Bar, Crna Gora
23 Nov. 2024.
post-image

Zelena čoja Montenegra na sceni između crkava: Minut ćutanja za žrtve sa Cetinja

Izvor, foto: Grad teatar 

Dramski program XXXVI festivala Grad teatar nastavljen je sinoć na sceni između crkava u Starom gradu, izvođenjem predstave „Zelena čoja Montenegra“, po motivima romana Moma Kapora u saradnji sa Zukom Džumhurom, a u režiji Nikite Milivojevića. Riječ je o prošlogodišnjoj koprodukciji JU „Grad teatar“ Budva, Beogradskog dramskog pozorišta i Gradskog pozorišta iz Podgorice.

Zelenu čoju Montenegra su Momo Kapor i Zuko Džumhur pisali kombinujući fikciju i istorijske činjenice, kao priču o neobičnom prijateljstvu između knjaza Nikole i u bici na Vučjem dolu zarobljenog Osman paše.

Tako je poznata priča našla put do premijere na sceni Manastira Stanjevići prošle godine, i sada na sceni između crkava u budvanskom Starom gradu.

U predstavi su priče u kojima se prepliću vrijeme, prostor, stvarno i nestvarno, toliko da ih je ponekad nemoguće razlikovati.

Beogradska publika je ovu predstavu premijerno vidjela na sceni Beogradskog dramskog pozorišta u novembru prošle godine, a podgorička u decembru na sceni Gradskog pozorišta.

U međufestivalskom periodu predstava je na redovnom repertoaru svih koproducenata, a gostovala je i na značajnim regionalnim festivalima.

Glumica Maja Stojanović je kazala da cijela ekipa voli ovu predstavu.

-Igramo je sa lakoćom i uspješno cijelu godinu već.

Uvijek je sve rasprodato, karta ne može da se nađe ni ovdje ni u Beogradu gdje je igramo svakog mjeseca tri ili četiri puta tako da smo baš zadovoljni.

Ovo je jedan uspješan projekat. Scenu između crkava jako volim jer sam intimno vezana za nju zbog uloga koje sam na njoj ranije igrala-kazala je Stojanović.

Božidar Zuber, koji mijenja Emira Ćatovića u ulozi naratora i vojvode Vukašina, naglasio je da predstava uvijek ostavi lijep utisak na publiku.

-Većinu budvanske publike poznajem, reakcija je bila standardno dobra.

Mijenjam kolegu pa nisam bio u prilici da igram ovu predstavu u Stanjevićima, ali svaka scena ima posebnu draž i nosi svoju tugu ili radost.

Moja uloga je takva da izaziva najviše reakcija kod publike zbog prelaska iz uloge naratora u ulogu vojvvode Vukašina pa izaziva dodatne simpatije, a i po prirodi sam šaljivdžija što ljudi znaju-kazao je on.

Tužna i tragična vijest o ubijenim i povrijeđenim ljudima na Cetinju obilježila je sate pred samo izvođenje predstave te je, nakon izvođenja, cijela glumačka postavka zajedno sa publikom odala minut ćutanja žrtvama.

Glumac Milorad Damjanović je kazao da su saznali šta se dogodilo na Cetinju pred sam početak predstave.

-Nije bilo prijatno, ali svaki glumac kad uđe u predstavu mora da je odigra. Što kažu, show must go on.

Od sredine predstave smo se dogovorili da je minut ćutanja najmanje što možemo da uradimo na kraju predstave.

Pomiješana su osjećanja s obzirom na to da je predstava prošla fantastično i da smo je prošle godine igrali u Stanjevićima gdje je predstava imala potpuno drugu dimenziju.

To su nadomjestila na neki način zvona crkava koja su se čula tokom predstave u odnosu na cijelu ovu priču.

Ja sam davno ovdje između crkava igrao “Ukroćenu goropad”i još par predstava, a večeras je bilo drugačije jer su svi kafići zaćutali u jednom trenutku i sve je bilo podređeno predstavi.

 Ne znam kako se normalan čovjek osjeća kada čuje ovako tužne vijesti, jako mi je žao i svima nam je žao.

Mi smo morali da odradimo svoj posao, ali duboko saučestvujemo u bolu sa svima onima koji su danas nekog izgubili-kazao je Damjanović.

Režiju i adaptaciju teksta „Zelene čoje Montenegra“ potpisuje Nikita Milivojević, koji je i scenograf predstave.

Kostimograf je Jelena Stokuća, za muziku je zadužen Aleksandar Srebrić, a za scenski pokret Amalija Benet.

 U predstavi pored Stojanović, Zubera i Damjanovića igraju Miloš Pejović, Dejan Đonović, Simo Trebješanin, Jelena Simić, Andrija Kuzmanović, Branimir Brstina, Ivan Tomić, Milorad Damjanović, Ivan Zablaćanski i Stefan Radonjić.