 (1).jpg)
.jpg)
Pomorski muzej Crne Gore Kotor: Otvorena izložba “Kult blažene Ozane Kotorke” (VIDEO)
Izvor: Radio Kotor/Feral.bar
Autor: Biljana Marković, Radomir Petrić
Foto: Naslovna Matica crnogorska
Izložba “Kult Blažene Ozane Kotorke” u organizaciji Matice crnogorske-Ogranka Kotor u saradnji sa Pomorskim muzejom Crne Gore (PMCG) Kotor, otvorena je danas u Galeriji PMCG.
Postavku prati katalog koji sadrži podatke o rođenju, porijeklu, službovanju i čudima pastirice iz Lješanske nahije, o kojoj su ispričana i opjevana brojna čudotvorstva.
Spjevana je i himna o blaženoj Ozani Kotorki - Dominikanki za koju je tekst napisao D. Ljubić, a muziku Jordan Viculin, hrvatski muzicar, pučki misionar, vjerski pisac-Dominikanac.
Ova himna je kompozicija koja ima sedam strofa i u cjelosti se izvodi na pučkim svečanostima, a na otvaranju je klapa “Incanto” otpjevala tri prilagođene strofe.
Foto: Matica crnogorska
Prisutne je na početku pozdravila direktorka Pomorskog muzeja mr Maja Uskoković.
Matica crnogorska-Ogranak Kotor je, kako je kazala njena predsjednica Mileva Pejaković Vujošević, ovom izložbom je željela da pokaže da je Kotor prepoznatljiv, ne samo po kulturnim zdanjima, već i po značajnim ličnostima minulih epoha.
-Među njima je pastirica, Crnogorka Blažena Ozana koja je sa svojih 14 godina zakoračila kotorskim pločnikom.
O njenom liku i djelu ispisane su mnoge stranice, održani značajni naučni skupovi, organizovane izložbe, snimljeni filmovi.
Tom mozaiku Matica crnogorska-Ogranak Kotor željela je da doda i ovu izložbu.
Timskim radom ovaj projekat je realizovan prvenstveno zahvaljujuéi poštovanom don Robertu Tonsatiju, čija pomoć nam je bila dragocjena.
Otvorio je sva vrata kulturnih zdanja Kotorske biskupije gdje se nalaze fragmenti svetice.
Foto: Radio Kotor/Biljana Marković
Pomoć je pružila i Matica crnogorska, posebno sekretar, gospodin Ivan Ivanović-kazala je Pejaković Vujošević, predloživši da se jedan trg u Kotoru nazove imenom Blažene Ozane Kotorke.
Pravo mjesto koje bi moglo da nosi ime svetice je, kako je istakla, trg ispred Crkve Sv. Marije Koleđate.
-Na vratima ove crkve, na bronzanim reljefima, kotorski umjetnik Vasko Lipovac prikazao je njen životni put od pastirice do svetice.
Oltar crkve krase mošti Blažene Ozane.
Ovim predlogom pokazaćemo i dokazati ljepotu suživota u multinacionalnoj sredini, koja je bila, i zauvijek će ostati, najveći dar ljudskog postojanja, trajanja i življenja u starodrevnom Kotoru-poručila je ona.
Istoričarka umjetnosti i spisateljica Radojka Abramović je kroz istorijski pristup dočarala životopis mlade Katarine Kosić, prema nekim predanjima Jovane Dujović, od pastirice do blaženice Ozane Dominikanke.
Rođena je u selu Releze u Lješanskoj nahiji blizu Podgorice na dan Katarine Aleksandrijske, 25. novembra 1493. godine.
U svojoj 14. godini dolazi u Kotor gdje počinje služiti u kući kotorskog plemića, vijećnika i sudije Aleksandra Buće i njegove žene Marine (rođene Bizanti).
Foto: Radio Kotor/Biljana Marković
Nakon sedam godina, 1515. godine prišla je trećem redu svetog Dominika kad je i položila zavjet siromaštva, čistote i poslušnosti i promijenila svoje kršteno ime u Ozana.
-Sveta Stolica osvjedočena neobičnim pokorničkim životom i svetosti ove Božje ugodnice, svečano je odobrila i potvrdila poštovanje kulta Bl. Ozane 362 godine poslije njene smrti.
