Bar, Crna Gora
25 Jun. 2025.
post-image

Capt. Lučić: Crnogorsko pomorstvo ugroženije od nas samih, nego od aktuelnih ratova

Izvor, foto: Radio Kotor

Autor: Predrag Nikolić

Kapetan Boro Lučić, predavač na Pomorskom fakultetu u Kotoru, kazao je za Radio Kotor da aktuelna ratna dešavanja u svijetu nesumnjivo negativno utiču na crnogorsko pomorstvo, ali da smo mu mi sami i dalje najveći neprijatelji.

Bilo bi, ističe Lučić, opasnije da dođe do krize koja bi, umjesto na tankerski, značajnije negativno uticala na kontejnerski saobraćaj.

-Bilo koji rat, kao što je aktuelni sukob između Izraela i Irana, utiče na svjetsku ekonomiju, a samim tim i na pomorstvo kao jedan od njenih najvažnijih segmenata.

Poznato je da se najviše, zahvaljujući pomorstvu i brodovima, omogućava prebacivanje proizvoda sa istoka na zapad i obrnuto.

Kada dođete u situaciju ratnih dešavanja sve se diže na jedan poseban, mnogo veći i opasniji nivo.

Eskalacija bilo kojeg sukoba, kao što je i rat u Ukrajini posljednjih par godina, prebacuje se ekonomski na sve druge sfere života, ne samo u ovoj zemlji nego u cijelom svijetu, time i kod nas-kaže Lučić.

Sada, nastavlja, imamo sukob u srcu Istoka, na mjestu gdje je sva nafta, od koje sve počinje i koja, kad poskupi kroz cijene goriva, isto se desi sa svim proizvodima.

-Cijene nafte su već skočile, ali to nije toliko strašno koliko bi moglo biti ukoliko bi se rat nastavio i eskalirao u nešto veće, što je zamalo i bilo s obzirom da su se umiješale i SAD i da je Iran ispalio nekoliko raketa prema Kataru, pa je maltene obuhvaćen kompletan zaliv.

 Ono što je bilo za očekivati  je zatvaranje Ormuza (morski prolaz između Omana i Irana), a sa druge strane i Huti u Jemenu su takođe ponovo objavili napade na brodove-kaže Lučić.

Sve potencijalno može izazvati još veće potrese na svjetskom tržištu, a kada je riječ o pomorskom dovesti i do ugrožavanje života pomoraca koji bi tuda plovili.

-Ugrozili bi se i poslovi jer tankeri, ukoliko ne bi mogli da ulaze u Persijski zaliv, to bi bio problem jer bi skoro 20 i nešto procenata svjetske trgovine naftom ostalo odsječeno od tržišta-kaže Lučić.

Dodaje da cijela situacija ipak ne bi bitnije uticala na crnogorske pomorce “jer ih i nije nešto previše na tankerima”.

-Najbrojniji su Micuiju i na još nekim kompanijama u manjem broju-kaže Lučić i ističe opasnost rada naših pomoraca na tankerima u ovakvim uslovima.

Ipak, situacije bi se mogla odraziti na tokove kojim se pomorstvo kreće.

-Sjetimo se da su do rata između Iraka i Irana tankeri bili određenih veličina.

Rat je doveo do toga da se prave veliki tankeri, da bi se uštedjelo na gorivu, odnosno smanjili troškovi, jer se prevozilo mnogo više nafte, pa su bili isplativiji da se zaobiđe Persijski zaliv i Crveno more i da se ide oko Rta dobre nade i oko Afrike.

Dakle to su neki tektonski poremećaji za koje mislim da se neće desiti ovdje.

Ova vremenski, ali nažalost ne i sa žrtvama i tehnički, manja eskalacija sukoba, neće toliko poremetiti situaciju koja bi trebalo da se brzo vrati u normalu.

Ukoliko bude suprotno mogu se očekivati promjene u tankerskoj industriji, prodaji i cijeni nafte, rastu troškova samih brodara koji takođe, u velikoj većini, moraju koristiti ta goriva- kaže Lučić.

