.jpg)
Lerotić: Suicid u ovom filmu je samo metafora
Izvor, foto: CG News
Na trećoj press konferenciji 36.Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festival predstavljen je film “Sigurno mjesto” scenariste i reditelja Juraja Lerotića, kao i studentski filmovi“Kuda idu izgubljene mačke” i “Mlada” Amara Komića, “Trend” i “Mrtvi čvor”.
Juraj Lerotić, kojem je “Sigurno mjesto” prvi dugometražni film, priču je temeljio na istinitom traumatičom događaju iz svoje porodice, bratovom iznenadnom pokušaju suicida.
Film suočava gledaoca sa uznemirujućom nemoći pacijenta, porodice i čitavog zdravstvenog sistema pred destruktivnom snagom duševne bolesti, ali i s bezuslovnom porodičnom ljubavi.
Film je počeo svoj život u Lokarnu i nakon godinu festivalske turneje, ljudi i dalje reaguju sjajno na film, baš kao i na projekciji na Kanli kuli.
-Na početku sam nosio neki osjećaj stida što taj film postoji, jer takve traume su nešto zbog čega se ljudi stide.
Kada napravite film o tome, stid se pojačava, tako da nisam bio siguran kako da se nosim sa tim, međutim, sada sam se navikao i osjećam se mnogo bolje-kazao je Lerotić.
Lerotić osim režije potpisuje I scenario, i glavni je glumac.
-Radili smo audicije, tako da bih ja pozvao glumce, dogovorii bismo se oko jedne scene, gdje bi oni naučili tekst jednog lika, a ja ovog drugog.
I onda sam shvatio da moram tim glumcima dati makar minimum interpretacije, i sve vrijeme sam snimao, ali samo glumca, meni se čuo samo glas.
Međutim, kada su to vidjeli producenti, kazali su mi, ti zvučiš dobro, zašto ne okreneš kameru prema sebi.
Ja sam tražio glumce za tu verziju samog sebe, ali stalno mi se činilo da nešto ne štima.
Znao sam te ljude iz teatra, i svi su sjajni glumci, ali nisam mogao prihvatiti drugu verziju sebe, i onda smo odlučili da to ipak budem ja-.
Lerotić i glumci Goran Marković, koji je osvojio gotovo sve nagrade na festivalima gdje se film prikazivao i Snježana Sinovčić Šiškov nose cijeli film.
Lerotić objašnjava kako su uspjeli da postignu sinergiju između njih zbog teme koja je izuzetno delikatna.
-Ja sam im rekao da bih volio da probamo pet ključnih scena u filmu i da se odlučimo da li možemo sarađivati, hoće li to postaje muka ili zajednički užitak.
Na kraju se taj process kastinga razvukao na godinu, oni su paralelno radili u svojim teatrima, dok sam ja tražio lokacije.
Producenti su govorili da smo mi kao već snimili film, tako da je ta sinergija nastala, jer smo se mi, koliko god to zvučalo kao kliše privatno družili-.
Film ima sjajan tempo, publika krene negdje od sedmog minuta da plače. Početak je šokantan, to je bila namjera reditelja, ta iznenadnost događaja.
-Mislim da o temama smrti i ludila ne možeš pričati u formi fragmenata, moja je ideja bila slika toga, možda nije najprimjerenije, kao rolna wc papira, kad potegneš, jedna scena vuče drugu, da ti likovi ne mogu ni predahnuti , ne mogu stići da integrišu sve što im se događa , oni samo srljaju iz situacije u situaciju-.
Lerotić smatra da je suicid u ovom filmu samo metafora, za sve ono što ti se u životu može dogoditi, a što ne očekuješ, metafora za svaki gubitak, partnera, za neku nemoć, metfora za sve gdje nam život izmiče, i zato je film univerzalan.
- Tagovi:
- Herceg Novi
- Festival
- Film
