Romi su dio našeg društva
Autorka: Ivana Dašić
Pripadnici RAE populacije koje čine Romi, Aškalije i Egipćani, i pored toga što čini značajan dio stanovništva, ne samo Ulcinja i Bara nego i cijele Crne Gore, nije dovoljno zastupljeni u društvenoj inkluziji.
Romi su grupa naroda koja nema svoju matičnu državu, ali zato ima svoj jezik, dan i himnu.
Procjenjuje se da na prostoru Jugoistočne Evrope živi oko osam miliona stanovnika RAE populacije.
Najčešća podjela je na Kaldereše, Hitanose, Manuše, Romničare, kao i na još nekoliko podgrupa.
Međutim, bez obzira na navedene podjele- zajednička je činjenica da i pored svih afirmativnih akcija većina pripadnika pomenutih zajednica živi u uslovima nedostojnim čovjeka.
Standarne, tačnije, osnovne ljudske potrebe poput čiste vode, sredstava za ličnu higijenu, struje... koje su neophodne za svakodnevan život- za veliki broj RAE populacije je još uvijek ,,misaona imenica“.
Postoje napori da se ovi problemi riješe, ali su nedovoljni i, do sada, nijesu dali značajnije rezultate.
Navedeni problemi se ne mogu riješiti pružanjem jednokratne pomoći ili davanjem sitnog novca djeci koja prose.
Tačnije, u ovom slučaju se otvara nova ,,lepeza problema“.
Sa jedne strane neki roditelji, svoju, najčešće, maloljetnu djecu (4-10) vode/tjeraju/ohrabruju da prose obezbjeđujući na taj način materijalnu pomoć za izdržavanje svoje porodice.
Sa druge strane, nije rijedak slučaj da lica koja nijesu krvni srodnici okupljaju djecu pod prijetnjom/pritiskom i tjeraju ih da prose određujući im novčani iznos koji moraju da donesu na kraju dana.
I jedan i drugi primjer, ali i niz drugih, njima sličnih, imaju elemente bića krivičnih djela.
Za rješavanje problema prosjačenja, kao i niza drugih problema sa kojima se suočava RAE zajednica nije dovoljno davanje jednokratne novčane pomoći, obezbjeđivanje socijalnih primanja porodici.
Neophodan je adekvatan multisektorski pristup koji bi vršio korjenite promjene u cilju poboljšavanja uslova u kojima živi većina pripadnika RAE zajednice.
Sa jedne strane neophodna je edukacija roditelja i starijih članova zajednice o neophodnosti obrazovanja i integracije svih u društvu.
Omogućavanjem pohađanja predškolskih i školskih ustanova od strane svih sa jedne strane se stiče obrazovanje, a sa druge se vrši i integracija u društvu.
Sa druge strane, obezbjeđivanjem lakših uslova za obezbjeđivanje ličnih dokumenata, stvorili bi se uslovi za ostvarivanje niza prava i obaveza, koje su za većinu pripadnika RAE zajednice nedostupni ili teško dostupni.
Još jedan od gorućih problema sa kojima se ova zajednica suočava su svakako i dječiji ugovoreni brakovi.
Činjenica da je djevojčica napunila 12, 13, 14 godina ne čini je spremnom za brak i ugovaranje istog i ne može se smatrati ,,normalnim“ i ,,poželjnim“.
Ovim putem napominjemo da se sklapanje braka među maloljetnim licima moguće nakon navršenih 16 godina života uz saglasnost roditelja, staratelja ili zakonskog zastupnika, ali ne i poželjno jer maloljetnici nisu ni fizički, ni emocinalno spremni za zasnivanje bračne zajednice.
Ovakvo sklapanje brakova dovodi do ranog formiranja porodice i tako se nastavlja ,,začarani krug siromaštva“ iz kojeg je veoma teško izaći.
Većina pripadnika RAE zajednice koji su zaposleni radi u preduzećima koja se bave sakupljanjem, skladištenjem i odlaganjem odpada, uređivanjem gradskog zelenila...
I najčešće rade veoma teške poslove.
I ne, nije istina da takve poslove rade jer nijesu sposobni ni za šta druge, već upravo suprotno – većina njih nije ni dobila priliku za obavljanjem drugih poslova.
Oni koji su dobili priliku, uspjeli su da završe osnovno, srednje i/ili visoko obrazovanje, zaposle se i postanu ugledni članovi društva.
Poenta cijele priče- ,,Pripadnici RAE zajednice zaslužuju iste prilike i tretman kao i svi ostali. Bez diskriminacije, bez predrasuda“.
Tekst je nastao u okviru projekta ,,Interkulturalan život djece u Ulcinju“ koji Udruženje za podršku djeci i mladima ,,DRUG“ sprovodi uz finansijsku podršku Fonda za ostvarivanje manjinskih parava Crne Gore.
