.jpg)
Zašto blijedi tradicija?
Izvor: Radio Ulqini-Ulcinj
Autorka: Eliana Peku
Foto: Privatna arhiva
Juče, 25. juna, širom svijeta obilježen je Međunarodni dan pomoraca, datum koji duboko dotiče srce, istoriju i identitet grada Ulcinja.
Vijekovima je ovaj grad živio od mora; skoro svaka kuća imala je kapetana, upravitelja stroja ili mornara, a svaki ekonomski napredak naših porodica započinjao je na talasima dalekih okeana.
Međutim, danas su se vremena promijenila i ova tradicija prolazi kroz tihu transformaciju.
Kako bismo razumjeli šta se zaista dešava, Radio Ulcinj je realizovao specijalni ciklus ekskluzivnih reportaža, razgovarajući potpuno otvoreno sa pet poznatih pomoraca iz našeg grada: uvaženim veteranom Mahmutom Tivarijem, kao i pomorcima Valonom Sulićem, Dritanom Pekuom, Albanom Pekuom i Radetom Šofrancem.
U ovom snažnom rezimeu, oni prenose gorke istine, ali i preostalu magiju profesije koja se suočava sa izazovima modernog doba.
Zašto mladi više ne biraju more kao svoj prvi poziv?
Najveća promjena u odnosu na ono što se smatra "zlatnim dobom" pomorstva leži u društvenom i ekonomskom kontekstu.
Veteran Mahmut Dudi Tivari podsjeća da je nekada pomorstvo bilo među rijetkim načinima da se čovjek ekonomski uzdigne, dok danas mladi imaju mnogo više izbora – od turizma i ugostiteljstva, do IT sektora i rada u inostranstvu.
Ovo mišljenje dijeli i mladi pomorac Valon Sulić, koji ističe da je razvoj turizma naveo mlade da traže lakšu zaradu na kopnu, bez prolivanja znoja.
Rade Šofranac dodaje veoma zanimljivu činjenicu:
-Kada jedna generacija manje ide na more, svaka sljedeća ima manje uzora. Danas je taj kontinuitet slabiji, pa i interesovanje prirodno opada.
More nije izgubilo poziv, samo je poziv postao izbor, a ne nužnost kao nekada-.
S druge strane, Dritan Peku podiže institucionalni alarm koji direktno pogađa našu omladinu: djeca koja su školu završila na albanskom jeziku u Ulcinju teže se odlučuju da upišu srednju pomorsku školu ili fakultet, jer se nastava odvija na njima nematernjem jeziku.
Takođe, prihodi danas više ne prate inflaciju i visoke troškove života.
Kako to lijepo sumira Alban Peku:
-Nije more izgubilo vrijednost – nego je kopno dobilo više alternativa-.
Skidanje romantike: Izolacija i nedostatak podrške države
Iza romantične slike o brodovima, život na navigaciji danas je izuzetno zahtjevan i nosi visok nivo psihološkog pritiska.
Pomorci ističu da je u savremenom pomorstvu automatizacija olakšala plovidbu, ali su posade manje, radni dani traju od 12 do 16 sati, dok su birokratske kontrole i administracija postali iscrpljujući.
Dritan Peku i Rade Šofranac svjedoče da brodovi više ne stoje danima u lukama kao nekada, već se to mjeri satima, a same luke se često nalaze predaleko od grada, što pomorcima uskraćuje priliku da uopšte zakorače na kopno i vide svijet.
Nedostatak institucionalne podrške je još jedna rana; naši pomorci su prepušteni sami sebi da se snalaze oko zaposlenja, sami finansiraju skupe obuke i sertifikate, a u slučaju gubitka posla nemaju nikakvo osiguranje.
Kako kaže Valon Sulić:
-Romantizam na brodu ne postoji uopšte. Tamo gdje radiš ti si samo jedan broj i moraš biti čovjek sa jakim karakterom-.
Najveći izazov ipak ostaje emocionalna cijena odvojenosti i višemjesečna razdvojenost od porodice.
Porodica naspram "Magije mora"
Svi sagovornici se slažu da se najveća žrtva plaća na kopnu. Pomorci propuštaju rođenja djece, rođendane i važne porodične trenutke.
-Na kopnu je manje uvijek više. Porodica je uvijek na prvom mjestu-smatra Dritan Peku, naglašavajući da djeca u odrastanju trebaju oba roditelja.
Da bi se izdržala ova distanca i ostalo čvrsto na nogama, Valon Sulić ističe da je pomorcima neophodna ogromna moralna podrška i razumijevanje porodice.
Pa ipak, svaki put kada brod isplovi iz luke, ili kada nakon duge plovidbe ugledate kopno, u duši pomorca budi se neopisiva magija.
More čovjeka uči disciplini, odgovornosti i poštovanju prema prirodi na način koji rijetko koji posao na kopnu može.
Vjekovna tradicija Ulcinja se mijenja, ali ona neće nestati.
Kako u svojoj završnoj poruci poručuje Rade Šofranc:
-Dok god postoji makar jedna generacija mladih ljudi koja sanja daleka putovanja i život na pučini, i pomorski duh Ulcinja neće nestati-.
 (1) (2).png)