Bar, Crna Gora
6 Oct. 2024.
post-image

Capt. Slavko Ivanović: Oslobodi srce mržnje, oslobodi glavu briga, živi život jednostavno!

Izvor: Radio Kotor

Autorka: Mihaela Moškov

Foto: Radio Kotor/ M.M.

U emisiji Radio Kotora "Ljetnje priče", u prijatnom ambijentu svog doma, dočekali su nas barba Slavko Ivanović i supruga Mira.

Naš gost, iako u godinama, do nedavno je aktivno planinario, išao u lov, ribolov, uživao čak i u ronjenju.

Njegove vješte ruke stvarale su prava čuda u radionici, izrađujući razne izume i alate.

Ljubav prema muzici ga je podstakla da, kao samouk, nauči svirati nekoliko instrumenata, a svoja bogata znanja i iskustva prenosio je mlađima, prateći savremene trendove, čak i na društvenim mrežama.

Rano je ostao bez roditelja, prošao kroz rat i uprkos svim izazovima, ostao je vedrog duha s ljubavlju prema druženjima, zabavi i pjesmi.

Na početku razgovora, naš gost se prisjetio gladi i oskudice koji su obilježili njegovo najranije djetinjstvo.

-Hrana? Ja nisam poznavao hranu. Jedino što sam jeo bile su murve. Rasle su uz rijeku, s obje strane.

Brao sam ih od jutra do mraka i to je bila moja jedina hrana-kazao je naš gost, dodajući da do svoje desete godine nije imao ni cipele.

Život bez roditelja natjerao ga je da se bori za opstanak, oslanjajući se na vlastitu snalažljivost.

Bez pomoći, osim one koju je dobio kasnije od Opštine Kotor, uspio je završiti pomorsku školu, što je bio ključan korak u njegovoj budućoj karijeri.

Pomorska karijera kapetana Ivanovića trajala je više decenija, tokom kojih je plovio na brojnim jugoslovenskim i stranim brodovima.

Kako sam kaže, nekadašnje pomorstvo bilo je mnogo drugačije od današnjeg.

-Kapetan je bio odgovoran za sve, od navigacije do donošenja ključnih odluka na brodu- objašnjava on.

Naš gost je takođe bio svjedok kako se profesija mijenjala s vremenom, a on sa ponosom ističe da je za njega bilo potrebno dvadeset godina iskustva da postane zapovjednik broda.

Imao je bogato iskustvo u pomorskoj karijeri, radeći za šest jugoslovenskih kompanija, od kojih je na dvije bio kadet, treći i drugi oficir, dok je na četiri bio zapovjednik.

-Radio sam i za deset stranih kompanija različitih nacionalnosti, što me natjeralo da učim nove jezike.

Iz škole tečno govorim engleski i italijanski, a naučio sam i španski uz posadu na brodovima.

To je bilo vrijeme kada se i ruski jezik morao znati, a mogu se sporazumjeti i na francuskom. Posljednji jezik koji sam naučio bio je grčki-objašnjava Ivanović.

Ljubav prema prirodi i aktivnostima kao što su lov, ribolov i planinarenje, rodila se već u njegovoj mladosti.

Bio je član planinarskog društva, a kasnije se posvetio lovu i podvodnom ribolovu.

Njegove avanture po usamljeničkim ostrvima, gdje je provodio dane loveći ribu i istražujući prirodu, ostale su neizbrisive u njegovom sjećanju.

-Ribolov me toliko zainteresovao da sam u jednom trenutku razmišljao o napuštanju pomorstva kako bih se potpuno posvetio tom hobiju.

Međutim, iz različitih razloga, nisam mogao izdržati i odlučio sam se vratiti moru-iskren je Ivanović.

Osim pomorstva, barba Ivanović posjeduje veliki talenat za muziku. Bez formalnog obrazovanja, ali s velikim sluhom i strašću, naučio je svirati više instrumenata.

Njegova ljubav prema muzici bila je izvor prihoda tokom školskih dana. Posebno se ponosi svojim iskustvom sviranja kontrabasa, gitare i harmonike.

-Ja sam sve instrumente vješto upotrebljavao da niko nije mogao znati jesam li školovan ili nisam-ponosno ističe, i napominje da on ustvari nije školovan, već je sam proučavao literature.

U svojoj radionici, barba Slavko Ivanović nalazi mir i kreativni prostor.

 Ona je mjesto gdje je stvarao brojne korisne predmete, ali i mjesto gdje čuva uspomene na sve što je radio tokom života.