Arabelović: Modernizacija i očuvanje životne sredine prioriteti deponije Možura
Izvor: Barinfo
Autor: Vjera Knežević Vučićević
Foto: Barinfo, DOO Možura
Gost Vjere Knežević Vučićević u emisji „Sunčanom stranom ulice“ Radio Bara, bio je direktor Sanitarne deponije „Možura“ Senad Arabelović.
U Opštini Bar predstavljena je Studija izvodljivosti za pretvaranje biogasa u električnu energiju na Sanitarnoj deponiji „Možura“. Nekako je, čini se, vijest da će Bar imati prvu energanu na Balkanu, prošla nedovoljno medijski zapaženo… Naime, realizacijom ovog projekta, opština Bar i „Možura“ biće prvi, ne samo u Crnoj Gori, već i u regionu koji će proizvoditi električnu energiju od otpada i deponijskog gasa. Zamoliću Vas da objasnite značaj projekta i šta će njegova realizacija u praksi donijeti? Koliko domaćinstava će se snabdijevati električnom energijom iz obnovljivih izvora?
-Moguće da, u moru ostalih informacija, prezentacija nije bila dovoljno tretirana u medijima ali, kada bude došlo do finalizacije projekta, to će biti svakako jedna od glavnih vijesti.
Prezentaciji u Sali Opštine Bar je prisustvovalo 30 učesnika – iz Ministarstva, Agencije za zaštitu životne sredine, Eko fonda, Cedisa, komunalnih preduzeća i predstavnika primorskih opština, koji su veoma bitni za realizaciji ovog projekta.
U pravu ste, kada dođe do izgradnje postrojenja za pretvaranje deponijskog gasa u električnu energiju, to će biti prva energana tog tipa na teritoriji Crne Gore, ali i Srbije, Bosne i Albanije.
Energane ovog tipa postoje 60-ak godina, pa ovo nije projekat koji podrazumijeva primjenu novih tehnologija, jer se u svijetu odavno sprovodi.
Naime, usljed razlaganja otpada na sanitarnim deponijama dolazi do stvaranja biogasa, čiji dominantni sastav čini metan u udjelu od 50 odsto koji je više od 20 puta štetniji za ozonski omotač od CO2.
Naše Društvo je još prije šest godina izgradilo postrojenje za sakupljanje, transport i sagorijevanje gasa na ekobaklji, čime je do sada životna sredina sačuvana da 15 miliona kubika gasa ne ode u atmosferu, već je spaljen na baklji.
Rezultati studije su nedvosmisleno pokazali da je trenutna situacija takva da ovaj gas po svom kvalitetu i kvantitetu od 450m3/h ima ekonomsku isplativost za pretvaranje u električnu energiju.
Struja koja bi se dobijala iz postrojenja bi zadovoljavala potrebe sanitarne deponije, a višak bi se predavao EPCG – Cedis i ona bi se naplaćivala.
Procjena je da bi se od te struje moglo snabdijevati oko 350 domaćinstava, a ukupna godišnja vrijednost generisane struje bi iznosila 900.000 eura.
Dakle, pored ekološkog ovaj projekat bi imao svakako i ekonomsku opravdanost.
Ko sve učestvuje u projektu i od koga bi još pomoć bila dobrodošla?
-Spomenuo bih da je obrađivač studije bio konzorcijum firmi „Tekon tehnokonsalting“ iz Beograda i „E3 konsalting“ iz Podgorice, a revident projekta uvaženi profesor Petar Živković iz Podgorice.
Koristim priliku da im se zahvalim na maksimalnoj angažovanosti i profesionalno odrađenom poslu.
Tokom prošle i ove godine smo obavili više sastanaka sa predstavnicima Ministarstva, Agencije za zaštitu životne sredine, Eko fonda, opštinom Bar, kao i sa stranim partnerima, predstavnicima WBIF, PPF i EBRD-a.
Upravo su to učesnici na koje se oslanjamo za realizaciju ovog, ali i drugih razvojnih projekata.
Na ovoj prezentaciji smo dobili potvrdu da će Eko fond pomoći da se izradi Glavni projekat i mi smo već dali nalog da se radi Projektni zadatak i vrlo će biti i spreman za predaju u eko fond.
Da li „Možura“ ima infrastrukturne kapacitete za ovakav poduhvat?
-Ovo je veoma važno pitanje.
Da bi poduhvat bio uspješan, potrebna je kvalitetna sirovina, a to je deponijski gas kojeg, prema mjerenjima iz tri nezavisna izvora, ima u dovoljnoj količini i odgovarajućeg je kvaliteta za pretvaranje u električnu energiju.
Prethodna faza je kompatibilna sa drugom fazom.
