Bar, Crna Gora
18 Apr. 2025.
post-image

Festival RUTA: “Tri miliona minuta“ na trećoj večeri (FOTO)

Izvor, foto: CG News

Sinoć je u okviru Festivala RUTA 2025 u CZK Tivat izvedena predstava “Tri miliona minuta” Mestnog gledališča ljubljanskog, po tekstu Hosea Kabese, u režiji Barbare Hieng Samobor.

Psihološki triler, prema filmskom scenariju “7 godina”, koji je adaptirala rediteljka, odigralo je pet glumica: Judita Zidar, Tjaša Železnik, Mojca Funkl, Diana Kolenc, Klara Kuk, za razliku od originala, u kome nastupaju četiri muškaraca i jedna žena.

Četiri prijateljice, dugogodišnje partnerke i osnivačice uspješnog preduzeća, imaju i „poslovnu tajnu“, koja prijeti da bude razotkrivena i da ih odvede na sud, a potom i u zatvor, i to na sedam godina.

Umjesto da sve četiri robijaju, odlučuju se da jedna od njih to preuzme na sebe, tako što će prepisati utajeni profit na sebe, pa će i krivica pasti samo na nju.

U napetoj psihološkoj igri, uz angažman medijatorke, treba da postignu (spo)razuman izbor.

Nakon izvođenja predstave “Tri miliona minuta” u produkciji Mestnog gledališča ljubljanskog, održan je okrugli sto sa glumačkom postavom, tokom kojeg su glumice podijelile lična iskustva iz procesa rada, ali i razmišljanja o temama koje predstava otvara – prebacivanju odgovornosti, strahu, povjerenju i zajedništvu.

Diana Kolenc govorila je o nevidljivim hijerarhijama koje izlaze na površinu kad nastane problem:

-Branimo se i volimo dok je sve okej, ali kad naiđe problem sve se mijenja.

Gledam Tjašu kako dovodi medijatorku, a ja ne znam ništa o tome – i postane mi jasno da nismo sve bile jednako uključene. I da ću možda ja biti ta koja će snositi posljedice-.

Judita Zidar podsjeća da u svakoj napetoj situaciji, koliko god delikatna bila, istina izađe na vidjelo:

-U jednoj osobi je i problem i rješenje. Mislim da to neki filozof kaže – da problem već nosi rješenje u sebi-.

Klara Kuk je govorila o svom glumačkom procesu i ulozi žene koja se osjeća suvišnom:

-Rekli su mi da imam mnogo strahova i da baš zato treba da igram ovaj lik. Žena koja misli da je najmanje potrebna. I pristupila sam tome iskreno, punom snagom-.

Mojca Funkl istakla je važnost povjerenja koje je rediteljka pokazala prema glumicama:

-Nije samo da nas voli – vjeruje nam. Osjetilo se da vjeruje svakoj od nas. A kad to postoji, dogodi se nešto važno – tada više ne igraš, već stvarno živiš to na sceni-.

Tjaša Železnik zaključila je razgovor komentarom o radu sa redateljicom Barbarom Hink-Samobor:

-Bila je kao jedna od nas. Imala je jasnu viziju, ali nam je dala slobodu. I zato je proces bio zajednički. Niko ne može da ‘solira’ – sve mora da ide timski-.

Ono što nam je ova predstava pokazala je: da se odgovornost često ne vidi jasno, da se krivica prebacuje, i da je upravo zajedništvo ono što proces čini održivim – kako na sceni, tako i izvan nje.

Četvrte večeri festivala, pred publikom će igrati predstava “Ko se boji Virdžinije Vulf”, u režiji Lenke Udovički, rađena u produkciji Kazališta Ulises Zagreb i Beogradskog dramskog pozorišta, gdje je u glavnoj ulozi legendarni Rade Šerbedžija, poznat po svojoj impresivnoj karijeri u filmu i pozorištu.

Pored njega igraju Katarina Bistrović Darvaš, Romina Tonković i Martin Grđan.