Arabelović: Možura ljeti sa primorja primi dnevno 400-450 tona otpada
Izvor: Bar info
Autorka: Vjera Knežević Vučićević
Foto: Bar info, DOO Možura
Gost emisije “Sunčanom stranom ulice” Radio Bara bio je direktor sanitarne deponije “Možura”, Senad Arabelović.
U razgovoru sa Vjerom Knežević Vučićević objasnio je kako su se pripremili za ljetnju sezonu, koji investicioni i razvojni projekti predstoje, šta najviše koči napredak i prosperitet ovog društva, sa kojim institucijama i subjektima sarađuju i, najvažnije, kako odoljeti ozbiljnom izazovu prebukiranosti deponije koja je prvobitno projektovana da služni znatno duži period…
Dokle se stiglo sa projektom čija implementacija podrazumijeva pretvaranje bio gasa u električnu energiju na sanitarnoj deponiji Možura? Podsjetimo, realizacijom ovog projekta, Opština Bar i Možura, biće prvi, ne samo u Crnoj Gori, već i u regionu, koji će proizvoditi električnu energiju od otpada i deponijskog gasa. Zamoliću Vas da, možda, u odgovoru na ovo pitanje objasnite i značaj projekta i šta će njegova realizacija u praksi donijeti.
-Upravo je završen tender za izradu glavnog izvođačkog projekta za pretvaranje bio gasa u električnu energiju.
Značajno je spomenuti da će nam finansijsku pomoć pružiti Eko fond, sa kojim smo potpisali sporazum o saradnji. Vrijednost izrade glavnog projekta je 40.000 eura (bez PDV-a).
Imali smo određena kašnjenja, jer smo pred kraj prošle godine aplicirali prema slovenačkom fondu, odakle smo trebali da dobijemo sredstva u iznosu od polovine vrijednosti projekta – što je negdje oko 650.000 eura.
Nažalost, nismo uspjeli na vrijeme da predamo aplikaciju, jer nam je falila saglasnost Ministarstva.
Drugu saglasnost, od strane Opština Bar i Ulcinj, Agencije za zaštitu životne sredine i Eko fonda smo dobili, što bi se reklo ’ekspresno’.
Zbog toga što je saglasnost od resornog ministarstva kasnila, ušli smo tek u drugi krug za odlučivanje.
Ostala nam je mogućnost da se ponovo javimo pred kraj godine, i tu očekujemo da bi nešto mogli da dobijemo.
Značaj ovog projekta se ogleda kako u ekološkom, tako i u ekonomskom smislu.
Što se tiče ekološkog, napominjem da će metan koji se stvara razgradnjom otpada, a 23 puta je štetniji od ugljendioksida, kroz ovu fazu biti neutralizovan.
Kada govorimo o ekonomskom aspektu, studija je pokazala da je projekat izvodljiv, pa će povraćaj investicije biti za četiri do pet godina.
Znači, radi se o godišnjem prihodu od oko 900.000 eura od prodaje električne energije.
Još je značajno kazati da su količine gasa koje se stvaraju na nivou od oko 500 kubika na sat, tako da po kvalitetu, kvantitetu i kontinuitetu imaju ekonomsku opravdanost.
Bitno je istaći da je 30 godina nakon zatvaranja Društvo u obavezi da upravlja deponijom.
Produkcija gasa će se nastaviti deset do 15 godina nakon zatvaranja, pa će i ta sredstva koja se budu ubirala nakon zatvaranja, biti veoma značajna.
Ko sve učestvuje u ovom projektu?
-Izradu Glavnog projekta je dobio Konzorcijum firmi koja je radila i studiju izvodljivosti. U pitanju je renomirana firma iz Beograda- Tekon consulting i E3 iz Podgorice.
Očekujemo da će do kraja mjeseca biti završeni tehnički detalji tendera. Nakon potpisivanja ugovora, imamo na raspolaganju 120 dana za izradu glavnog projekta.
Tim koji su oni formirali čini 20-ak inžinjera, magistara i doktora nauka iz Srbije i Crne Gore.
U našem prethodnom razgovoru, Senade, prije nekih desetak mjeseci, ustvrdili ste da Možura ima infrastrukturne i kadrovske kapacitete za ovakav poduhvat?