Veličanstvena proslava beatifikacije Bl. Ozane održana je u Kotoru, kao višednevna svetkovina 3,4,5. i 6. jula 1930. godine.
Osim brojnih uspomena na Blaženu Ozanu, koje su ostale u književnim djelima, poeziji, likovnim umjetnostima, notnim zapisima, poput danas izvedene himne, uspomene iz njenog neposrednog života izložene su na panoima na današnjoj izložbi, koju smo uz prateći katalog upriličili s ljubavlju i posvetili uspomeni na ovu svetu ženu.
Njeno porijeklo, mošti koje počivaju u Kotoru, na granici Istoka i Zapada, mjesto je sticanja sjedinjene braće, pripadnika obje crkve.
Poštovanje prema njoj najbolje ćemo izraziti nasljeđujući apostolsku ljubav prema Bogu i bližnjima.
Ona je i putokaz kako da podesimo zemaljski život razvijajući ljubav i smisao žrtve, kao preduslov vječnog spasenja-navela je, između ostalog, Abramović.
Otvarajući izložbu, predsjednik Matice crnogorske mr Ivan Jovović u ime izdavača-Matice crnogorske i u svoje ime, zahvalio je autorima izložbe i kataloga Milevi Pejaković- Vujošević i Radojki Abramović, te saradnicima na ovom projektu Jasni Jeknić- Stijović i Slavku Dabinoviću, te Pomorskom muzeju Crne Gore Kotor.
Foto: Radio Kotor/Biljana Marković
-Postoje određene teme, ljudi, događaji koji su univerzalni, vanvremenski i zahtijevaju od svake generacije nove intepretacije prošlosti, koja se manifestuje preko kulture sjećanja.
To je slučaj i sa Kultom Blažene Ozane Kotorke, koja je još za života, a naročito poslije smrti, dakle, više od pola stoljeća, ugradila sebe u hrišćanski, odnosno katolički identitet na ovom dijelu crnogorskog prostora, a čiji anđeoski lik nadilazi nacionalne i državne granice.
Do danas se u bibliografiji susrećemo sa brojnim jedinicama koje se odnose na njen život, počev od XVI vijeka zaključno sa Zbornikom radova o Blaženoj Ozani objavljenim 2015. povodom 450 godina od njene smrti (1493–1565), mada svako ko je prilježno čitao literaturu o ovoj blaženici nije mogao zaobići knjigu don Nika Lukovića „Blažena Ozana Kotorka“, objavljenu kao jubilarno izdanje povodom 400. godišnjice njene smrti.
Posebnu vrijednost ove knjige predstavlja činjenica da je sam autor bio jedan od bitnih aktera velikog ceremonijala, tj. proslave u čast beatifikacije Blažene Ozane u Kotoru 1930. godine.
Ova izložba, uz prateći katalog na crnogorskom i engleskom jeziku, projektni je zadatak Matice crnogorske kojim želimo da tokove srednjovjekovne sakralne baštine Crne Gore gdje Kult Blažene Ozane Kotorke zauzima posebno značenje, učinimo dostupnim, kako široj, tako i stručnoj javnosti u zemlji i inostranstvu-naveo je Jovović.
Na predmetnoj postavci, dodao je, akumulirane su memoralije na Blaženu Ozanu Kotorku, koje su nastale tokom stoljeća u istorijskim spisima, književnim djelima, likovnoj i muzičkoj umjetnosti, “uključujući fotografije nastale povodom ceremonije – poblaženja iz 1930.”.
Foto: Matica crnogorska
Referentna vrijednost ovog projekta, istakao je, ogleda se u činjenici da su autori omogućili posjetiocima izložbe, kao čitaocima kataloga preglednu, “a ujedno vjerodostojnu vizuru tako kompleksne materije, saopštene preko „slike i riječi“.
-Izložba, uz prateći katalog koji ne samo svojim obimom nego i sadržinom, predstavlja presjek društvenog života srednjovjekovnog Kotora, obuhvata najvažnije sastavnice Kulta Blažene Ozane Kotorke.
