Održana premijera “Radovana III” na Gradu teatru
Izvor, foto: Grad teatar
U okviru 37. festivala Grad teatar sinoć je na sceni između crkava premijerno izvedena predstava “Radovan III” Dušana Kovačevića u režiji Vita Taufera.
Predstava nastaje na pedesetu godišnjicu pisanja teksta i koprodukcija je JU Grad teatar i Narodnog pozorišta Sombor čija saradnja traje već trideset godina na obostrano zadovoljstvo, kako zaposlenih obije ustanove, tako i publike.
Kako je u katalogu za predstavu istakla Milena Lubarda Marojević, direktorica JU Grad teatar, publika je uvijek posebno voljela somborske predstave.
-Ima tu neke komplementarnosti i srodnosti duha, koja je uvijek bila očigledna i publici i ljudima na i oko scene.
Jako sam srećna što u Somborskom pozorištu i dalje postoji ta energija i što se osjeća ta srodnost, koju čuvaju oni koji sve ovo pamte i koju iznova uspostavljaju nove generacije dok tragaju za novim izrazom.
To traganje za novim a univerzalnim, za svježim čitanjem poznate komedije, želji da zajedno obradujemo publiku i otvorimo neke nove umjetničke prostore, ponovo je povezala Sombor i Budvu.
Predstava “Radovan III”, rezultat je želje da se jednom svježom avanturom nastavi divna trodecenijska saradnja, i da to ponovo bude na radost svih-.
Premijeri je prisustvovao pisac ovog čuvenog komada Dušan Kovačević koji nije krio zadovoljstvo načinom na koji je ovaj tekst, koji je nastao prije tačno 50 godina, pročitan i prikazan u ovoj pozorišnoj verziji.
U riječi reditelja Vito Taufer je naglasio:
-Dobre komedije su bolne. Kroz lica komedije gledamo i doživljavamo sami sebe, svoje životne situacije, svoje strahove, svoju sudbinu.
Komične figure, na primer, pokušavaju da budu nešto što nisu. Ili u drugima gledaju nešto što ovi drugi nisu.
Orgon u ‘Tartifu’ vidi svetog čoveka, a ne svinju i tako dalje...
Mogućnost koju pruža pozorište, da se sa ugodne distance smejemo vlastitim velikim i malim glupostima i malim i velikim glupanima, velika je i korisna stvar i za društveno i za individualno zdravlje-.
Taufer je, nakon igranja predstave, kazao da su na njoj radili nekoliko mjeseci te da su htjeli pokazati koliko je tekst aktuelan i danas.
-Mislim da smo uspjeli napraviti to što smo htjeli.
Kada smo krenuli sa radom htio sam pokazati koliko je taj tekst aktuelan dan danas, možda i više nego što je bio kada je napisan prije tih 50 godina.
Ipak se približavamo toj kataklizmi i sveopštoj apokalipsi, sve nam je bliže i bliže. Svaka publika mi je izazovna i draga.
Nije mi bila veća odgovornost zbog toga što je Dušan Kovačević bio u publici, ali ću ga pitati za utiske-kazao je Taufer čija je ovo druga režija za Grad teatar od 1989. godine.
Glumac Ninoslav Đorđević koji tumači naslovni lik je imao težak zadatak s obzirom na to da je publika imala velika očekivanja.
-Ona predstava sa Zoranom Radmilovićem u glavnoj ulozi je ipak vrlo jako utisnuta slika u svijesti i kulturnom obrascu.
Čak sam i ja kao dijete znao Radovanov tekst napamet i bilo je potrebno da i ja sam izbacim iz sebe Zoranove melodije, intonacije, govorne radnje i slično.
Ovaj koncept predstave se generalno razlikuje i ja od početka nisam bio opterećen očekivanjima.
To me u tom trenutku nije zanimalo već me zanimalo hoćemo li napraviti predstavu koja ima neku vrijednost nezavisno od teksta.
Za mene je komad iznenađujuće bio bez ikakvih anahronizama.
U Vitovoj percepciji on dobija jednu veoma zloslutnu notu jer ta sredina u kojoj živi Radovan i čiji je on protagonista jeste sredina fizičkog i verbalnog nasilja koje rađa dalje nasilje i nesreću.
Na kraju krajeva, što bi rekao Duško u podnaslovu, samoizdaja. Samoizdaja sebe kao ljudskog bića, oca i muža. Generalno kao čovjeka-istakao je Đorđević.
Lik Rumenke tumačila je glumica Biljana Keskenović koja je kazala da je prvi put igrala pred Dušanom Kovačevićem.
-Od kad sam u pozorištu prvi put sam se susrela sa našim najvećim savremenim piscem. Kultni komad, nema šta da se priča.
Ovo je potpuno drugačije viđenje, čitanje i koncept od onog od prije 50 godina. Što se tiče konkretno mog lika, Rumenka je uvijek bila u zapećku.
U ovom konceptu ona je nekako ravnopravni partner Radovanu, jednako tako gramziva, jaka i željna uspjeha.
Čini mi se da smo izvukli maksimum od te uloge i ja sam lično vrlo zadovoljna. Mnogo godina unazad dolazim u Budvu i jako sam emotivno vezana za Grad teatar, sigurno 30 godina.
Ovaj festival se mnogo mijenjao i rastao za sve ove godine, ali se održava.
Nisu laka vremena i ja pamtim neke koprodukcije i produkcije festivalske, Somborsko pozorište je gostovalo mnogo puta.
Publika se mijenja i mi se mijenjamo, nije lako igrati ovdje. Ne samo zato što je riječ o ambijentalnom igranju i što je na otvorenom, već i publika traži mnogo-kazala je Keskenović.
Budvaninu Lazaru Nikoliću ovo je bilo prvo igranje na festivalu Grad teatar.
-Imao sam veliku želju kada sam upisao Fakultet dramskih umjetnosti da nekada zaigram ovdje.
Kao dijete sam pratio Grad teatar i bio na mnogim predstavama, uvijek mi je to bio neki doživljaj i evo, ispunila mi se želja.
Publika jeste bila malo navijački nastrojena s obzirom da je ovo moj grad, ali je bila i veća odgovornost.
Mislim da su ljudi prepoznali kvalitet i da nisu laki što se tiče kritike pa očekujem i neke komentare koji mi možda neće biti prijatni-.
Dramaturgiju predstave potpisuje Vesna Radovanović, za scenografiju je zadužen Lazar Bodroža, kostimografiju Biljana Grgur.
Originalnu muziku za predstavu komponovali su braća Robert Pešut Manjifiko i Aleksandar Pešut Shatz. Lektor je dr Dejan Sredojević. Inspicijent je Zoran Vučković, a sufler Ninoslav Vranić.
U predstavi igraju: Ninoslav Đorđević (Radovan III), Biljana Keskenović (Rumenka), Marija Maša Labudović (Georgina), Danica Grubački (Katica), Srđan Aleksić (Stanislav), Nemanja Bakić (Jelenče), Lazar Nikolić (Kelner), Pavle Popović (Vasilije) i Dejan Pletikosić, Vladimir Broćilović, Igor Pekanović, Dejan Vuković, Andrej Todorović (Vilotići).
Predstava je na programskom repertoaru večeras, sjutra-17. avgusta, i u petak 18. avgusta.
- Tagovi:
- Budva
- Grad teatar
- Festival
- Teatar
