Kad se vrijedne ruke slože-sve se može
Autor: Radomir Petrić
Foto: Privatna arhiva
Oživljavanje Crmnice-povratak zavičaju prije svega mlađih naraštaja, ima izglednu perspektivu, sudeći prema upečatljivom primjeru iz Gluhog Dola.
Udruženi u želji da Crmnici vrate stari sjaj, učvršćenoj višegeneracijskim prijateljstvom njihovih porodica, Mladen Đuković i Petar Ostojić zasukali su rukave, i u Gluhom Dolu iz kojeg potiču, pokrenuli više, moderno rečeno-projekata, od čije realizacije mnogo očekuju.
Staza kojom se kreću u svom naumu, odavno je trasirana i u Crmnici-agrobiznis i ruralni turizam, i tu su već ostvarili jedan “čvrsti” i jedan “tekući” rezultat: Mladen je podigao velelepno zdanje koje ove godine treba da primi prve turiste, a njih dvojica su zajedno proizveli bijelo vino “Čoka”, imenovano po nadimku Petrovog preminulog oca, čuvenog barskog i crnogorskog sindkalnog lidera i aktiviste Zorana Ostojića.
Vino je ljubomorna priča
-Ja sam veoma mlad u vinarstvu, ovo mi je treča godina, možda sam i jedan od najmlađih vinara na području barske opštine.
Prepoznao sam se u tome, velika je ljubav prema vinu, vino je loza, loza je život, eto, to me oduševljava u vinarstvu, i ono će mi biti sigurno ne samo hobi, do starosti.
Kaže se odavno, u vinu je istina, u vinu je i istinska ljubav, sve što je lijepo i dobro.
U kući nam je proizvodnja vina tradicija, prije mene su to radili i đed i prađed, nakon male pauze, ja sam to nastavio-priča Mladen za Feral.bar.
Trenutno ima oko hiljadu čokota loze-vranac, merlot i kaberne, kaže to je za ovo podneblje.
-Pravim tu kupažu, igram se vinima, učim. Vino je ljubomorna priča, svačije je najbolje.
Evo ja i Peco (Petar Ostojić, op. Feral.bar) iz istog kazana kada smo napravili vino “Čoka”, pa kad njemu uspem jednu čašu, a sebi drugu, kažem- ova moja je bolja, malo toplija-šali se Đuković.
Sa broda pravo u vinograd
Petar Ostojić je pomorac, plovi na brodovima stranih kompanija već 11 godina, a od prije tri godine je i zapovjednik jednog od offshore supplier-a. Na komandni most vratio se nedugo nakon razgovora za Feral.bar, koji sada ćita u blizini naftnih platformi negdje ispred obale Angole.
-Pomorstvo je posao i ljubav, ali, tu je i zov sela, i tradicije takođe.
U priču o vinarstvu ušao sam prvenstveno dok je pokojni otac bio tu, on je zadnjih deseak godina počeo da ide u Crmnicu da pravi naše crno vno i rakiju, dogovarali smo se da ćemo da pravimo bijelo vino i da će nam se savjetima pridružiti Mlađo, međutim, oca je ponijela korona.
Ja sam se vratio sa broda, zamolio Mladena da mi pomogne da u spomen na Čoku napravim bijelo vino, on mi je odmah rekao “Nećeš sam, pravićemo to vino zajedno”, i tako smo ušli u ovu zajedničku vinarsku priču-predstavlja svoje vinarske početke Ostojić za Feral.bar.
Kako ističe, iznijeli su ideju do kraja, nije bilo lako, “treba dosta i pažnje i truda, i znanja”, ali, “eto, vino je baš kvalitetno, ko god je probao, sviđa mu se”.
Na opasku da ovaj primjer odudara od uobičajene prakse pomoraca da boravak na kopnu između dva ukrcaja posvete maksimalno odmoru i druženju sa najbližima, mladi kapetan ukazuje da rad oko vina “nije relaksacija, već ozbiljan posao”.
-Kako se moje slobodno vrijeme poklopilo sa vinarstvom? Pa, prije svega, volim druženje, a vino samo po sebi tome doprinosi, volim i da napravim svoj proizvod, i to je to.