Ova blaženica je, uz patrona grada i Kotorske biskupije Svetog Tripuna, i prije zvaničnog dekreta njenoj beatifikaciji od strane Svete Stolice 1927. tokom minulih stoljeća bila ličnost koja predstavlja neizostavni marker duhovnog identiteta Kotora i Boke.
Njen kult je bio prisutan i duž Dalmacije, kao i u rodnoj Crnoj Gori, Lješanskoj nahiji, selu Relezi, gdje su je pravoslavni nazivali „Svetom Odivom“, s kojom su, po narodnom kazivanju, mještani ovog sela bili u srodstvu.
Katarina Kosić ili Jovana Đujović, po narodnom predanju, kao mlada crnogorska pastirica je došla u slobodni Kotor, s obzirom da je njena domovina pala pod osmansku vlast, i smjestila se u znamenitu kotorsku plemićku porodicu Buća, u kojoj je stekla prva znanja o katoličkoj vjeri.
Potom je postala „ponizna kćer svetog Dominika“, odnosno redovnica dominikanskog reda, što je ostala do kraja života, provodeći ga u pokori i strogom postu.
Na osnovu više hagiografskih izvora, kao i brojne stručne literature, upoznati smo sa životom i djelovanjem Blažene Ozane, s obzirom da su njeni savremenici zabilježili da su od kotorskih biskupa, preko predstavnika civilnih vlasti, pa do običnih građana od ove blaženice tražili savjet, utjehu i preporuku.
Foto: Radio Kotor/Biljana Marković
Među svim tim radnjama i čudima, ostalo je zapisano jedno od njenih proročkih prikazanja upućenim Kotoranima prilikom opsade grada 1539. godine od strane osmanske vojske, predvođene Hajrudinom Barbarosom, gdje je smireno bodrila sugrađane riječima: „Borite se hrabro, budite uvjereni da će grad biti spasen“.
Kult Blažene Ozane Kotorke istovremeno otvara i druge horizonte, ne samo zbog činjenice da je ova blaženica do kraja života održavala odnose sa svojim rodnim krajem, već se i na njenom primjeru ukazuje postojanje dinamičnih društvenih procesa na razmeđi XV i XVI vijeka između Crne Gore za vrijeme dinastije Crnojevića, a nakon njih pod osmanskom vlašću i Kotora pod mletačkom upravom-rekao je Jovović.
U tom smislu, kazao je, treba naglasiti nedovoljne spoznaje o intenzitetu ovih veza.
-O tome jasno svjedoče istorijski izvori, odnosno referentna literatura, na osnovu koje zaključujemo da u tom vremenu „političke granice i vjera nijesu razdvajale Bokelje i Crnogorce: oni su dijelili mnoge tuge i radosti“.
Glavne svečanosti slavili su zajednički. Prilikom proslave sv. Tripuna, zaštitnika Kotora, Crnogorci bi prepravili grad. Gostiju je bilo dva puta više nego domaćina.
Toga dana, o trošku komune, kao na primjer 1525. godine, točilo se vino u vrijednosti od 80 dukata.
U izvještajima mletačkih vlasti, Crnogorci kada bi se ponapili vina, po starom običaju držali bi zdravice.
Ipak, Venecija nije blagonaklono gledala na prisustvo Crnogoraca u Kotoru prilikom proslave Sv. Tripuna, navodno zbog velikih troškova organizovanja svetkovine koja je 1556. godine iznosila 130 dukata, zbog čega je Senat donio odluku da se na dan Sv. Tripuna na vino ne može potrošiti više od deset dukata i to samo za one koji učestvuju u paljenju vatre za dan Sv. Tripuna.
Foto: Radio Kotor/Biljana Marković
Na zabranu Mlečana da Crnogorci dođu u Kotor na proslavu, Kotorani su dva puta protestovali kod mletačkih vlasti 1560. i 1563. godine, pozivajući se na tradiciju i političke razloge.
Da su ove veze bile jake svjedoči činjenica da su Bokelji rado dolazili na Lovćen o Trojčindanu-ukazao je Jovović.
Ova izložba, kako je ocijenio, “svakako može biti izazov” i potaknuti neka nova istraživanja i tumačenja Kulta Blažene Ozane Kotoranke.
