Objavljene “Kratke priče o beskrajnoj vodi” Mitra Miša Škuletića
U izdanju NVU Žene Bara, u ediciji Velika srca, upravo je objavljena knjiga “Kratke priče o beskrajnoj vodi” Mitra Miša Škuletića iz Bara.
Ovo je književni debi Škuletića, pomorca iz Bara čije priče sa komandnog mosta Feral.bar objavljuje u rubrici Prova od oktobra prošle godine.
Sav prihod od prodaje ide za nabavku hrane za barsku Narodnu kuhinju, a knjiga se može kupiti u kancelariji NVU Žene Bara velikog srca.
U predgovoru knjige, književnik, novinar i publicista Senad Karađuzović iz Bara zabilježio je da je u avgustu 1995. umro Hugo Pratt, omiljeni strip crtač njegove generacije i autor poznatog strip junaka Korto Maltezea.
-Prežalio sam mađioničara moje mladosti na sto jada, imajući pri tom na umu da doživljaje Korta više neću moći doživjeti. Sve što sam obožavao uvjek mi je uskraćivano koje-kakvim spletovima okolnosti.
Ali, život je takav...
Krajem 2020. zahvaljujući Facebook-u do mene je doprla kratka priča “Nulta tačka Nemo”, autora Mitra Škuletića. Istog trenutka u mojoj svijesti je bljesnula iskrica nade! Pomislih: „Blagosloven sam“.
I zbilja, iz objave u objavu, sve se više potvrđivalo moja vjera u mogućnost da se pojavio novi Hugo Pratt sa barske obale, u njegovim pričama sam vidio one kumulusne oblake nad beskrajnim Pacifikom koji lebde kao garancija da su monsunski pljuskovi minuli.
Usudio sam se da popričam sa autorom ovih priča u četiri oka, brodskim oficijerom koji je prešao 600.000 nautičkih milja.
Vidjevši ga sijedog i nasmijanog pri našem susretu, pomislih:“ Evo ga moj strip junak Korto Maltez, glavom i zulufima“.
I razgovarali smo čini mi se satima, pri čemu je on pokazivao svoju oficijersku otmenost jedne kraljevske mornarice.
Tokom tog razgovora sam i razumio razlog zašto bivši dokeri (poput mene) zavide neustrašivim pomorcima.
Nakon njegovog odlaska potražih svoj lučki dnevnik iz 1992. u kojoj bijaše na stranici ispisanoj (zaključno sa decembrom 1992) sljedeća rečenica: „Pramac broda “Profesor Kudrevič”. Gat 2 – vez 1. Luka Bar. Istovar sekundarnih sirovina. Pomenuti vapor ide na sječu...ovo mu je zadnji đir. Na pramcu zvono za maglu i ukoturani brodski konopci za privez...“
Iz tog zapisa shvatih, koliko se kopneni čovjek divi pomorcima. Dokeri su kukavice – neuspjeli pomorci.
Ali ovo je Knjiga kratkih priča o beskrajnoj vodi, Mitra Škuletića i pored svih mogućnosti, ja biram ovaj način da iskažem impresije tokom isčitavanja ovog rukopisa-naveo je Karađuzović..
Prošireno stanje svijesti kao navigacija kroz sažeti put proze!
-Ova proza obiluje filantropski samoubilačkom naracijom, gdje- kad tvrdim nostalgičnim vratolomijama, odbljescima tuđih osmjeha i očima zamućenih suzama...
Metaforična inpregriranost sa muzikom svojih i tuđih vremena nas navode na trag Lawrence Ferlinghettija iz “Pejzaža življenja i umiranja” (ali bez Melvillovske patetike iz Mobi Dika) koju Ferlinghetti potencira namjerno želeći da izdvoji modernu američku književnost od engleske).
Škuletić nas vodi preko kopna odrastajući, sve preko dalekih i nekih slanijh mora ne libeći se da šokira čitaoca. Njegove priče su i edukativno-pripovjedački uravnotežene, što po mojem skromnom uvjerenju i jeste svrha moderne kratke priče.
Komparativni prilaz na relaciji teracentričnost u aquacentričnost i obrnuto, može vas ponekad dezorinjentisati. Ali, to nije „prevara“, kad očigledno vodi iz poglavlja (prvi dio) „...u kopnenim miljama“ vještinom naracije migoljeći (drugi dio) „...u nautičkim miljama“.
...Svi ti pomorci, kojima obiluje crnogorska obala, imaju svoje privatne dnevnike, ali, biti hrabar i usuditi se objaviti ono najtananije iz duše, je ponuda dobrom čitaocu. Najpoštenija podjela onog iskonsko- filantropskog sa ostalim priobalnim svijetom.
„Korto, uvjek ćeš živjeti u snovima“, veli Azijatkinja uredno namašćene kose sandalovim uljem, na početku Balade o slanom moru.
-Uvjek ćeš živjeti u ovim kratkim pričama Mitre, imamo i mi sa barske obale svojeg Korta Malteza-. zapisao je Senad M. Karađoz.
Književnica i književna kritičarka Katarina Sarić u osvrtu na Škuletićevu prvu knjigu zapisala je da “Kratke priče o beskrajnoj vodi” već naslovnom sintagmatikom ukazuju na paradoks putovanja i ciklusa života “u kojem su temporalne i mjerne jedinice, često dijametralno suprotne i nevidljive logičkim sklopom računanja”.
-Baš kao što je Dostojevski jednom, negdje, zapisao da je njegova istina egzistencijalna, a ne matematička i da u njoj dva i dva mogu biti tri, zavisno iz kojeg ugla života posmatramo empirijsku stvarnost, tačnije, doživljavamo je.
U tom kontekstu, kratka priča postaje beskrajna a beskrajna voda može biti za kratko preplivana.
Priče pomorca i muzičara, Mitra – Miša Škuletića, vodiči su kroz rtove i ekvatore zemaljskih polulopti ali na njihovoj mapi nema preciznih koordinata – svaka njegova priča, mada naslovljena ili u tkivu teksta markirana određenom tačkom svijeta koju nam autor najtananije opisuje, onom finoćom oka koje ne gleda kroz dvogled radoznalog putnika i bilježi šarenilo na trgovima već zalazi u ćorsokake, spušta uže i sidro u mračne i skrivene dubine, neprestano tragajući za onim što je iza pukog dekora.
Stoga je ova zbirka sa primjesama i putopisnog i epistolarnog, dnevničkog, ispovijednog, memoarskog žanra, ali prije svega egzistencijalnog jer njeni glavni nosioci i fabularne okosnice nisu predjeli već lica i njihova srca.
To su Mišove mape vodilje zbog kojih nikad nije izgubio kompas na dalekoj pučini kroz koju se sprema i nas da provede jer zbirka je već u štampi a Vavilonska biblioteka vam premijerno predstavlja prvu iz ciklusa priča koje će se nastavit-navela je Sarić.
- Tagovi:
- Pomorci
- Mitar Mišo Škuletić