-Realizacijom prve faze, koja je podrazumijevala sakupljanje, transport, sagorijevanje bio-gasa na eko-baklji, stvoreni su infrastrukturni uslovi za realizaciju druge faze, koja joj je komplementarna.
Imamo dovoljnu količinu gasa, kao i kvaliteta da se može ekonomski valorizovati, pa očekujemo da će, kao što ste kazali, na našoj deponiji biti izgrađena prva energana u regionu.
Što se tiče kadrovskih kapaciteta, imamo potreban broj radnika koji će biti stručno osposobljeni za upravljanje tim postrojenjem i raditi na njegovom održavanju po preporuci proizvođača.
I, naravno, treba pomenuti koliko košta investicija, kazali ste da ekološki aspekt ovog projekta podržava savremene principe zaštite životne sredine na kojima i Crna Gora i sve odgovorne države u svijetu posljednjih decenija insistiraju?
-U svijetu je izgradnje ovakvih energana na deponijski gas normalna pojava, dok u regionu to još uvijek nije zaživjelo u većoj mjeri.
Što se tiče tačne cijene, ona će vjerovatno biti korigovana u odnosu na prvobitno projektovanu, s obzirom da je studija urađena prije više od godinu.
Radilo se tada o iznosu oko 1,3 miliona eura, ali ako kažem da bi povraćaj uloženog novca bio za četiri do pet godina, mi smo kao Društvo spremni da finansiramo, kako bi kasnije ostvarivali dobit.
Govorili smo o pozitivnom ekološkom efekatu, što je značajno jer se produkt koji nastaje razgradnjom otpada, na ovaj način faktički neutrališe.
Uz to, dobija se još i električna energija koja se može prodati na tržištu.
Koji su planovi osim ovih o kojima smo govorili, u smislu osavremenjavanja Možure u narednom periodu?
-Uporedo sa svakodnevnim tehnološkim aktivnostima, radi se i na osavremenjavanju opreme i mehanizacije.
Za sljedeću godinu planiramo određene nabavke, dio smo tima za IPA projekat koji se realizuje na nivou Crne Gore, Hrvatske i Bosne.
Za tu investiciju je raspisan oglas, u pitanju su opštine Orašje i Vinkovci, a Bar i Ulcinj su članovi tog tima.
U mjeri do koje dosežu naše nadležnosti, ispunićemo aplikaciju, pa se nadamo da ćemo kroz taj projekat dobiti određenu opremu.
Takođe, u sklopu sporazumne saradnje sa Eko fondom, učestvovaćemo na oglasu kojeg su skoro raspisali.
Važno je reći i da smo radili na tome da probamo da pomognemo i opštinama osnivačima, u rješavanju značajnih problema koji se tiču otpadnih guma i građevinskog materijala.
Što se tiče otpadnih guma, uradili smo Baznu studiju za njihovo sakupljanje, sortiranje, lagerovanje i obradu na našoj deponiji, kao i Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu.
S obzirom da je deponija „Možura“ predviđena kao regionalni centar za primorje, to nam omogućava da se bavimo i ovom aktivnošću, sa intencijom da postanemo regionalni centar za prikupljanje otpadnih guma.
Svjesni smo da su otpadne gume jedan od problema koji opterećuje sve gradove u Crnoj Gori.
Kada govorimo o građevinskom otpadu, na lokalitetu u okviru urbanističkog projekta, imamo poziciju gdje smo iskoristili materijal za prekrivku.
Prema nadležnom Sekretarijatu smo predali inicijativu da se kroz program privremenih objekata u okviru kompleksa deponije predvide ove lokacije i dva naša pogona.
Želim da napomenem da su nam, zahvaljujući odluci SO Bar, kancelarije od skoro u novim prostorijama, u Ulici Rista Lekića, tako da firma raste, mora se i kadrovski osnažiti, a, naravno i prostorno.
U novim prostorijama nam je svakako komotnije i bolji su uslovi za rad nego u onim koje smo do skoro koristili.
Važno je napomenuti da se tokom 11 godina rada Možure, nije desio nijedan ekološki incident. Kada je ovako dug period u pitanju, naravno da ne možemo govoriti o slučajnosti.
-Hvala na ovom pitanju i ovoj konstataciji, jer, svakako da je najvažnije da nije bilo ekoloških incidenata.
Od prvog dana se na deponiji radilo uz striktnu primjenu svih mjera i radnji definisanih tehnološkim procesom rada.