-Sljedstveno tome, za dvije godine navršava se 100 godina od kada je Sveta Stolica proglasila Ozanu Kotoranku blaženicom katoličke crkve.
Taj čin, osim duhovnog, odnosno vjerskog karaktera imao je i šire značenje za društvene odnose na ovom prostoru.
O tome postoje mnoga pisana svjedočanstva, ali i foto-dokumentacija, kojima se potvrđuje da je njeno proglašenje za blaženicu odgovaralo tadašnjoj državnoj ideologiji, s obzirom da je Ozana, uz Njegoša, Štrosmajera, Preradovića i druge ličnosti, bila jedna od uporišnih tačaka politike integralnog jugoslovenstva, a koje je imalo plodno tlo na crnogorskom prostoru-dodao je Jovović.
Iako su mnoge činjenice o veličanstvenoj proslavi u Kotoru 1930. zabilježene u raznim publikacijama, “što je, inače, integrisano na panoima izložbe i u katalogu”, ipak, istakao je, postoje dokumenta koja daju neke nove slike u objašnjenju društvenog ambijenta u kojem se odigrala tako značajna manifestacija.
Foto: Radio Kotor/Biljana Marković
-Pripremajući se za ovaj događaj, susreo sam se sa neobjavljenim dokumentima koji su pohranjeni u arhivu Barske nadbiskupije, a koji idu u prilog tezi da je spomenuta proslava u Kotoru, osim primarnog vjerskog, imala karakter državnog ceremonijala, gdje se trebao demostrirati duh crkvenog i narodnog jedinstva ljudi i naroda nastajanjenog duž istočnojadranske obale i neposrednog zaleđa, i bila ogledni primjer za izgradnju politike zajedništva na vjerski i nacionalnom heterogenom južnoslovenskom prostoru.
U tom pogledu, dopis predsjednika Odbora za priredbu proslave Blažene Ozane, kotorskog biskupa Frana Ućelinija upućenog barskom nadbiskupu dr Nikoli Dobrečiću 28. septembra 1928. godine otkriva ideološku, ali i ekumensku pozadinu.
Naime, kotorski biskup u navedenom dopisu predlaže barskom nadbiskupu da uzme učešća i pruži podršku u organizovanju ovog velikog istorijskog događaja.
Foto: Radio Kotor/Biljana Marković
Kotorski biskup navodi da ga “vodi pri tomu promisao, da je Ozana u neku ruku prestavnica vjerskog ujedinjenja našeg naroda, još uvijek podvojena u katolike i pravoslavne. Kao takvoj Blaženici dolikuje pristojni kovčeg srebrom obložen, u kojem je njezino sveto tijelo počivalo, pošto je sadašnji trošan i neuporabiv, crkvu u kojoj se Blaženica čuva, treba barem najpotrebnijem obskrbiti, jer ista radi siromaštva skoro u svemu oskudijeva, treba napokon prirediti i vanjsku svečanost, kojom bi se dala prigoda sljedbenicima obiju vjeroispovjedi, da jasno posvjedoče štovanje, koje prema Blaženici uvijek gajiše i danasneprestano gaje“.
U daljem dijelu dopisa kotorski biskup Ućelini obavještava barskog nadbiskupa Dobrečića da „pučanstvo grada i okolice tišti velika ekonomska bijeda, a crkvi u kojoj se čuva tijelo Blaženice, bilo je u svoje doba imanje inkamenirano i ona danas životari siromašnom milostinjom vjernika. Vaša je Preuzvišenost veseljem primila vijest o uvrštenju Ozane, kćeri naše krvi i jezika, u red blaženika, pa će rado također prinijeti i svoj dar u gornje svrhe “.
Na kraju ovog dopisa kotorski biskup očekuje od barskog nadbiskupa konkretnu materijalnu pomoć i u tu svrhu predlaže da se, između ostalog, otkupi za župne urede brošura životu Blažene Ozane, kako bi se i vjernici uključili oko troškova proslave.
