Pekić: Plantađun prepoznat i od međunarodnih donatora
Izvor: Bar info
Autor: Radomir Petrić
Foto: Naslovna Bar info
U “Promenadi” Radio Bara predstavljen je projekat Plantađun, zanimljiva inicijativa koja spaja održivi razvoj, agrokulturu i urbani život.
Darko Pekić, konsultant i projekt menadžer, govorio je kako je nastala ova ideja, zašto je važno razvijati agrokulturu i u gradskim sredinama, ali i kako se projekti na lokalnom nivou razlikuju od onih koji se realizuju u širim, nacionalnim ili međunarodnim okvirima.
Odakle je došla ideja za Plantađun, i šta je njegov glavni cilj?
-Ovaj projekat je zaživio u Baru i građanima donio mnogo interesantnog i korisnog. Ideja za Plantađun formirana je 2019.
Nosili su je braća Goran i Duško Janković, uz podršku Ivane Đurović i Ivane Bogićević, dok sam ja bio koordinator.
Iste godine projekat je prijavljen na konkurs Ministarstva nauke i prošao u uži krug.
U drugoj fazi evaluacije bili smo rangirani kao peti i dobili šansu da u Baru realizujemo ideju urbanih bašti.
Projekat je ocijenjen inovativnim jer je građanima pružio mogućnost da se poljoprivredom bave i u gradskoj sredini, što je tada bila novina u Crnoj Gori.
Prva lokacija Plantađuna bila je u Zaljevu, u Tombi, na imanju Arijana Mustafića, koji je ustupio svoju parcelu.
Foto: IG/Plantađun 085
Tokom pet godina tamo su sprovedeni infrastrukturni i socijalni projekti, što je omogućilo da Plantađun opstane i razvija se.
Koji su najveći izazovi sa kojima ste se susreli prilikom pokretanja Plantađuna i kako ste ih prevazišli?
-Najveći početni problem bio je nedostatak vode.
Iako područje „leži na vodi“, navodnjavanje preko javnog sistema nije bilo održivo, pa smo morali kopati sopstveni bunar– u trenutku kada je zbog pandemije kretanje bilo zabranjeno.
Pored toga, svakodnevno smo nailazili na poljoprivredne izazove jer većina učesnika nije imala iskustva u toj oblasti.
U svakom slučaju, sve su to izazovi koji se na kraju prođu, koji mogu da vam donesu samo nove životne lekcije, ali poljoprivreda svima nama donosi prije svega ono što je bitno, a to je da se zdravo hranimo.
Smatram da svako od nas u sebi čuva jednog malog poljoprivrednika koji će se prije ili kasnije razviti, samo je pitanje faze života kada će on da pokuca na vaša vrata.
Foto: IG/Plantađun 085
U prvoj fazi u projekat se uključilo 40–50 Barana, uglavnom ljudi bez prethodnog dodira s poljoprivredom, među njima i sudije, advokati i doktori.
Mnogi su kasnije odustali zbog obaveza, ali oni najuporniji ostali su i dalje dio projekta.
Pet godina kasnije Plantađun i dalje živi i razvija se, što potvrđuje njegovu održivost.
Kako Plantađun doprinosi razvoju agrokulture u urbanim sredinama i zašto je to važno za grad poput Bara?
-Urbane bašte nisu značajan faktor u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji, već predstavljaju hobi i edukativnu priliku. One mogu inspirisati ljude da se ozbiljnije uključe u poljoprivredu.
Grad Bar, iako bogat prirodnim resursima, suočen je s problemom prekomjerne urbanizacije, zbog čega su poljoprivredna dobra svedena na minimum i hrana se uvozi.
Zato je svaka poljoprivredna inicijativa – pa i najmanja – važna za očuvanje i razvoj lokalne proizvodnje.
Uglavnom su gajene tradicionalne kulture poput krompira, šargarepe, boranije i graška, dok su neki učesnici eksperimentisali s nekonvencionalnim vrstama.
Foto: IG/Plantađun 085
Većina proizvodnje bila je za lične potrebe, ali se u praksi odvijala i robna razmjena – učesnici su među sobom mijenjali višak povrća.
S obzirom da su površine male (oko 25 m²), proizvodnja je bila dovoljna za jedno domaćinstvo.
Pored hrane, projekat je donio i socijalni aspekt – stvaranje prijateljstava i osjećaja zajedništva među učesnicima.
Koliko ovakvi projekti mogu uticati na svijest građana o održivosti, ekologiji i značaju samoodrživih modela proizvodnje hrane?
-Plantađun je pokrenuo običnog građanina i dao mu mogućnost da se oproba u poljoprivredi, što je značajan doprinos zajednici.