Ipak, posao na deponiji uvijek nosi dozu rizika i zato moramo biti spremni. Prije 15-ak dana smo imali udar groma i mali požar koji se desio na deponiji.
Ali, zahvaljujući zbilja brzoj reakciji zapošljenih u Službi zaštite i spašavanja, sve se dobro završilo.
Tu se pokazalo da mjere koje sprovodimo u svakodnevnom tretiranju otpada daju rezultate – da on nije bio prekriven, moglo je doći do požara većih razmjera.
Moram spomenuti da su određeni portali prenijeli da je došlo do požara i da je gorio otpad.
Ističem da to nije istina, već su se zapalili plastični djelovi od instalacije koja je bila direktno pogođena gromom.
Rad Možure s aspekta svog, novinarskog posla, pratim maltene od njenog osnivanja. Uvijek, i kada sam razgovarala sa vašim prethodnicima, gospodom Draganom Simovićem i Zoranom Pajovićem, neizostavno je bilo pitanje kapaciteta deponije. Svi se sjećamo da je sanitarna deponija „Možura“ prvobitno bila projektovana za prihvat otpada iz Bara i Ulcinja. Međutim, godinama se to promijenilo, pa je u međuvremenu postala regionalni centar. Dokle će „Možura“ moći da služi namjeni i kako ćete uopšte odoljeti tom, jednom od najvećih, izazova?
-Ovo je ipak najvažnije pitanje. Najvažnije pitanje kako za građane Bara i Ulcinja, tako i za cijelo Crnogorsko primorje, a mislim i za Crnu Goru.
Kazali ste da je deponija „Možura“ bila predviđena kao međuopštinska deponija sa vijekom trajanja nekih 25 godina, za Opštine Bar i Ulcinj.
Onda su se ubrzo komunalna preduzeća iz Budve, Kotora i Tivta pridružila odlaganju, čime je vijek njenog trajanja bukvalno smanjen na pola.
Tačno je, Bar je projektovan kao regionalni centar, ovdje je deponovano oko 750.000 tona, što čini tri četvrtine (ako ne i više) kapaciteta deponije.
Doći ćemo u situaciju da za tri godine popunimo kapacitete. Trenutno nam urbanistički projekat ne omogućava dalje širenje.
Prije dvije i po godine smo ka Ministarstvu uputili nekoliko inicijativa.
Koristim još jednom priliku da zamolim sve koji su u prilici da pomognu da se ovo pitanje aktualizuje na način da se omogući proširenje kapaciteta „Možure“.
Predvidjeli smo proširenje na lokaciji koja nije obuhvaćena urbanističkim projektom, dijelom se radi o terenu koji je u privatnom, dok je dio u državnom vlasništvu.
Nismo čekali da dobijemo izmjenu urbanističkog projekta.
Uradili smo geodetski elaborat, procjenu imovine i privatnog zemljišta pored, da bi imali opipljive podatke koliko bi to moglo da vrijedi.
Završen je tender za izradu konceptualnog rješenja novih kada, ugovor je potpisan…
Nadam se da ćemo za tri mjeseca imati i konceptualo rešenje, na osnovu kojeg ćemo znati šta možemo da očekujemo od novih kada.
Znači, što se vas tiče, vi ste se ozbiljno posvetili toj problematici?
- Biću slobodan da u šali kažem da je najmanja šteta što ćemo mi ’izgubit’ rabotu’, ako se zatvori deponija. Mnogo će veća šteta biti za gradove osnivače, ali i za cijelu Crnu Goru.
Zamislite situaciju da u špicu sezone nema gdje da se deponuje otpad.
Tako da je ovo zbilja još jednom i molba za sve nadležne da nam izadju u susret, i da se sa ovom problematikom ozbiljnije pozabavimo, kako ne bi došli u lošu situaciju, jer samo projektovanja i izgradnja ne traju baš kratko.
Znači, to je veoma zahtjevan, dugotrajan projekat, koji podrazumijeva dobijanje brojnih saglasnosti i dozvola.
Mislim da smo još uvijek donekle na vrijeme, ali da je krajnji čas da moramo da krenemo sa tim.
Njegujete li još uvijek lijepu praksu i tradiciju saradnje sa kolegama iz regiona? Malo vas je pandemija korone omela, rekla bih?
-Svakako. Bili smo se na neki način baš fino zahuktali.
