Festival RUTA: “Tri miliona minuta“ na trećoj večeri (FOTO)
Izvor, foto: CG News
Sinoć je u okviru Festivala RUTA 2025 u CZK Tivat izvedena predstava “Tri miliona minuta” Mestnog gledališča ljubljanskog, po tekstu Hosea Kabese, u režiji Barbare Hieng Samobor.
Psihološki triler, prema filmskom scenariju “7 godina”, koji je adaptirala rediteljka, odigralo je pet glumica: Judita Zidar, Tjaša Železnik, Mojca Funkl, Diana Kolenc, Klara Kuk, za razliku od originala, u kome nastupaju četiri muškaraca i jedna žena.
Četiri prijateljice, dugogodišnje partnerke i osnivačice uspješnog preduzeća, imaju i „poslovnu tajnu“, koja prijeti da bude razotkrivena i da ih odvede na sud, a potom i u zatvor, i to na sedam godina.
Umjesto da sve četiri robijaju, odlučuju se da jedna od njih to preuzme na sebe, tako što će prepisati utajeni profit na sebe, pa će i krivica pasti samo na nju.
U napetoj psihološkoj igri, uz angažman medijatorke, treba da postignu (spo)razuman izbor.
Nakon izvođenja predstave “Tri miliona minuta” u produkciji Mestnog gledališča ljubljanskog, održan je okrugli sto sa glumačkom postavom, tokom kojeg su glumice podijelile lična iskustva iz procesa rada, ali i razmišljanja o temama koje predstava otvara – prebacivanju odgovornosti, strahu, povjerenju i zajedništvu.
Diana Kolenc govorila je o nevidljivim hijerarhijama koje izlaze na površinu kad nastane problem:
-Branimo se i volimo dok je sve okej, ali kad naiđe problem sve se mijenja.
Gledam Tjašu kako dovodi medijatorku, a ja ne znam ništa o tome – i postane mi jasno da nismo sve bile jednako uključene. I da ću možda ja biti ta koja će snositi posljedice-.
Judita Zidar podsjeća da u svakoj napetoj situaciji, koliko god delikatna bila, istina izađe na vidjelo:
-U jednoj osobi je i problem i rješenje. Mislim da to neki filozof kaže – da problem već nosi rješenje u sebi-.
Klara Kuk je govorila o svom glumačkom procesu i ulozi žene koja se osjeća suvišnom:
-Rekli su mi da imam mnogo strahova i da baš zato treba da igram ovaj lik. Žena koja misli da je najmanje potrebna. I pristupila sam tome iskreno, punom snagom-.
Mojca Funkl istakla je važnost povjerenja koje je rediteljka pokazala prema glumicama:
-Nije samo da nas voli – vjeruje nam. Osjetilo se da vjeruje svakoj od nas. A kad to postoji, dogodi se nešto važno – tada više ne igraš, već stvarno živiš to na sceni-.
Tjaša Železnik zaključila je razgovor komentarom o radu sa redateljicom Barbarom Hink-Samobor:
-Bila je kao jedna od nas. Imala je jasnu viziju, ali nam je dala slobodu. I zato je proces bio zajednički. Niko ne može da ‘solira’ – sve mora da ide timski-.
Ono što nam je ova predstava pokazala je: da se odgovornost često ne vidi jasno, da se krivica prebacuje, i da je upravo zajedništvo ono što proces čini održivim – kako na sceni, tako i izvan nje.
Četvrte večeri festivala, pred publikom će igrati predstava “Ko se boji Virdžinije Vulf”, u režiji Lenke Udovički, rađena u produkciji Kazališta Ulises Zagreb i Beogradskog dramskog pozorišta, gdje je u glavnoj ulozi legendarni Rade Šerbedžija, poznat po svojoj impresivnoj karijeri u filmu i pozorištu.
Pored njega igraju Katarina Bistrović Darvaš, Romina Tonković i Martin Grđan.
- Tagovi:
- Tivat
- Centar za kulturu
- Teatar
- Festival
- Slovenija