31. HAPS: HAPSić vrijedan dječijih uspomena
Izvor, foto Herceg fest
HAPSić je završen predstavama “Dnevnik uspomena moje bake” i “Koncert u kuhinji”.
Obje u produkciji zagrebačkog teatra “Puna kuća” i obje autorski projekti Svetlane Patafta koja je pisala tekst, režirala i u predstavama igra pitko kazujući važne stvari i lako motivišući zahtjevnu dječiju publiku da u predstavama učestvuje.
“Dnevnik uspomena moje bake“ vodio je najmlađu publiku na emotivno putovanje kroz priču o stvarima naših predaka i sjećanju na njih.
Jednostavna ali upečatljiva scenska forma otvorila je temu porodičnih veza i vrijednosti uspomena.
Autorka i rediteljka Svetlana Patafta ističe da „treba znati ko smo i ko su naši preci“ a najbolje je to učiniti kazujući „o toplim emocijama koje bude uspomene na naše drage“.
Upravo u toj toplini leži i posebna vrijednost ove predstave koja ljubav gradi povezujući vrijeme naših djedova i baka sa vremenom danas.
Odlično osmišljen interaktivni segment predstave produbljuje njen uticaj. Djeca nisu samo gledala predstavu već su u njoj aktivno učestvovala i nadogradila je.
Ispunili su zadatak, donijeli stare knjige, dvoglede, pa i one kojima se sa galerija gledalo pozorište, fiksne telefone, miljea svojih baka...
Bili su kako kaže Patafta, podstaknuti da prije dolaska u pozorište ali i po povratku kući pitaju: „Šta čuvaš od svoje bake?“ ili „Šta ja imam od bake?“.
Ovaj dijalog koji predstava pokreće izlazi izvan pozorišne sale i nastavlja da živi u porodičnom okruženju, čineći umjetnički doživljaj trajnim, ličnim i vrijednim sjećanja.
Sličan princip interakcije primjenjen je i u predstavi „Koncert u kuhinji“.
Patafta naglašava da je željela da „napravi interaktivnu predstavu u kojoj će sa djecom stvarati različite zvukove u kuhinji“, pretvarajući važnost svakodnevnih prostora i predmeta u mjesta kreativnosti.
Njeno dugogodišnje iskustvo u dramskoj pedagogiji jasno se ogleda u sposobnosti da zadrži pažnju najmlađih, ali i da odgovori na njihovu potrebu za neposrednošću i iskrenim kontaktom.
-Djeca su vrlo željna interakcije sa umjetnikom… srce mi je puno kad vidim kako su željni doći na scenu-ističe ona, svjedočeći svojim projektima koliko je participacija ključna za savremeni teatar za djecu.
Kreativne radionice koje su pratile predstave „Predmeti koje čuvamo“ do onih likovnih i „slatkih“ kada su djeca nakon predstava u hercegnovskim vrtićima i u Dvorani PARK pravila starinski kolač vanilice (zahvalnost kuvaricama u ustanovi "Naša radost" na pripremi materijala za 1000 kolačića) ne samo da su prirodno produžavali doživljaj sa scene, već su ga bogatili ličnim iskustvom i prilikom za stvaralački izraz djece.
Teme predstava tako su “prevodili” na sopstveni jezik i oblikovali ih kroz igru, crtanje ili zajednički rad.
U toj sinergiji predstave i radionice postaju više od teatra, postaju pedagoški i razvojni alat za širenje mašte, empatije, komunikacija i osjećaja pripadnosti, postaju most između generacija, tradicije i savremenosti, igre i učenja, umjetnosti i svakodnevnog života.
Svetlana Patafta zaslužuju u ime publike HAPSića i organizatora HAPSa posebnu pohvalu.
Osim u Dvorani Park i vrtićima Topla, Igalo, Bijela i Savina, predstavu Uspomene moje bake odigrala je i u osnovnoj školi "Orjenski bataljon", a organizovano su predstavu gledali i učenici IV i V razreda škole "Milan Vuković".
Tako rastu Pozorište, buduća publika i ljubav prema pozorišnoj umjetnosti!
- Tagovi:
- Herceg Novi
- Festival
- Teatar
- HAPS
.jpg)
 (1) (2).png)
