Povratak u pepeo nakon praznih obećanja: Porodica Bisljimi razmatra da se vrati pod Volujicu
Izvor: Vijesti
Autorka: Marija Pešić
Foto: Naslovna Građanska alijansa
Porodica Bisljimi iz Bara koja je u tragičnom požaru pod Volujicom prošlog februara izgubila četiri člana, od kojih dvoje djece, i krov nad glavom razmatra povratak na to mjesto i izgradnju novih improvizovanih domova - baraka.
Razlog tome je nedostatak dugotrajnog rješenja za njihovo stambeno pitanje, uprkos privremenoj pomoći i obećanjima nadležnih.
Da se u toj činjenici i slučaju Bisljimija ogleda odnos države prema građanima iz romske populacije, smatraju sagovornici “Vijesti” i upozoravaju da bi njihov povratak na zgarište pod Volujicom bio poraz za cjelokupno društvo.
Romska porodica Bisljimi je, nakon tragičnog požara od 15. februara prošle godine, utočište tražila na različitim mjestima.
Privremeno su bili smješteni u odmaralištu na Ivanovim Koritima, nakon čega su se, na svoju ruku, vratili kod rođaka u naselju Šušanj, gdje je živjelo njih više desetina, pa su spavali u kolima, prikolicama i pod vedrim nebom.
Dom Bisljimija u Šušanju, foto: Marija Pešić
Bili su strpljivi, zvali su koga su mogli i umjeli, ali više ne znaju šta im je činiti i kao najjednostavniju opciju vide da se vrate pod Volujicu, odakle su otišli, i počnu ispočetka.
Makar je tako “Vijestma” kazao jedan od starijih članova porodice.
Njegov rođak je s porodicom bio smješten u stanu Centra za socijalni rad za Bar i Ulcinj, a list je ovog ponedeljka obavijestio da su prinuđeni da ga napuste, dok iz Centra nijesu odgovorili na novinarska pitanja zbog čega je to slučaj.
Iz nadležnog ministarstva kažu da se komšije žale na nepoštovanje kućnog reda.
Sazivali su se radni timovi na lokalnom i državnom nivou, međuinstitucionalna saradnja je funkcionisala neposredno nakon tragedije, uplaćena im je jednokratna novčana pomoć, pokriveni troškovi sahrane…
Život Bisljimija je nakratko bio lakši. Međutim, nešto manje od dvije godine od požara, žele da se vrate u pepeo, tako im je lakše, mada bez četiri člana svoje porodice.
-Ako se desi da se Bisljimi vrate pod Volujicu i grade improvizovane domove, bila bi to vrlo tužna poruka koja poručuje da državni i lokalni sistem nije uspio zaštititi svoje građane ni za osnovna prava dostojanstven i siguran dom.
To bi bio poraz ne samo za tu porodicu, nego za cijelo društvo-.
Tako misli izvršni direktor NVO “Koračajte sa nama” Elvis Beriša i dodaje da slučaj porodice Bisljimi jasno pokazuje da je sistem u Crnoj Gori, posebno u Baru, zakazao na više nivoa.
Ako neko već dvije godine čeka trajno i sigurno rješenje, naglašava, očekivano je da nadležni odgovore i preduzmu konkretne korake, ne da se problem presipa iz godine u godinu.
Beriša, foto: Privatna arhiva
-Razumijem žrtvu porodice - izgleda da su prisiljeni da se odluče za povratak na mjesto koje je već jednom bilo razrušeno, izloženo riziku o to samo zato što nisu dobili adekvatnu podršku za stambeno zbrinjavanje.
To je neprihvatljivo-kazao je Beriša na pitanje da prokomentariše želju Bisljimija da se vrate na mjesto tragedije.
Multietičnost samo u floskulama
Odraz problema romske populacije vidi se na ovom primjeru - stambeni status, dokumentacija, pristup obrazovanju i socijalnim uslugama, i dalje ostaju marginalizovani u praksi, cijeni Beriša i dodaje da postoje zakoni, strategije, obećanja, ali kada se konkretno traži odgovor i akcija, ona izostaje.
To što su Bisljimiji “došli na isto”, po njegovim riječima, pokazuje da nadležni organi često imaju kratkoročne “rezolucije”, obećanja ili kratkoročnu pomoć, ali ne postoji dugoročna vizija, odnosno, trajni domovi, sigurni uslovi stanovanja, uredna dokumentacija, praćenje porodica, rehabilitacija naselja.
-To govori da institucije ne osluškuju glas zajednice kako bi oblikovale rješenja koja su održiva.
Nije dovoljno samo reagovati na vanredne slučajeve, nego stalno raditi na prevenciji, podršci, infrastrukturnom i pravnom okviru-poručuje Beriša i pita šta vlast može uraditi, ako ne može ove probleme da riješi.
Bar formalno jeste multietnička opština, podsjeća on, ali to nije dovoljan uslov da prava svih budu poštovana, posebno Roma.
