Bar, Crna Gora
1 May. 2026.
post-image

31. HAPS: „Koliko do kraja“-kada je govor tijela glasniji od riječi

Izvor, foto: JUK Herceg Fest

Koreodrama „Koliko do kraja“ odigrana u OFF programu 31. HAPSa upečatljiv, snažan, uznemirujući projekat nastao u koautorstvu Julije Milačić Petrović Njegoš i Tamare Vujošević Mandić bavi se temom nasilja i njegovih posljedica.

Čini to umjetničkim izrazom tokom koga se odustaje od riječi i progovara pokretom i muzikom.

Tek na završetku mladi, talentovani glumci progovore o poražavajućim činjenicama, brojkama koje kazuju o broju ubistava, slučajeva nasilja u porodicama, među vršnjacima...

I nismo sigurni šta je snažnije, šta više dotiče dušu i tjera na razmišljanje, da li taj zahtjevni, i fizički i emotivno iscrpljući govor tijela ili svedeno kazivanjedramatičnih podataka dobijenih na osnovu relevantnih istraživanja i saradnje sa organizacijama koje se bave zaštitom prava žena i ljudi nad kojima se nadilje vrši svakodnevno, i danas, u našoj zemlji.

Umjetnost igre priče pokretom i tijelom uz to dobija jak, snažan društveni kontekst.

Tamara Vujošević Mandić, ističe da je cilj bio da probude empatiju i podsjete na odgovornost koju nosi svako od nas.

- Ne smijemo ostati ravnodušni, moramo da se trznemo, da osnažimo empatiju i ljudskost koje postoje u svakom čovjeku, ne smijemo ostati ravnodušni, ne smijemo bti zatvoreni, moramo pružiti pomoć jedni drugima-kaže Vujošević i dodaje da se i sama svaki put tokom predstave zaplače, ali onda i osmjehne sigurna da su sa ovom pričom na pravom putu.

Reakcija hercegnovske publike potvrdila je ovu misao.

I suzama i višeminutnim aplauzom svjedočila je snažnu emocionalnu uključenost i tako potvrdila da predstava jeste ono što treba da bude dobra umjetnost - prostor sagledavanja, suočavanja, a vremenom, vjerujemo! i iscjeljenja.

Glumica Anja Mišović kaže da je proces rada bio podjednako fizički zahtjevan i emotivno iscrpljujući.

Ali, jasna svijest o važnosti teme podstakla je cio ansambl da pomjere i lične granice.

- Kada znate u čije ime govorite ili, u ovom slučaju igrate, onda nema dileme-poručuje Mišović, naglašavajući da su izvođači svjesno preuzeli ulogu „provodnika“ tuđih, često traumatičnih iskustava, iskustava ljudi koje na žalost ne čujemo.

Zanimljiv je i Anjin odgovor na reakcije hercegnovske publike.

-Ja sam oduševljena prijemom publike. Znam koliko predstava može biti teška. Ljudi su nas četiri puta vraćali na scenu, baš mi je bilo toplo oko srca.

Čula sam da ljudi plaču u publici, da su bili sa nama, i to mi je najvažnije. Neko je nešto osjetio. To je za mene suština-.

Koreodrama „Koliko do kraja“, realizovana je u koprodukciji Dance Company "Ballo" sa Crnogorskim narodnim pozorištem.

U vremenu kada se često govori previše bez rezultata, ova predstava podsjeća da je mnogo važnije zaista se čuti, razumjeti i djelovati.

Na HAPSu se, eto, desilo prvo gostovanje ove sjajne predstave i umjetničkog kolektiva koji se već dugo i uspješno bavi plesnim teatrom, i baš na Svjetski dan umjetničke igre.