Foto: Matica crnogorska
Barski nadbiskup Dobrečić promtno reaguje na spomenuti dopis kotorskog biskupa Ućelinija i isto cirkularno pismo upućuje dva puta 1928. i 1930. godine uredima katoličkih parohija pod njegovom jurisdikcijom sljedeće sadržine:
„Prednji prepis molbe Odbora za proslavu Bl.Ozane, dostavlja Vam se, s naređenjem, da jedne nedjelje ili dana svečanog protumačiti vjernicima značaj ove proslave, naše Crnogorske Blaženice, te da preporučite vjernicima, da u tu svrhu podijele što obilniju milostinju kao pomoć, da se proslava što dostojnije i svečanije provede. Sakupljene milodare izvolite poslati na Ordinarijat Barski, koji će ukupnu sumu poslati Odboru u Kotoru. Ujedno se preporuča, da se iz crkvene blagajne nabavi Životopis Blaženice, za crkvenu biblioteku, a ujedno da se poradi na tome, kako bi se našlo još vjernika, koji bi htjeli kupiti taj životopis“. U potpisu Arhibiskup Barski Primas Srpski-predstavio je Jovović.
-Znajući ulogu Barske nadbiskupije u crnogorskoj istoriji, odnosno crkvenu intitulaciju dr Nikole Dobrečića još 27. januara 1928. godine barskom nadbiskupu obratio se ispred Dominikanskog Dalmatinskog Provinicijata iz Splita otac provincijal Anđelko Orlandini dopisom u kojem se između ostalog, navodi: „Potpisani časti se dostaviti Vašoj Preuzvišenosti dekret sv. Stolice, kojim se potvrđuje kult naše simpatične i velike Božje ugodnice bl. Ozane. Ta vijest sigurno će uvelike razveseliti Vašu preuzvišenost, jer je Crnogorka. Potpisani smjerno moli Vašu Preuzvišenost, da bi se udostojila oznanit ga, misli li tražiti kod sv. Stolice dozvolu, da cijela barska nadbiskupija smije molitioficij naše blaženice i čitati na njezinu čast sv. misu. U rečnom slučaju potrebno je, da se Vaša Preuzvišenost obrati direktno u Rim, a potpisani i cijela njegova Provincija uvelike bi bili harni Vašoj Preuzvišenosti, kad bi zahvalila sv. Ocu, što je podigao bl. Ozanu do časti oltara, i tako počastio i razveselio cijeli naš narod, napose pak Crnu Goru“.
Foto: Radio Kotor/Biljana Marković
Nedugo zatim je na adresu Nabiskupskog Ordinarijata u Baru 15. 2. 1928. godine stigao novi dopis oca provincijala Anđelka Orlandinija, gdje se zahvaljuje naslovu, „što se je tako pripravno odazvao da zahvali Njegovoj Svetosti, što je podigao bl. Hozanu do časti oltara, te zatražio za svoju nadbiskupiju dozvolu čitanja oficija i mise, naše nove Blaženice“.
Na kraju ovog dopisa spomenuti dominikanski provincijal iz Splita „vruće želi, da ova naša nova Blaženica bude svima Jugoslavenima osobnom posrednicom pred Bogom, a napose Crnoj Gori, koja ju je porodila“.
Na osnovu ovih zadnjih nekoliko citiranih dokumenta, pred cijenjenim auditorijumom, na trenutak se našla istorija bez posrednika.
Od danas ovi akti koji su dugo bili prekriveni velom zaborava biće pridodati Kultu Blažene Ozane Kotoranke, s obzirom da je i njen kult neporecivo svjedočanstvo da je identitet Crne Gore i crnogorskog naroda počivao i počiva na oba plućna krila Hristove crkve, pravoslavnom i katoličkom-rekao je Jovović.
Foto: Matica crnogorska
Autorke tekstova u katalogu izložbe su istoričarka umjetnosti Radojka Abramović i Mileva Pejaković-Vujošević sa saradnicima Jasnom Jeknić Stijović, koja je na današenjem otvaranju bila moderatorka programa i Slavkom Dabinovićem.
Fotografije su djelo Nenada Mandića, Rajka Maraša i Duška Miljanića. Prevod na engleski jezik uradili su Joško Katelan i Dragana Erjavšek.
Katalog je grafički oblikovala profesorica na likovnoj akademiji na Cetinju Suzana Pajović.
