Blažena Djevica Marija od Krunice proslavljena na ostacima Ratačke opatije
Foto: Don Dejan Turza
U nedjelju devetog oktobra na ostacima Ratačke opatije između Bara i Sutomora katolički vjernici proslavili su Gospu od Krunice.
-Vjernici su organizovano u manjim skupinama krenuli pješice od župnih crkava Svete Marije u Sutomoru i crkve Rođenja Blažene Djevice Marije u Šušanju.
Tih sat vremena proveli su u sabranosti i molitvi krunice. Skupina vjernika iz Sutomora nosila je ikonu Blažene Djevice Marije od Pobjede koja je donesena ispred oltara u Gospinom svetištu.
Prije svete mise moljena je krunica, litanije Blažene Djevice Marije i molitva za Sinodu-kazao je za Feral.bar upravitelj svetišta don Dejan Turza koji je predvodio misno slavlje.
On je istakao da je ovo okupljanje konkretni plod Sinode “i osluškivanja što narod Božiji želi”.
-Želimo se vratiti korijenima, izvoru svoje vjere, poput naših starih.
Ovo naše okupljanje plod je sinodskog hoda u zajedništvu u kojem želimo potaknuti sve naše vjernike da sudjeluju u životu Crkve kako bi poslanje svakog vjernika moglo donijeti duhovne plodove-dodao je donTurza.
Na svetoj misi prikazanoj za barskog nadbiskupa i mučenika Ivana Bruna propovijedao je đakon don Damir Vrbešić.
U homiliji je podsjetio na važnost i ulogu Gospe u istoriji spasenja i životu hrišćana.
-Bitno pitanje koje si vjernik treba postaviti na putu prema Isusu je upravo - ko je Gospa?-istakao je don Damir.
-On je govorio o razvoju pobožnosti prema Gospi i nastanku krunice, te ponizne molitve po kojoj nas Gospa vodi svome Sinu.
Na kraju se osvrnuo na bitku kod Lepanta 7. oktobra 1571. i pozivu pape Pija V. na molitvu krunice.
Evropa se ujedinila u molitvi krunice i utekla Gospinu zagovoru te nakon pobjede u bici kod Lepanta nastaje blagdan Gospe od pobjede koji je preimenovan u blagdan Kraljica svete Krunice.
Poslije mise uslijedila je procesija s ikonom Gospe od pobjede oko ostataka ratačke opatije uz pjevanje litanija Svih Svetih-dodao je don Dejan.
Ovom prilikom, mr sci Ivan Jovović govorio je o istorjskoj važnosti Ratačke opatije i bitke kod Lepanta.
-Sedmi oktobar 1571. predstavlja ne samo bitan datum vojno –pomorske istorije na Mediteranu, već i u širem kontekstu, međutim, to je istovremeno i veliki datum u istorijatu Katoličke crkve, a što potvrđuje i ovo liturgijsko slavlje.
Riječ je o Lepantskoj pomorskoj bitci koja je se odigrala za vrijeme Kiparskog rata (1570 -1573), o kojoj nismo imali prilike da učimo iz udžbenika.
Na poziv pape stvorena je Sveta Liga, a činile su je Španija, Mletačka republika, Malta, pojedini italijanski gradovi poput Đenove, koja je uprkos manjem broju brodova i ljudstva u odnosu na osmansku stranu, uspjela u bitci kod Lepanta da desetkuje tursku flotu.
Tada je uništeno 117 brodova i poginulo 25.000 ljudi, a među njima i 8.000 sa katoličke strane.
Značaj doprinos pobjedi Svete lige dali su ljudi sa našeg prostora, iz provincija Mletačke Dalmacije i Mletačke Albanije-današnjeg prostora Republike Hrvatske i Crne Gore-kazao je Jovović.
On je podsjetio da je u bici kod Lepanta stradao brod „Sveti Tripun“ pod zapovjedništvom kotorskog plemića Jeronima Bizantija.
-Kao što sam istakao prilikom postavljanja spomen – ploče ispred župne crkve u Sutomoru 2020. fra Bogdanu Donatu Jeliću i biskupu Marinu Jeliću, mnoge stranice naše istorije tendencizno su pisane, a bitne i slavne događaje u kojima su sudjelovali naši preci stavljani su na margine ili izostavljani zvanične istoriografije.
Konkretno, šesti avgust 1571. predstavlja civilizacijsku prekretnicu za Bar i Barsku nadbiskupiju, jer su tog datuma Osmanlije zauzele Bar izdajom mletačke posade.
Glavni zagovornik oružanog otpora turskoj armadi, koja je Bar opkolila sa kopna i mora, bio je barski nadbiskup Ivan Bruno.
Po jednom izvoru, nadbiskupa Ivana Bruna Osmanlije au objesile pred katedralom Sv.Đorđa/Đurđa u Baru neposredno po zauzimanju grada, mada pisani izvori iz toga doba ukazuju da je nadbiskup Ivan Bruno bio zatočen na jednom turskom brodu koji je učestvovao u Lepantskoj bici.
Na taj izvor mi je ukazao pok. nadbiskup Petar Perkolić, u kojem se, između ostalog, navodi da je nadbiskup Ivan Bruno kao galiot hrabrio svoje sunarodnike da ostanu hrabri i ustrajni u svojoj vjeri, iako su im Turci nudili slobodu ukoliko prihvate islam.
Zabilježeno je da od brodskog konopa zatočeni barski nadbiskup pravio improvizovane krunice i javno govorio molitve, što je izazivalo bijes kod Osmanlija.
Na tom brodu je bio zatočen i njegov sinovac Nikola Bruno, komandant konjice, koga su kao i njegovog strica Turci pogubili za odmazdu za poraz u Lepantskoj bici-naveo je Jovović.
On je napomenuo da je brat nadbiskupa Ivana Bruna, Gaspar Bruno prvi poznati malteški vitez sa prostora Crne Gore.
-Nadbiskup Ivan Bruno i njegova porodica je podijelila sudbinu brojnih svojih sunarodnika, pa je ovo prilika da se pokrene proces njegove beatifikacije.
Iako su Osmanlije u Kiparskom ratu bile privremeno zauzele i zapalile i neke druge gradove na istočnojadranskoj obali, oni su diplomatijom vraćeni u sastav Mletačke republike, dok su Bar i Ulcinj ostali u sastavu Osmanskog carstva do Berlinskog kongresa 1878.
Ovaj kratak istorijski osvrt završio bih jednom istorijskom analogijom, koju dovodimo u vezu za datum 7.oktobar, jer je upravo na taj dan davne 1042. dukljanska vojska na Tuđemilima do nogu potukla vizantijsku carsku vojsku, a što je omogućilo stvaranje Dukljanske kraljevine, te nešto kasnije i utemeljenje nadbiskupske katedre u Baru.
Dakle, ovaj datum ima jako simboličko značenje u životu ovog naroda i Katoličke crkve-zaključio je Jovović.
On je pozdravio nastojanje don Dejana Turze i Ordinarijata u Kotoru i Baru da autentična srednjevjekovna zdanja, poput nekadašnje Ratačke opatije, ali i druge brojne crkvene građevine na području barske opštine, budu adekvatno valorizovana “preko kulture sjećanja, a ne zaborava, kako je, nažalost, bila praksa”.
-Cjelokupno slavlje imalo je i karitativni karakter jer su vjernici imali priliku prikupiti sredstva za kupovinu peći porodici sa malom djecom, a na kraju su se počastili delicijama vrijednih domaćica-zaključio je don Dejan.