Bar, Crna Gora
10 Sep. 2026.
post-image

Tulumbe Karađuzovića od Bara do Bijelog Polja za trudnicu

Izvor: Bar info

Autorka: Darija Jelić

Foto: Privatna arhiva

Iako je poslastičarnica „Karađuzović“, koja je decenijama bila jedno od prepoznatljivih mjesta za ljubitelje slatkiša u Starom Baru i na Topolici, zatvorila svoja vrata, čini se da njeni čuveni specijaliteti još uvijek pronalaze put do onih koji ih se užele.

Jedna takva priča posljednjih dana privukla je veliku pažnju na Instagramu, nakon što ju je sa svojih više od 30.000 pratilaca podijelila Starobaranka Ilma Karađuzović.

Priča o budućem tati iz Bijelog Polja, koji je bio spreman da pređe put do Bara kako bi svojoj trudnoj supruzi ispunio želju za tulumbama iz nekadašnje čuvene barske poslastičarnice, brzo je osvojila publiku i izazvala brojne emotivne reakcije.

Kako Ilma priča za Radio Bar i Bar Info, sve je počelo jednom, naizgled jednostavnom porukom.

Budući tata joj se javio sa molbom – da, ako je moguće, njen otac napravi tulumbe za njegovu trudnu suprugu.

Ona ih je, kako joj je rekao, često pominjala i toliko poželjela da je odlučio da učini sve kako bi joj ispunio tu malu želju.

-Kada sam pročitala njegovu poruku, prvo mi je bilo nevjerovatno lijepo što je neko spreman da sjedne u auto i dođe od Bijelog Polja do Bara da bi svojoj trudnoj ženi ispunio takvu želju.

A onda mi je bilo i pomalo nevjerovatno da su se naše tulumbe našle u nečijoj priči i sjećanju. Mislila sam da ih samo ja doživljavam tako-priča Ilma.

Taj čovjek nije znao ni da li njen otac još uvijek pravi tulumbe, niti da li uopšte postoji način da do njih dođe. Znao je samo da ih njegova supruga pamti i da ih želi.

-Rekao mi je da ih je njegova supruga često pominjala i da je upravo zato odlučio da mi se javi. Bio je spreman da dođe po njih i da ne pita šta košta, samo da joj napravi merak-.

Ilma kaže da nije mnogo razmišljala – pozvala je oca i prenijela mu poruku.

Zasukao je rukave i napravio tulumbe – jedan od specijaliteta po kojima je njihova poslastičarnica godinama bila poznata.

-Tata se, naravno, obradovao. Mislim da je njemu posebno značilo to što neko još uvijek pamti naše kolače i želi baš ono što je pravio njegovim rukama.

On je gotovo cijeli svoj život proveo u poslastičarstvu. Godinama je pravio kolače koji su bili dio svakodnevice čitavog jednog grada.

Kada se poslastičarnica zatvorila, zatvorilo se i jedno veliko poglavlje naših života-ističe Ilma.

Ona dodaje da je najljepši dio svega bila reakcija trudnice kada je dobila tulumbe.

-Njen muž mi je poslao fotografiju na kojoj ona jede tulumbu, nasmijana, a ona mi je kasnije napisala: ‘Hvala do neba. Nisam vjerovala da će ikad više naći put do mene'- veli Ilma i dodaje da je upravo ta rečenica najviše dirnula.

-Jer na kraju, nije ona samo poželjela tulumbe. Poželjela je jedan ukus koji je za nju bio vezan za djetinjstvo, Bar i neko vrijeme života koje se više ne može vratiti.

I možda je upravo u tome najljepši dio ove priče.

Nekada mislimo da su neke stvari zauvijek prošle, a onda se pojave u najneočekivanijem trenutku i na nekoliko zalogaja nas vrate tamo gdje smo nekada bili.

Srećna sam što mogu to da proživim kad god odem svojoj kući-sa puno emocija priča Ilma.

Zato ovakve poruke za porodicu Karađuzović imaju mnogo veće značenje od nekoliko tulumbi.

-To je za nas potvrda da nešto što je bilo dio našeg života nije nestalo kada su se zatvorila vrata poslastičarnice. To je za nas potvrda da ono što smo napravili nije nestalo.

I dalje živi u sjećanju ljudi, u ukusu koji bi neko uvijek prepoznao-ističe ona.

A na pitanje, da li ih upravo ovakve priče navode da ponovo otvare poslastičarnicu, Ilma ne zna odgovor.

-Kada vidiš ovakve poruke, i da ljudi i dalje traže baš taj neki ukus, teško je ne pomisliti: ‘možda još uvijek nije kraj’.

Za sada je to i dalje želja, ne odluka, ali je poruke poput ove čine glasnijom-poručila je Ilma, a mi, Barani, koji i dalje osjećamo ukus njihovih kolača, ali i svi oni koji su ih „osjetili“ preko njenih objava, navijaju da poslastičarnica „Karađuzović“ ponovo otvori svoja vrata.