Bar, Crna Gora
7 Sep. 2026.
Top Vijest:
“Koliko god da je važno ne zaboraviti prošlost našeg grada, moramo se osvijestiti da više u tom starom Kotoru ne živimo. Apelujem na Kotorane, sa naglaskom na mlade, da preuzmu grad u svoje ruke i zajedno grade jedan novi, ali ne i manje autentičan Kotor, prema kojem će moći da njeguju osjećaj pripadnosti. Na ovaj način, niko nam ga neće moći oduzeti”
General Vuksanović: Ni 15 godina nakon tragedije sjećanje na stradale kolege ne blijedi. Oni su bili naši saborci, kolege i prijatelji, ljudi koji su svoje znanje, profesionalnost i posvećenost stavili u službu VCG
"M.L. (29) je kod oštećene izazvala osjećaj straha i ugroženosti"
Dender: Kotor i Boka Kotorska kroz svoju povijest podsjećaju da različite vjere tradicije ne moraju živiti jedna pored druge kao zatvorni svjetovi. Ovdje su se one stoljećima susretali, međusobno raspoznavali, ponekad prolazile kroz teške trenutke, ali su ipak stvarali zajednički kuturni prostor
“Tivat nije zaslužio da ga vode funkcioneri koji imaju i minimum skrivenih i manje skrivenih pozitivnih osjećaja prema počiniocima ratnih zločina i genocida. To je civilizacijsko pitanje i dodatni i najveći razlog da smjenimo ovu gradsku vlast”
.jpg)
"Velikićev „Bečki roman“ tako ostaje, kako je pokazao i razgovor u Tivtu, ne samo priča o jednom gradu i jednom porodičnom iskustvu, već i roman o sjećanju, odgovornosti, odnosu roditelja i djece, kao i o potrebi da se kroz književnost pronađe način za suočavanje sa životom" (VIDEO)
"Uz laganu i pažljivu vožnju, od Virpazara do Bara stiže se za oko sat vremena. Bez čekanja u kilometarskim kolonama, bez nervoze i bez svakodnevne ljetnje gužve. Zauzvrat, dobijate nešto što kroz gradski haos tokom ljeta gotovo i ne primjećujemo – mir, tišinu, planinu, poglede i osjećaj da ste na trenutak otišli mnogo dalje od našeg grada"
“Budva između lične priče, sjećanja i umjetnosti” (VIDEO)
“Nadam se da možemo da uživamo na javnim mjestima bez osjećaja da smo nekome “zauzeli njegovu zemlju”
“Čudan osjećaj, ali, bolje da sada saniram povredu”
U svom rasadniku nije uzgajala komercijalne vrste, već stare, gotovo zaboravljene biljke koje su nekada krasile bokeljske đardine-begonije, hibiskuse, filadendrone, sukulente i kaktuse koje su nove sorte iz uvoza polako potiskivale: “Najljepši dio posla bio je kada iz male reznice izraste nova biljka. To je osjećaj koji vas nagradi za sav trud”
“Pokroviteljstvom i prisustvom premijeri u Baru predsjednik Milatović podržao je ovaj pozorišni projekat koji njeguje kulturu sjećanja i čuva vrijednosti Trinaestog jula: antifašizam, hrabrost, dostojanstvo i otpor svakom obliku porobljavanja”
.jpg)