Tu je i Mlađo, vuče nas ista vinarska tradicija i u kući Đukovića i u kući Ostojića, i to moramo da nastavimo. Mi Ostojići iimamo neke stare loze u selu, za sada oko 400 čokota vranca.-kaže Petar.
Seoski odbor aktivan na više polja
Mladen se zavičaju vrača i kroz aktivizam u Gluhom Dolu, u koji se inače preselio iz Bara. Predsjednik je seoskog odbora, i to, prema riječima seljana, veoma agilan
-Odbor ima 17 članova, pravimo Kuću vina na mjestu nekadašnje škole, da budemo prepoznatljivi.
Gluhi Do je jedno od največih sela u Cnroj Gori-46 prezimena, devet crkvi, tri osnovne škole, veliko je i geografski i istorijom i tradicijom.
Pronašao sam se i u ovom poslu, koji me ispunjava uz vinarstvo, seljani su prihvatili moj pristup, imamo svoju viber grupu preko koje se informišemo o akcijama, i nema ko iz sela nije donirao za popravku kapele, škole, sloga je samo takva- s ponosom navodi Đuković.
Inspiracija prijateljima
Sagovornici Feral.bar su mladići čija “gluodoljska” preokupacija nije toliko bliska većini njihovih vršnjaka. No, odgovor na pitanje šta im kažu drugovi za ovu njihovu “zanimaciju preko brda” umjesto da vrijeme troše u gradu kafani, istovremeno je i iznenađujući i obečavajući.
-Velika je zainteresovanost za ovu našu priču-kaže Đuković.
Kako kaže, nema ko ne dođe u njegovu vinariju, a da ne kaže da bi i sam volio da se isproba u tome.
-Iskreno, spasio nas je ovaj tunel kroz Sozinu, ja sam u selu iz grada, i obratno, za 15 minuta.
Bilo je skupo pet eura za prolazak kroz tunel, evo sad , za potrebe registrovanih seoskih gazdinstava , vinogradara i domaćinstava, dobijene su karte za besplatan prolaza kroz tunel.
Mislim da će i to malo pomoći mlade da se vrate svojim selima, svojim starim kućama, da ih obnavljaju i da nešto čiine-napominje Mladen.
Sljedeći korak nakon vina-turizam
Mladen je na svom imanju u Gluhom Dolu napravio pet apartmana “u starinskom stilu”, sa namjerom da svaki bude priča za sebe sa šmekom davnih vremena na koje poput eksponata asociraju gusle, stara šivaća maćina, stolice, gobleni... koji ih krase.
-Radio sam sve od kamena, stil crmnički, tu je i vinski podrum sa ogromnim volatom, po njemu je Crmnica poznata, ako kuća nema volat, kao da nije živa.
U ponudi su nam IPARD programi podrške biznisu u ruralnim područjima, apliciraću, ako zaživi moja ideja-idemo dalje-kaže Mladen.
Ostojići se turizmom odavno bave u Sutomotu gdje sada žive, da li će i u Gluhom Dolu nastavti porodični biznis privatnog smještaja?
-Hoće! Sa Mladenom pričam i o turizmu, imam u glavi biznis plan na tu temu, treba da se prenese na papir, da se preda, da vidimo da li se od države može dobiti podsticaj, pa da krenemo i u tu priču, da Crmnicu poboljšamo, podignemo je i brendiramo-kaže Petar.
Mladen dodaje da bi njiihov primjer trebao da bude odskočna daska Petrovim kolegama pomorcima , ali i drugim momcima, drugovima.
-Ćim smo se mi maloprobili i čim se čulo za ov što radimo, odmah se javilo interesovanje, i to je dobro.
Volio bih da nam se priključe svi koji mogu, grijeh je da se ne pokuša, tu smo bukvalno od Bara na petnaest minuta od naše ljepote Crmnice.
Poštto imam pogled na jezero i Crmničko polje, volio bih da jednog dana to sve bude puno čokota-veli Đuković.
Sloga konac krasi
Na kraju razgovora za Feral.bar, Petar Ostojić je posebno akcentovao jedan detalj:
-Obavezno moram istaći da su zajedno sa nama u svim ovim aktivnostima a nama Mladenov brat Miloš i moj mlađi brat Mladen, oni su pomorci i sada su na brodu, ali, obojica su dali sebe nesebično u sve ovo.
Dakle, bratski složno do uspjeha!-zaključio je Ostojić