Međutim, vrijeme korone je prošlo, pa sada bukvalno na mjesečnom nivou imamo posjete delegacija iz institucija, tako i kolega iz regiona, koji dolaze da razmijenimo iskustva.
To je vrlo korisno. Imali smo priliku da zajedno sa kolegama iz Podgorice obavimo zajedničku studijsku posjetu postrojenjima u Mađarskoj i Rumuniji.
Takođe smo bili na deponiji Vinča u Beogradu, koja je u izgradnji, a pri njoj se radi i spalionica. Imamo svakodnevnu komunikaciju i kontakte sa kolegama iz Hrvatske, Slovenije…
Preko ljeta očekujemo neke koji će u Crnu Goru doći turistički, a raduje me uvijek kada nezvanično dođu da obiđu našu deponiju koja je primjer dobre prakse u regionu.
Zbilja, ne da se hvalim, ali mislim da je „Možura“ reprezentativan objekat, a način kako se upravlja deponijom u skladu je sa modernim tokovima.
Saradnju ćemo svakako nastaviti, jer problemi su nam isti ili slični, a kako nema puno deponija u okruženju, moramo se oslanjati jedni na druge kako bi poboljšali rad.
Da li cijena koju naplaćujete za odlaganje otpada dovoljno visoka da pokrijete troškove, rentabilno poslujete, da makar u nekom dijelu pokrijete izdatke?
-Cijena odlaganja otpada se nije mijenjala od početka rada deponije, dakle od prije 11 godina.
Podsjetiću da je cijena za komunalna preduzeća opština osnivača, deset eura po toni, a za ostale korisnike 20 eura po toni.
To je cijena koja nam sad za sad omogućava da rentabilno poslujemo, ali ne nešto mnogo više od toga da bi mogli da ulažemo u obnavljanje i osavremenjavanje.
Svjesni ste da je poskupjelo pogonsko gorivo, rezervni dijelovi, usluge servisa, a kako hoćemo da se kao društvo razvijamo, moramo i kadrovski osnažiti, čime naši troškovi svake godine rastu.
Razmotrićemo na organima upravljanja ovu cijenu.
Razumijemo da su cijene komunalnih usluga socijalni momenat koji je vrlo senzibilan, koji ne bi trebalo dirati, ali, na drugoj strani, bez korekcije nećemo moći dugoročno ostati na ovako visokom nivou poslovanja i kvalitetno rješavati pitanja upravljanja otpada.
Stiglo je ljeto, pa je naredno pitanje neizbježno – koliko otpada se na dnevnom nivou odlaže na deponiji Možura?
-Po svemu sudeći, ova će godina da bude rekordna. Prošla je bila u odnosu na prvih deset godina.
U toku juna je deponovano preko devet hiljada i 600 tona, to bukvalno znači oko 320 tona na dnevnom nivou.
Prvim danima juna već su se te količine popele na 400-450 tona, a očekujemo da će u špicu količina otpada koja se doprema na „Možuru“, dostizati preko 500 tona.
To su količine koje su tri puta veće od onih koje se odlažu u zimskim mjesecima. Spremni smo da odgovorimo tom zadatku, ali toliki otpad opterećuje i mehanizaciju i, naravno, ljudstvo.
Da li je situacija u vezi sa naplatom potraživanja povoljnija u odnosu na prošle godine, ili recimo u odnosu na onu koja je bila aktuelna u vrijeme našeg prethodnog razgovora?
-Nažalost i nije baš, iako imamo određene pomake.
Moram spomenuti dogovor sa barskim Komunalnim djelatnostima, s kojim smo postigli dogovor da se dinamika izmirenja dugovanja ubrza.
U prethodnom mjesecu taj dogovor je ispoštovan, imamo obećanja od strane menadžmenta da će i do kraja godine biti onako kako smo se dogovorili.
Što se tiče drugog preduzeća osnivača iz Ulcinja, situacija je dosta zabrinjavajuća.
Dugovanja Opštine Ulcinj koju su preuzeli od tamošnjeg Komunalnog preduzeća i dugovanja Komunalnog preduzeća su prešla 1,2 miliona eura.
Bojim se da smo iscrpili skoro sve mogućnosti dogovora i da ćemo saglasno odlukama Odbora direktora morati preduzeti dodatne korake u naplati tih potraživanja.
Razvoj deponije je neminovan, a bez naplate potraživanje nije nikako moguć-.