Kada govorimo o finansiranju i podršci – koliko je teško obezbijediti resurse za ovakve projekte i koji su najbolji modeli podrške?
-Nakon što je projekat Plantađun 2022. godine završio svoje inicijalno finansiranje od strane ministarstva, postavilo se pitanje daljih koraka, jer je postojala želja da se nastavi rad, ali su finansije bile ograničavajući faktor.
On nam je 2024. godine omogućio razvoj vertikalnog baštovanstva u Baru.
Nakon toga slijedili su novi projekti.
Mush-Link je započet ove godine, a realizacija BASIS počinje 2026. godine. Ponosni smo što je inicijativa iz Bara, lokalno zasnovana, prepoznata i od međunarodnih donatora.
Foto: IG/Plantađun 085
Da li smatrate da projekti poput Plantađuna mogu poslužiti kao model za druge gradove u Crnoj Gori i regionu?
-Već je bilo kontakata s Budvom i Podgoricom, ali, meni kao lokal patrioti prioritet je Bar.
Smatram da projekat socijalnih bašti treba da zaživi na teritoriji opštine, odnosno da bude podržan od strane opštine Bar tako što će u ruralnim područijama da se kreiraju ovakve inicijative koje bi omogućila stanovištvu koje su u socijalnoj potrebi da umjesto dobijanja nekog sitnog novčanog iznosa mogu da zarade taj iznos za sebe, a da im vi obezbijedite prevoz, alat i sjeme.
Na taj način, umjesto nekoga ko zavisi od vas, dobijete osobu koja će moći da proizvede za sebe i za svoju porodicu koristeći možda zemljište naših iseljenika koji bi u ovom trenutku vjerovatno bili presrećni da mogu da to zemljište vide, da se koristi kao u periodu svojih očeva ili đedova.
Barska opština ima mnogo veliki potencijal da se razvija u ovom smjeru, ali, naravno, mi svi kao i donosioci odluka moramo da zavrnemo rukave u tom slučaju.
Foto: Bar info
U karijeri ste pored ostalog bili predsjednik Borda Luke Bar, gdje ste učestvovali u realizaciji milionskih projekata. Koliko je razlike, a koliko sličnosti u implementaciji mikro i makro projekata?
-Ključna sličnost je integritet – ako postoji iskrena namjera i posvećenost cilju, male su šanse da projekat propadne, bez obzira na njegovu veličinu.
Šta je, po Vašem iskustvu, najveća prednost pristupa rješavanju problema kroz projektni menadžment, u odnosu na ad-hoc ili neplanirane inicijative?
-Ovakav pristup podrazumijeva niz faza – od ideje i planiranja do realizacije i izvještavanja.
Kroz takav proces obezbjeđuje se i upravljanje rizicima (risk mitigation), što znači da se potencijalni problemi mogu predvidjeti i pravovremeno rješavati.
Život je u suštini niz projekata – od školovanja do porodičnih odluka, planiranje je ključno za kvalitetnu realizaciju.
Kakvi su planovi Plantađuna za budućnost – da li možemo očekivati širenje ili nove faze projekta?
-Nije nas obeshrabrio period od godinu i po dana kada smo nakon prestanka finansiranja morali sami da se snalazimo, vjerujem da nas ni ubuduće ništa neće zaustaviti.
Foto: IG/Plantađun 085
Ističem da Crna Gora očekuje ulazak u Evropsku uniju 2028. godine, kada će nam naraspolaganju biti strukturni fondovi.
U tom kontekstu, poljoprivreda u Crnoj Gori ima perspektivu, a oni koji se žele baviti ovim sektorom imaju šansu za uspjeh — samo je važno da to shvate i počnu na vrijeme.
Na kraju, šta biste poručili mladim ljudima i organizacijama koje imaju ideje, ali se plaše da ih pretoče u projekte? Koliko je važno vjerovati u proces i istrajati?
-Ne treba odustajati, važno je uporno kucati na sva vrata. Ako postoji istinska želja, neka će se vrata kad-tad otvoriti.
Preporučio bih mladima da svoje prve projektne korake započnu kroz inicijative koje podržavaju opštine i ministarstva.
Takvi projekti su obično jednostavniji za dobijanje i implementaciju, ali pružaju dragocjeno iskustvo, šire mrežu kontakata i otvaraju nove prilike.
Kroz takav proces mladi mogu postupno da usavršavaju svoja znanja i vještine i da se izgrade kao projektni menadžeri.
Važno je da se što prije krene u ovakve inicijative, jer se kroz njih gradi znanje i kontinuitetonako kako su se bavili i naši preci – radom, stvaranjem i zajedništvom-.