Multietničnost kao “priča na koju smo navikli” izgleda dobro u floskulama, podvukao je, ali u praksi ne znači da su svi jednaki.
Beriša je napomenuo i da je na dan požara reakcija nadležnih bila neadekvatna - umjesto da se prepoznaju dugogodišnji loši uslovi života Roma u Baru i propusti lokalne vlasti, rečeno je da je požar “iznenađenje”, uz pitanje zašto romske porodice nisu došle u Podgoricu.
Ono što je tada obećano pred medijima, da će država i lokalna uprava učiniti sve što je u njihovoj nadležnosti da riješe stambeno pitanje porodica Bisljimi, ističe Beriša, do danas nije realizovano: nacionalni koordinator za praćenje implementacije Strategije za Rome, u ime Vlade Crne Gore, tada je obećao hitnu akciju i podršku, ali konkretnih rezultata i dalje nema.
-Umjesto trajnog, porodicama su ponuđena privremena rješenja od samo 16 kvadrata, koja im se sada planiraju oduzeti.
Ovo pokazuje ozbiljan nedostatak dosljednosti i volje nadležnih da riješe ključna pitanja romske zajednice, i šalje poruku da prava manjinskih grupa i dalje ostaju marginalizovana”, kazao je Beriša.
On je pozvao i Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava da se hitno uključi i zajedno s Ombudsmanom utvrdi da li je Opština Bar, kojom rukovodi Dušan Raičević (Demokratska partija socijalista) do sada napravila dodatni propust u nenalasku trajnog stambenog rješenja za ove porodice, te da provjeri da li je planirano oduzimanje ovih skromnih 16 kvadrata stana u skladu sa pravnim i humanim obavezama.
Život (ne)dostojan čovjeka
Ivan Radulović iz “Građanske alijanse” (GA), član tima koji prati slučaj porodice Bisljimi, ispričao je “Vijestima” da činjenica da porodica Bisljimi razmatra povratak i gradnju improvizovanih objekata pod Volujicom jasno odražava nedostatak trajnog rješenja i ograničenost njihovih mogućnosti.
Budući da su bili prisutni na terenu od prvog dana nakon požara, svjedočili su kako su se članovi ove porodice kretali od jednog privremenog smještaja do drugog, od Ivanovih korita, preko Sutomora, pa do improvizovanog smještaja u Šušanju.
Radulović tvrdi da nijedno od ovih privremenih rješenja nije bilo dugoročno održivo, a uslovi u kojima ova porodica boravi već duži vremenski period u Šušanju, u kamp-prikolicama i u ruševinama nekadašnjeg javnog toaleta, bez struje i vode, krajnje su nehumani.
Radulović, foto: Građanska alijansa
-Upravo u takvim uslovima članovi porodice Bisljimi, među kojima veliki broj djece, proveli su prethodnu zimu, a sve ukazuje da ni predstojeću neće dočekati u boljim okolnostima.
Stoga, ideja da se vrate na Volujicu nije rezultat izbora, već izraz očaja i odsustva adekvatnog rješenja-poručio je.
Nakon pomnog praćenja sudbine porodice Bisljimi, po riječima Radulovića, može se reći da su institucije u prvim danima nakon tragedije reagovale bez odlaganja - Opština Bar izdvojila je sredstva iz budžetske rezerve, pokriveni su troškovi sahrane, organizovan je privremeni smještaj i održano je više multisektorskih sastanaka.
Međutim, dodaje on, glavni problem je u tome što je sve ostalo na nivou privremenih i “ad hoc” mjera.
Čak i kada je Opština pokazala spremnost da izdvoji sredstva za stambeno zbrinjavanje, sistemska rješenja ostala su zarobljena u podjelama resora, preklapanju nadležnosti i stalnim institucionalnim promjenama.
-U svemu tome proteklo je više od godinu dana, a porodica Bisljimi ostala je bez trajnog rješenja.
Sami članovi porodice ističu osjećaj zanemarenosti odnosno da ih se institucije sjete samo u trenucima krize ili javnog pritiska, a da se konkretni dogovori i obećanja ne sprovode.
Njihov doživljaj je da su, nakon kratkoročne pomoći, prepušteni sami sebi-ispričao je sagovornik “Vijesti”.
Nažalost, činjenica da porodica Bisljimi i danas živi u krajnje neuslovnim i nehumanim okolnostima, misli on, bez osnovnih životnih potreba, potvrđuje da su, nakon prvobitno preduzetih mjera, ostali praktično prepušteni sami sebi.
Takva situacija, nastavlja Radulović, šalje zabrinjavajuću poruku da problemi pripadnika romske i egipćanske zajednice nijesu visoko na listi prioriteta sistema.
Dodaje da ovi slučajevi jasno pokazuju da je institucionalna reakcija često brza u trenucima tragedije, ali da nedostaje kontinuitet i dosljednost u pronalaženju trajnih rješenja.
-Porodica Bisljimi, kao i druge pogođene porodice, zaslužuje život dostojan čovjeka.
