.jpg)
III FEF: Risan kao skriveni potencijal (FOTO)
Izvor, foto: NVU Medaur
U sklopu III Festivala etnološkog filma – FEF Risan 2024, na risanskoj rivi otvorena je izložba ,, Risan – nekad i sad'', autora fotografa Ranka Maraša i politikološkinje mr Jelene Čečur.
Izložbu je otvorila Rišnjanka, politikološkinja Iva Malešević koja je poručila da joj je izuzetno zadovoljstvo što je ovaj projekat ostvaren “i što u gradu postoje mladi ljudi koji se interesuju za stanje i zaštitu baštine koja je u Risnu veoma bogata”.
-Pozivam i sve prisutne da čuvaju svoje nasljeđe, da ono što baštine u porodicama daju organizatorima na reprodukovanje i trajno bilježenje, kako ne bi sve to jednog dana nestalo ili ostalo zaboravljeno-mišljenja je Malešević.
Autorka Jelena Čečur je kazala da su izložbom željeli da aktuelizuju potrebu jasne strategije valorizacije kulturne baštine Risna i da pošalju apel donosiocima odluka da više pažnje i stručne opreznosti posvete ovom problemu u kom se Risan nalazi od zemljotresa 1979. do danas.
-Kako izgleda danas Risan? Koji utisak pruža posjetiocu koji prvi put dođe u grad, a koji nije imao mogućnost da pročita nešto više o istoriji grada?
Za sada jedini utisak koji može da stekne jeste da je u pitanju jedno malo primorsko selo koje je u fazi izgradnje u novo turističko mjesto.
Iako ta izgradnja jeste u skladu sa ambijentalnom cjelinom, valorizacija baštine ostaje sa strane i čeka neka druga vremena.
Možda i mi kao lokalna zajednica nismo dovoljno slali inputa donosiocima odluka kakav razvoj Risna želimo, međutim ovogodišnjim programom želimo da to i promijenimo.
Cilj nam je da podstaknemo lokalnu zajednicu da se aktivno bavi pitanjima razvoja svoje sredine. Nažalost, trenutna situacija očuvanja baštine nije na zavidnom nivou.
Brojni predmeti koji su pronađeni tokom dosadašnjih arheoloških istraživanja već dvadesetak godina se čuvaju u depoima Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore i Upravi za zaštitu kulturnih dobara, bez jasne strategije države vezano za osnivanje jednog muzeja u Risnu u kom će se naći izloženi ovi brojni, vrijedni i neki i jednistveni predmeti.
Lokaliteti koji su otkriveni na Carinama propadaju jer nisu dovoljno zaštićeni, a u njihovoj blizini nema čak ni sadržaja sa informacijama o lokalitetu, periodu, njegovom značaju...
Postoji i najava da se isti zatrpaju, jer za sada ne postoji vizija i pravi način njihove valorizacije.
Čak i lokacije predviđene za buduća istraživanja na prostoru koje je bilo jezgro ilirskog i kasnije, rimskog grada, prijete da budu iskorišćene za druge svrhe poput dječijeg igrališta.
O podvodnim arheološkim istraživanjima i valorizaciji tog područja nema ni pomena.
Jedna od najznačajnijih zgrada u Risnu – palata kapetanske porodice Ivelić-u fazi je propadanja.
Prva linija arhitekture grada je urušena za vrijeme zemljotresa, a Dom kulture je još uvijek nedovršena građevina koja vidno narušava izgled grada.
Zadužbina porodice Ljubatović s kraja XIX vijeka od 1979. godine je u ruševnom stanju.
Nemamo čak ni sređenu stazu koja bezbjedno vodi do vrha brda Gradina na kom se nalazi bogato arheološko nalazište – ilirska tvrđava, koja je kasnije služila i drugim vladarima ovog prostora sve do Austro-Ugarske.