.png)
.jpg)
Planinarski putopis: Bokelji na Rumiji (FOTO)
Izvor, foto: Radio Kotor
Ljubitelji prirode, koji već četiri godine obilaze Boku i primorje u svojim pješačkim turama, prošlog vikenda bili su na području Bara.
Utiske nam je prenio organizator Slobodan Drašković:
-Drage naše pješačice i pješaci 60+, drage naše sugrađanke Kotora, Tivta i Bara, sumiram naše četvorogodišnje planinarske ture grupe 60+ po primorskim planinama.
U periodu onog ludila od korone, došao sam na ideju da seniorskoj generaciji ponudim da nedjelje iskoriste za boravak u prirodi, da to bude na čistoj volonterskoj osnovi, i to je tako bilo sve do danas.
Želio sam da moje prilično veliko iskustvo u poznavanju planina, koje sam stekao u “Vjevericama” zahvaljujući Marjanu Šantiću, Draganu Jovanoviću i Igoru Stjepčeviću, kao i u višegodišnjem pješačenju sa dragim svjećenikom Padre Josipom Opatom, prenesem učesnicima naših tura.
Pomislio sam i da će možda neko vremenom preuzeti od mene ulogu organizatora.
Nije se to za sada desilo, ali sam ja veoma zadovoljan kako je ova naša neformalna, potpuno volenterska grupa funkcionirala.
Mi smo pješačili ležerno, bez trke, u skladu sa našim mogućnostima, a ipak smo prošli puno pješačkih staza koje su ponekad bile i zahtijevne, ne pretjerano, ali, ipak zahtijevne.
Ja sam stalno bio hvaljen od strane grupe. I prirodno je da čovjeku godi pohvala za njegov rad i trud, ali, meni je bila i posebna nagrada divna ljudska energija koja se stvarala u grupi, solidarnost koju je grupa pokazivala.
Eto, to je bila plata mome trudu. Hvale vrijedna.
Zašto naslovljavam ovo moje pismo i građanima Kotora, Tivta i Bara?
Možda će ova moja ideja o animiranju 60+ pasti na plodno tlo i da će se jos neko angažirati na sličan način u ova naša tri grada, a možda i u nekim drugim gradovima u Crnoj Gori.
Držim palčeve u to ime-naveo je Drašković.
Radio Kotor je prenio i njegov izvještaj sa zadnje pješačke ture Rumija/Veliki Mikulići-Skala Pajka-Gornji Podi-Donji Podi-Bartula/Stari Bar:
-28. marta sam prekontrolisao prohodnost staze koju sam prošao sa Padre Josipom prije 7-8 godina, ali, želio sam da vidim da li je u međuvremenuzarasla, i da provjerim sam ulaz na pješačku stazu kod sela Mikulići.
Tu sam imao pomoći Ilije Vukotića iz barskog planinarskog društva “Rumija” koji mi je dao kontakt Beća Perazića.
Ustanovio sam da je staza ok, a Beća sam zamolio da malo pročisti i dodatno obilježi ulaz staze.
Najavljeno veliko interesovanje u nasoj pješačkoj grupu 60+ me je ponukalo da objavu dam prvo na našu grupu.
Prvog dana se javilo 20 sigurnih učesnika ture. Iz organizacionih razloga nijesam smio da dam objavu na Radio Tivat i Kotor.
Nijesam znao kako bih se nosio sa velikim brojem učesnika, a koji je bio moguć za očekivati.
Sve objave naših tura su išle preko Radio Kotora i Tivta, i njima moja velika zahvalnost za ovu lijepu i korisnu podršku.
Grupa se okupilau nedjelju 13. aprila u 07:30 ispred objekta Voli u Radanovićima. Našim kolima smo otišli do Starog Bara, a od Starog Bara taksijima i autom moga prijatelja Matije Ćetkovića smo se odvezli do sela Mikulići.
Želim da se zahvalim Matiji, koji je odvojio pola dana da preveze dio naše grupe do Mikulića.
Prije Mikulića, stadosmo da vidimo divne freske uklesane u stijenu ispod jednog malog vodopada. Ne znamo čije je to djelo, ali, svi bijasmo zadivljeni majstorijom umjetnika.
U Mikulićima smo bili kratko gosti u kući našeg dobrog domaćina Beća.
Od Bećove kuće je počela naša pješačka tura.
Prvi dio makadamski put, a onda kod kuće Kalampera smo ušli na staru srednjevjekovnu stazu koja je povezivala Mikuliće sa Starim Barom.
Cijelo vrijeme smo imali u viziru južne obronke Rumije.
A onda-divan prijelaz na morsku stranu preko Skale Pajke. Strmena kamenita staza koja traži malo više pažnje i koncentracije.
Zbog toga smo morali da zastajkujemo da bismo uživali u kanjonu rječice Vruće. Iako je kanjon dubok i prilično velika distanca, vidjeli smo male slapove i na pojedinim mjestima prekrasno plavo zelenu boju vode.
Poslije 10-15 minuta pješačenja stigosmo na prijevoj Pajka. Naša dona je slavila rođendan. Nijesmo po svjećicama koje je stalno okretala mogli da tačno ustanovimo, slavi li 36. ili 63. rođendan.
Iznenadila nas je, jer je u ruksaku donijela dvije torte, neke kolače, sav pribor za jelo i stolnjak koji smo raširili na stazi, a na kojem je sve to servirala.
Mi smo joj uzvratili rođendanskom pjesmom.
U ovoj pauzi smo zaista uživali u prekrasnom pogledu koji smo imali na Bar, Sutomore, Buljaricu, Petrovac, Kufin, Sutorman i Rumiju.
Na jednoj strani plavo more, a na drugoj prekrasni zeleni maslinjaci. Sad možemo znati zašto su ljudi govorili “Nema Bara do cara”.
Nakon odmora i okrepe nastavismo da se spuštamo lijepom kamenitom srednjevjekovnom stazom prema Gornjim Podima.
Kad smo došli do vidikovca iznad Gornjih Poda, ljepota od pogleda na zelene doce sa livadama u Gornjim i Donjim Podima. I ovdje je žalosno bilo za vidjeti da skoro nikog stalno nastanjenog nije bilo na ovim prekrasnim docima.
A onda prilično umorni, dođosmo do "ruže na tortu"-našeg ručka kod divnih domaćina, familije Metović, Džamile, Nijaza i Selme i njihovo predivno troje djece, Dalile, Šejle i Amera.
Ja sam sa njima unaprijed dogovorio skroman ručak/pitu od sira, japrake, kiflice sa sirom, sir i njihovo domaće kiselo mlijeko.
Svi smo bili oduševljeni onim što nam je na stolu ponuđeno. Grupa nam je po strukturi različita, dosta nas je po svijetu putovalo i zna da vrednuje kvalitet onog što nam je bilo ponuđeno.
A ljubaznost, gostoljubivost svih članova familije Metović je bila za posebnu hvalu.
Svi su učestvovali, od malog Amera do najstarije Džemile, sa srcem.
Pošto smo procijenili da bi za nekoliko učesnika ture bilo možda previše da pjesačimo do Bartule, naručili smo taksi koji su nas prevezli do naših kola u Bartuli, i onda, uz blagi umor, opet svojim kolima nazad do svojih kuća u Tivtu i Kotoru, ispunjeni lijepom prirodom, lijepim druženjem i prepuni utisaka.
Lijep pozdrav svima-poručio je Drašković.
- Tagovi:
- Planina
- Planinarenje
- Hajking
- Kotor
- PK "Vjeverica"
- Tivat
- Bar
- Rumija
