Barski ljetopis: Predstavom „Kad svijeće dogore“ Branka Ivande zaokružen pozorišni program
Izvor: Barski ljetopis
Foto: Dragica Orlandić
Drama „Kad svijeće dogore“ u režiji Branka Ivande odigrana je sinoć na sceni amfiteatra u Starom Baru, čime je ujedno i završen pozorišni program ovogodišnjeg Ljetopisa, u okviru kojeg je publici predstavljeno šest predstava eminentnih teatarskih kuća i manifestacija iz zemlje i regiona i jedno festivalsko koprodukcijsko ostvarenje.
Ovaj komad, nastao prema istoimenom romanu poznatog mađarskog pisca Sándor Máraia, za pozorišne daske adaptirao je Christopher Hampton. .
U koprodukciji Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i tetara „Erato“, predstava govori o cjeloživotnom prijateljstvu, ljubavi i strasti i publiku suočava sa životom, prošlošću i njihovim previranjima o (ne)preboljenim iskustvima.
Dvojica ostarjelih muškaraca evocirajući prošlost, skidajući veo po veo s tajanstvenog događaja koji je turbulentno promijenio njihove živote, prenose dramski sukob u sadašnjost i tražeći razrješenje plešu između osvete i pomirenja ujedno tražeći svrhu svojih života.
Preživjeti ili doživjeti samo je jedno od pitanja koja se ističu i u ovoj teatraskoj verziji Máraievog romana, a kako ističe Siniša Popović, glavni glumac, bilo bi idealno da je i jedno i drugo.
-Nismo se vodili idejom da damo isključive odgovore. Kako kaže i Henrik u komadu, to su teška, svevremenska pitanja.
Trudili smo donekle da usmjerimo na odgovore, ali to nije moguće. Važno je postavljati ta pitanja-kazao je Popović.
Teme moralnosti i cijene istine kao i svega onoga što smo spremni preduzeti za ljubav protežu se kroz ovaj komad koga odlikuje dugi monolozi koje iznosi Popović, malo replika, ponešto dijaloga i mnogo neverbalne komunikacije.
-Nije bilo jednostavno i jako je zahtjevan tekst.
I Hampton je nastojao dramatizacijom prevladati tu monološku formu, a mi smo tokom proba od početka tražili prostora gdje možemo konradu dati više teksta.
To smo donekle uspjeli proširiti, ali sve je to napisano i zamišljeno kao jedna Henrikova ispovjest koja raspilće cijelu tu zavrzlamu odnosa, u drugoj polovici je više manje sve na meni- istakao je Popović.
Ivanda se, u svom rediteljskom rješenju, odrekao pompeznih vizuelnih i scenografskih efekata i odlučio da svoje glumce vodi do dubokih intimnih odnosa.
-Branko Ivanda htio je zatamniti sve efekte kojima danas obiluje kazalište i htio se tom nekom staromodnom metodom koncentrirat na riječ, odnos i doživljavanje onoga što igramo i upravo je to ono što smo, po komentarima od strane kolega, publike, uvjek čuli
'Hvala Bogu, da se neko konačno na to vratio i da ne gledamo nekakve efekte već pravi dramski odnos'- zaključio je Popović.
Sudeći po reakcijama prisutnih, ovdašnja pozorišna publika preferira klasike, a sinoć su višeminutnim aplauzom to i potvrdili, nagradivši maestralnu glumu Popovića, Gorana Grgića i Ive Mihalić.
- Tagovi:
- Barski ljetopis
- Festival
- Stari Bar
- Stari grad
- Teatar
- Bar