Ako nadležni ne urade sve što je u njihovoj moći da im se to i obezbijedi, cijeloj zajednici se šalje obeshrabrujuća poruka da njihovi životi i potrebe imaju manju vrijednost u očima sistema.
Iako postoje strategije i akcioni planovi, u praksi se rijetko primjenjuju i ne može se govoriti o stvarnoj integraciji-naglasio je.
Formalno, pristup obrazovanju nije uskraćen, poručuje on, ali u stvarnosti, uprkos propisima i kvotama, on često nije olakšan.
Stiče se utisak da na terenu institucije djeluju izolovano i pružaju samo povremenu podršku- zaključuje Radulović, a dugoročna, sistemska rješenja koja bi stvarno poboljšala život pripadnika romske i egipćanske populacije u praksi skoro da ne postoje.
I sugrađani odmažu
Iz Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije su “Vijestima” kazali da su u prethodnom periodu bili u komunikaciji s Opštinom Bar radi pronalaženja trajnog rješenja za zbrinjavanje požarom ugroženih porodica.
Međutim, i pored svih njihovih aktivnosti, naglašavaju, problematika socijalnog stanovanja, a shodno Zakonu o socijalnom stanovanju, primarno se nalazi u nadležnosti lokalnih samouprava.
-Nakon dobrovoljnog napuštanja privremenog smještaja na Ivanovim Koritima, ugroženim porodicama na raspolaganje je ustupljen jedan stan koji je u vlasništvu CSR Bar kao privremeno rješenje.
Već nakon prvih dana boravka porodice na adresu CSR je upućeno više primjedbi, a koje su se odnosile na kršenje kućnog reda, od strane lica smještenih u pomenutom stanu.
Za ostale članove porodice, takođe smo pokušali da pronađemo adekvatan smještaj za koji bi CSR Bar plaćao zakupninu, do trajnog rješenja stambenog pitanja, međutim mještani Opštine Bar nijesu željeli da izdaju svoje stambene jedinice, za pomenute potrebe centra-kazali su iz resornog ministarstva kojim rukovodi Damir Gutić (Bošnjačka stranka).
Na pitanje komentarišu to što je ova porodica prinuđena da se vrati na mjesto prošlogodišnje tragedije i da li planiraju da se na određeni način uključe odgovorili su, opet, da komuniciraju s Opštinom Bar ali da “trajna i održiva rješenja podrazumjevaju izradu planskih dokumenata (prostornih i detaljnih planova) kako bi se definisale lokacije za izgradnju stanova”.
Posljednji sastanak sa predstavnicima Opštine Bar održan je 25. juna godine, naveli su, i na njemu je zaključeno da je potrebno angažovanje svih institucija u cilju pronalaženja održivog rješenja za zbrinjavanje pripadnika romske i egipćanske populacije.
Nakon smrtonsonog požara u februaru, Opština Bar je uplatila Romskom savjetu 12.000 eura na ime pomoći porodicama žrtava i ta sredstva su namijenjena za plaćanje zakupa stambenih objekata u Baru.
Zahtjev ove porodice koja, s daljim rođacima, broji oko 80 članova, bili su izgradnja kuća u neposrednoj blizini.
Na sve upite “Vijesti” iz proteklog perioda, od tragičnog događaja, iz resornog ministarstva i lokalne uprave su odgovarali na sličan način, tvrdeći da je nadležnost za rješavanje stambenog pitanja u rukama onih drugih i da je učinjeno sve u skladu s mogućnostima.
U govorima jedno, na terenu drugo
Sistemska rješenja i dalje ostaju zarobljena u administrativnim lavirintima, dok podjele resora, preklapanje nadležnosti i stalne institucionalne promjene donose samo nova obećanja, ali ne i konkretne rezultate.
Iako su usvajane strategije i akcioni planovi, njihova primjena izostaje, a ne postoji ni kontinuirana praksa koja bi osigurala trajnu podršku romskoj zajednici.
Na terenu je slika potpuno drugačija od one koju političari predstavljaju u javnosti.
U praksi, institucije ne djeluju sistemski i odgovorno, već reaguju samo u trenucima krize, dok dugoročna rješenja ostaju nedostupna.
To piše u analizi GA o položaju Roma i Romkinja pod nazivom “Život u ruševinama neispunjenih obećanja” koja se, između ostalog, bavila i slučajem porodice Bisljimi.
Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2023. godine, u Crnoj Gori živi 5.629 osoba koje su se izjasnile kao Romi, što čini približno 0,90 odsto ukupnog stanovništva.
Ovi podaci ukazuju na smanjenje u odnosu na Popis iz 2011. godine, kada je registrovano 6.251 pripadnika romske zajednice, odnosno jedan odsto ukupnog stanovništva.
U Baru ih je 203.
- Tagovi:
- Bar
- RE
- MRSS
- Opština Bar
- GA
- Elvis Beriša
- Požar
- Volujica