Jako je značajno da postojeća trafostanica ima dovoljno kapaciteta da prihvati svu proizvedenu struju koja bi se proizvela na deponiji.
Veoma je značajno i što „Možura“ ima kadrovske kapacitete za implementaciju, odnosno rad i eventualno održavanje budućeg postrojenja.
Važno pitanje je i koliko košta investicija i kada je realno očekivati povrt uloženih sredstava?
-Studija je pokazala da u ovom trenutku, prema sadašnjim cijenama opreme i radova (koje su podložne izmjenama), vrijednost izgradnje iznosi oko 1,2 miliona eura.
Na postojeće cijene električne energije, povrat investicije je predviđen za pet godina, što predstavlja jako kratak period za povraćaj uloženih sredstava.
Prateći, međutim, određene projekcije koje smo u prilici da čujemo svakodnevno, a tiču se najava da će cijena električne energije rasti, moguće je da se taj rok dodatno skrati.
Je li prerano da, u vrijeme energetske krize koja je zahvatila evropski kontunent, pravimo projekciju koja se tiče energetske nezavisnosti kada su u pitanju obnovljivi izvori energije? To je lijep, a da li je dalek san?
- Pored naše deponije, imamo još samo deponiju u Podgorici, pa to su nisu baš neke prevelike količine. Naša energana bi, ukoliko bi bila izgrađena, povećala udio za 1,24% proizvedene struje iz obnovljivih izvora energije. Svakako da mi imamo značajno veće potencijale u hidro energiji, solarnoj i energiji vjetra. Nažalost nijesmo ih u dovoljnoj mjeri još uvijek iskoristili.
Možemo li biti mirni kada je u pitanju ekološki aspekt projekta?
-Ovaj projekat nema negativni ekološki aspekt, već naprotiv, isključivo pozitivni, jer se jedan gas koji bi ugrožavao ozonski omotač eliminiše. A još se i zarađuje prodajom struje.
Koji su naredni koraci?
-Što se ove investicije tiče, predstoji izrada Glavnog projekta i njegova revizija.
O tome smo razgovarali i na sastanku prošle sedmice u Opštini Bar, kojom prilikom smo dobili potvrdu da će Eko Fond finansirati izradu i reviziju.
U narednih desetak dana odradićemo projektni zadatak za glavni projekat. Potom slijedi objava tendera za izgradnju postrojenja.
Naravno, prvo je nužno da obezbijedimo dozvole od Cedisa za priključenje na mrežu. Ta procedura se mora ispoštovati.
Svakako da ćemo iskoristiti sve mogućnosti od domaćih i stranih fondova za finansijsku pomoć prilikom realizacije, ali nam je želja da „Možura“ upravlja ovim postrojenjem, pa ćemo obezbjediti potrebna sredstva.
Šta planirate u narednom periodu kada je poslovanje i osavremenjavanje „Možure“ u pitanju?
-Naši su planovi definisani Programom rada preduzeća koja je SO Bar usvojila krajem prošle godine.
U ovom momentu je najvažnije da se tehnološki proces na deponiji nastavi kao što je to bila praksa ovih deset godina, jer u periodu od kada smo počeli sa radom (jul 2012. godine) nijesmo imali nijedan ekološki incident.
Mjerenja koja u svakom godišnjem dobu obavlja ovlašćena institucija CETI, pokazala su da rad deponije nije izazvao zagađenje životne sredine.
Ovaj projekat sa gasom je već u nekoj dobroj fazi.
Ministarstvo je u partnerstvu sa Evropskom komisijom, koja je bila finansijer, izradilo studiju izvodljivosti za izgradnju Centra za selekciju i Centra za kompostiranje na Možuri.
Centar za selekciju je koncipiran tako da prima primarno selektovan otpad u skladu sa Zakonom po sistemu dvije kante.
Ipak, ukupna količina primljenog otpada koji će na kraju biti odložena na deponiju je preko 83,33 odsto, što ne predstavlja značajnu uštedu prostora same deponije.
Sredstva predviđena za izgradnju ovih centara su velika (oko deset miliona eura).
Naše Društvo nije u mogućnosti da taj novac obezbijedi, pa tu očekujemo učešće Vlade i drugih institucija.
Studijom je predviđen i mehaničko-biološki tretman na otvorenom, što će po nama predstavljati značajan problem na koji smo primjedbama ukazivali tokom izrade studije.
Prije nekoliko godina smo propustili priliku da posredstvom IPA programa Vlade Crne Gore dobijemo bespovratna sredstva u iznosu od četiri miliona eura koja su bila namijenjena za „Možuru“.
Tada opštine koje ovdje odlažu otpad nijesu mogle da daju garanciju da će to činiti i tokom narednih pet godina.
