news-details
Prova

In memoriam: Dragutin-Drago Vukić (1944-2022)

Autor: Božidar Proročić, književnik i publicista

Kažu da nema života od sjećanja, ali ja ne želim da to tako bude, ne želim da kao društvo zaboravimo one zaslužne pojedince koji su bili i ostali ponosni i najljepši ambasadori grada Cetinja u drugim gradovima ali i nesebično vezani za svoj grad i njegove stanovnike.

Zatekla me vijest da je na drugu obalu vječnosti prešao Dragutin-Drago Vukić, pomorski oficir (telegrafista) i vlasnik Centra ua obuku pomoraca u Baru.

Drago Vukić je nakon završetka osnovne i srednje škole nastavio svoje školovanje na tada prestižnoj Višoj pomorskoj školi u Kotoru.

Nakon završetka školovanja svoj radni vijek je započeo u Prekookenskoj plovidbi iz Bara kojoj je ostao vjeran do zadnjeg dana života.

Po okončanju svog plovidbenog staža nastavio je svoj posao vezan za Lučku kapetaniju u Baru, a zbog potrebe usavršavanja i jačanja pomorskog kadra u Crnoj Gori otvara Centar za obuku pomoraca.

Dragutina-Draga Vukića sam upoznao 1998. godine u Baru. Svakog ko bi došao sa Cetinja, bilo zbog pomorskih zvanja ili drugih potreba dočekao bi ovaj neumorni humanista.

Bio je i ostao čovjek u punom i pravom smislu ove riječi. Ovaj pomorski vuk je to pokazivao na najljepši način, kako svojom dobrodošlicom, tako i gostoprimstvom.

Cetinje, rodni grad, i Bar, grad u kome je živio i stvarao, bili su njegove dvije nepresušne inspiracije. Vrata njegovog stana i supruge mu Dese bila su širom otvorena za sve prijatelje, pomorce, Cetinjane. Barane i brojne druge.

Nesebično je pomogao mnogim generacijama pomoraca da se otisnu na daleku i često gorku pučinu i koru hljeba.

Drago Vukić je bio simbol i dobri duh vremena koja su nažalost sada daleko iza nas.

Grad Bar je ispisao naljepše stranice pomorske istorije zahvaljujući njemu i brojnim drugim pomorcima koji su bili boemi sa nikada zatvorenom matrikulom.

Ostaće sačuvane brojne lijepe anegdote, priče i uspomene koje su ga vezivale za more, brodove, Bar i Cetinje. Sa njim u društvu ste se osjećali posebno i privilegovano.

Njegovi Cetinjani i Barani su ga nazivali ambasadorom grada Cetinja u Baru. Uvijek uz vedar osmjeh raspoložen da da pomorcima onaj najbolji i najljepši dio sebe, gradio je najljepše životne i pomorske staze i puteve.

Svoju ljubav prema pomorstvu i pomorskom pozivu prenio je i na svoje ćerke Ljubicu-Bubu i Milenu.

One su se nesebično posvetile proučavanju pomorskih nauka sa istim onim žarom i ljubavlju prema toj profesiji.

Svi mi koji smo bili njegovi bliski prijatelji pamtićemo ga kao naš svetionik i luču čovjeka sa puno takta i uvažavanja za druge, spremnog da pomogne, naročito mladim ljudima, ali, i kao oštroumnog i pasioniranog posmatrača i pomorskog analitičara društva u kome je živio.

Njegovom smrću izgubili su Bar i Cetinje, ali, i Crna Gora kritičku slobodnu i nezavisnu pomorsku misao, a najviše je izgubila njegova porodica i veliki broj prijatelja, poštovalaca koji nisu bili ravnodušni na njegovu toplinu, brigu za druge, inteligentnu misao i elegantni humor.

 Nama, koji smo bili njegovi poštovaoci bio je podstrek, snaga, inspiracija, a prije svega prijatelj.

Kada nas napusti takav patriota, i čovjek onda, naravno, tugujemo i žalimo, ali, i ostajemo sa izvjesnom vjerom da ono što radimo ima smisla.

Odlučniji smo i čvršći kada su takvi ljudi sa nama, ali oni su nam podrška i uzor i kad odu sa ovoga svijeta, svojim zavještanjem, jer jasno vidimo kako treba živjeti i raditi i kakvi treba da smo.

Vukić je pripadao ljudima koji su znali da nam pruže utjehu, koji su nas tjerali da vjerujemo da dobročinstvo nije izgubljeno i koji nam pomažu da obnovimo vjeru u mogućnost jednog ljepšeg i boljeg svijeta. 

Bez njega više nikada ništa neće biti kao prije.

Stari morski vuk je zauvjek otplovio na neko ljepše i bolje mjesto na neke nove obale a Cetinjanima i Baranima ostavio svoj amanet kako biti čovjek, ma koliko vas pomorske i životne bure i oluje lomile u životu. 

Hvala mu što je na najljepši i najčasnji način ispunio neke od najljepših i najtežih stranica profesije koja se zove pomorac.