Kada je riječ o Crnoj Gori, nastavlja Lučić, osim što bi gorivo poslovično poskupilo, pomorci na tankerima ne bi imali problema sa zaposlenjem.

-Tankeri će uvijek naći neku drugu luku da prebace naftu. Ukoliko se sve završi na ovome danas može se reći da smo imali sreće i svi mi i cijeli svijet.

Za nadati se da će se situacija smiriti i sve vratiti u normalu, ukoliko je to trenutno moguće- kaže Lučić.

Zato je, kaže, veoma značajno da se razmišlja o obuci naših pomoraca.

-Razlog je što smo mi najviše ugroženi ukoliko dođe do eskalacije koja bi uticala na kontejnerski saobraćaj i na kontejnere, gdje plovi gro naših pomoraca.

Naše dvije pomorske kompanije su u katastrofalnoj situaciji, što zbog neznavenih upravnih odbora, rukovodstva koje se bori kako se bori.

Pretpostavljam da ti ljudi koji su tamo, pomorci koji vode kompanije, da se oni bore maksimalno koliko mogu, ali politika i način kupovine tih brodova, kao da ih je neko prokleo od prvoga dana pa evo do danas-kaže Lučić.

Ocijenio je i da se mnogo toga mora promijeniti u našem pomorstvu, ophođenju prema njemu i sistemu uopšte, kako se targetira, u pravilnicima…

-Jednostavno mi sami sebe više uništavamo nego što nas uništava bilo ko drugi.

Više se bojim naših lokalnih uticaja koji, evo u zadnjih 30 godina, isključivo negativno djeluju na razvoj pomorstva, nego što se bojim uticaja svjetskih kriza.

Kada pogledate mi smo preživjeli ratove u bivšoj Jugoslaviji, koje je preživjela i Jugooceanija, ali nije naše lokalne tajkune.

Zato je mnogo važnije da se zaista pristupi na pravi način pomorstvu, da se ova zemlja vrati i bude i primorska i pomorska a ove, za mene smiješne, priče sa ljetnjim varijantama Bar-Bari, Budva - Dubrovnik, Dubrovnik-Kotor, da budu povod da ljudi shvate da nama trebaju stalne linije.

Da luka Bar mora da ima stalnu liniju prema Italiji i za Ankonu i za Bari, da se shvati da mi nemamo nijednog sidrišta valjanog ni u Boki ni uopšte u Crnoj Gori.

Nemamo luka koje mogu da se razvijaju osim luke Bar. Ne možemo da živimo samo od nautičkog turizma.

Moramo da razvijamo našu privredu, a iskreno ne vidim nažalost bilo kakvih pomaka u kontinuitetu od 91. pa do dan danas-kazao je Lučić.

Kapetan Boro Lučić početkom 2007. godine prekida aktivnu navigaciju i seli se na Pacifik gdje postaje direktor regionalnog centra za obuku pomoraca i predstavnik grupacije njemačkih brodarskih kompanija.

Na Australijskom državnom univerzitetu u Tasmaniji završava BSc studije na temu Menadžmenta brodogradilišta i Međunarodnih pomorskih konvencija a potom na Midllesex Univerzitetu u Londonu stiče zvanje magistra (MSc) na temu Pomorskih inspekcija i vještačenja.

Početkom 2012. godine postaje potpresjednik Pacifičke pomorske organizacije i presjednik njenog odbora za obuku i trening pomoraca.

U martu 2016. godine postaje član Izvršnog odbora Pacifičke pomorske konferencije, novonastale pomorske organizacije koja okuplja sva postojeća strukovna udruženja na Pacifiku.

Takođe je i predstavnik međunarodnog udruženja pomoraca “Nautical Institute” iz Engleske u Crnoj Gori. Autor je više knjiga i stručnih tekstova objavljenih u zemlji i inostranstvu.