Ta sredstva su preusmjerena na drugi projekat. Proširenje kapaciteta je nešto što će biti neophodno.
Od kada je „Možura“ prije deset godina počela sa radom, pitanje koje se kontinuirano provlači je njen kapacitet. Opšte je poznato da je deponija prvenstveno bila projektovana za odlaganje otpada iz samo dvije opštine – Bara i Ulcinj. U međuvremenu je dobila status regionalnog centra za primorske gradove. „Možura“ se tako puni mnogo brže nego što je to bio prvobitni plan. Koliko će još moći da služi?
Kroz Izvještaje o radu smo više puta, a posebno u posljednje dvije-tri godine, apostrofirali pitanje vijeka deponije.
On je prvobitno za Bar i Ulcinj bio projektovan na 23 do 28 godina, ali s obzirom da je ubrzo „Možura“, kao što ste i rekli, postala regionalni centar za primorje, taj je vijek značajno smanjen.
Podsjećam da ovdje svoj otpad odlažu, pored komunalnih preduzeća Bara i Ulcinja, i preduzeća iz Budve, Kotora i Tivta.
Ako se nastavi dinamika dovoženja otpada kao što je sada slučaj (preko 80.000 tona godišnje) za tri-četiri godine će kapaciteti deponije biti popunjeni.
Za projekat proširenja kapaciteta, kao i za ostale projekte nam je neophodna izmjena Urbanističkog projekta.
Prošle godine smo kod resornog ministarstva aplicirali projektom, pri čemu imamo apsolutnu podršku Opštine Bar.
Kakva je saradnja sa okruženjem? U ranijem periodu razmjenjivali ste iskustva i znanje sa kolegama iz regiona, uspješno usvajali primjere dobre prakse…
-Kako u okruženji ne postoji baš veliki broj sanitarnih deponija, sa većinom imamo uspostavljene kontakte.
U više navrata su oni dolazili kod nas, a takođe smo i mi bili njihovi gosti.
Spomenuo bih veoma značajno iskustvo iz juna ove godine kada smo bili u prilici da posjetimo deponije u Rijeci, Ljubljani i Celju.
To su, napominjem, deponije u zemljama EU, a nas očekuje nas još puno posla i posebno finansijskih izdataka.
Ali ne bih uopšte rekao da naše dvije deponije iz Crne Gore uopšte po kvalitetu rada zaostaju za njima.
Da li cijena odlaganja otpada uspijeva da pokrije sve troškove, možete li da zaokružite finansijsku konstrukciju i rentabilno poslujete?
-Cijene za odlaganje otpada su formirane još pri otvaranju deponije i do danas nijesu mijenjane.
Cijena za preduzeća iz Bara i Ulcinja je deset eura po toni, a za ostala preduzeća 20 eura.
Ako vam kažem da je cijena tone otpada u Rijeci 120 eura po toni, možete shvatiti kolika je to razlika.
Trenutno, sa ovim cijenama uspijevamo poslovati pozitivno, ali, nažalost bez mogućnosti za veća investiciona ulaganja kao što je izgradnje Centra za selekciju ili proširenje sanitarnih kada.
Koliko se otpada na dnevnom nivou deponuje na „Možuri“?
-Kod nas postoji sezonska neujednačenost. Tokom zimskih mjeseci, to je na nivou od oko 150 tona, dok preko ljeta količine na dnevnom nivou dolaze i do 500 tona.
U avgustu je deponovano skoro 13 hiljada tona – preko 420 tona dnevno. Te količine zahtijevaju maksimalno angažovanje svih zaposlenih.
Želim da se zahvalim svim zaposlenim, koji su bili maksimalno posvećeni i angažovani, što smo i ovu sezonu „izgurali“ bez većih problema.
Kako stojite sa naplatom potraživanja i imate li mehanizme koje primjenjujete prema neredovnim platišama?
-Imamo šest kupaca naših usluga. Od njih sa dva komunalna preduzeća iz Bara i Ulcinja. Postoje određeni problemi u vezi sa naplatom.
To se posebno odnosi na Komunalno preduzeće iz Ulcinja, protiv kojeg je u više navrata sprovođen postupak pred Privrednim sudom.
Na osnovu presuda Apelacionog suda, potpisani su protokoli za otplatu potraživanja koji se od njihove strane ne poštuju u značajnoj mjeri.
Sa Komunalnim iz Bara, iako su dugovanja velika, naplata ide određenom dinamikom sa kojom nijesmo do kraja zadovoljni, ali prepoznajemo spremnost da se situacija popravi.
Najveći dio duga iz proteklog perioda je izmiren. Ostala komunalna preduzeća obaveze redovno izmiruju.
