazio ovu zemlju. Ne može se, dakle, u saopštenjima pokrivati imenima velikana, a u životu besramno, bez trunke integriteta ćutati na mučni, odveć dugi niz nedjela koji se potpisuje imenom DPS-a.
Umjesto pozdrava, srdačna preporuka za čitanje: Jarčevo slavlje, Mario Vargas Ljosa.
Ovo je roman u kojem nobelovac čudesnim umijećem pisanja oslikava brutalnu stvarnost Dominikanske Republike za vrijeme diktature Rafaela Truhilja.
Od tri međusobno isprepletena narativna nivoa koji čine strukturu romana naročito zanimljiv je onaj koji se tiče odnosa diktatora i marionetskih figura njegove nominalno demokratske vlade.
Ljosin general Truhiljo kazuje nam za DPS-ovce onu bolnu istinu da je svaki uspješan autokrata prije svega ekspert za upotrebu čovjeka. Diktatura, kaže pisac, često liči na nekakav groteskni muzej živih igračaka ali za razliku od klasičnog ropskog položaja ta vrsta duhovne propasti događa se voljom potčinjenog koji pristaje da bude upotrijebljen, obesmišljen i na kraju potrošen.
U tom smislu, istina Ljosine romaneskne fikcije je beskompromisna, jer tragičnu dimenziju upotrebe čovjeka razotkriva kao svojevoljnu dehumanizaciju.
Ergo, da bi se iz vaše pozicije pričalo, potrebno je prvo izaći iz Migove koverte, pokajati se, priznati građanima Crne Gore ono što svi već odavno znaju, na koncu i zatražiti oproštaj od generacija čije su godine života ruinirane vladavinom DPS-a.
Umjesto toga, umjesto makar malo integriteta i snage, vi nastavljate da zidate sram-poručuje Leković.
