Jovović: Ova blaženica je neizostavni marker duhovnog identiteta Kotora, Boke i savremene Crne Gore
“Iako je latinica najstarije pismo na crnogorskom prostoru, ćirilicom je oblikovan identitet Crne Gore i crnogorskog naroda, još od XV vijeka, pri čemu ne treba izgubiti iz vida jedan manji korpus glagoljskih liturgijskih tekstova, koji su, takođe, sastavni dio crnogorskog književnog sadržaja“ (VIDEO)
Ivetić: OJU „Muzeji“ već četiri godine organizuje radionice dobrotske čipke, od svega par žena koje su ranije praktikovale izradu čipke, danas imamo više od 50 polaznica i oko petnaestak aktivnih vezilja, a program je postao prepoznat na državnom nivou
"Početkom 20. vijeka Sveta stolica tražila katolika iz Crne Gore za stražu na Isusovom grobu"
"Ovjekovječivši svakodnevicu, onime što prikazuju, fotografije predočavaju tako i porodičnu istoriju i mikroistoriju, predstavljajući pozadinu kao istoriju dugog trajanja"
Grgurević: Broj učesnika i interesovanje pokazali da građani Kotora žele nove kulturne sadržaje. Ljudi traže način da kroz ovakve ture dožive grad iznutra, kroz njegove slojeve, priče i tragove prošlih vremena (FOTO)
“Film „Razglednica iz Dobrote“ nije samo dokumentarac – to je emocionalno pismo iz prošlosti koje nas podsjeća da korijeni ne smiju biti zaboravljeni”
“Obilazak je zamišljen kao hod kroz vjekove i razdoblja koja su posebno obilježila Kotor, od predromanike do gotike”
"Ne postoje prepreke da se inicira odluka o izradi Plana upravljanja Starim gradom Barom koji je od 2010. na tentativnoj listi UNESCO, to je kompleksan lokalitet, a sadašnjem pristupu nedostaje sistematičnost u valorizaciji i planiranju adekvatnog sadržaja"
“Činjenica je da su ovakve teme danas manje interesantne široj javnosti, ali, i dalje postoje pojedinci, zaljubljenici u baštinu, koji razumiju njihovu vrijednost i doprinose očuvanju identiteta zajednice kroz svoje znanje, entuzijazam i ljubav prema tradiciji”
“Posebno se izdvajaju lični fond slikara Anastasa Bocarića (1851–1973), fond porodice Ljubiša sa građom vezanom za Stefana Mitrova i Visariona Ljubišu (1835–1941), te fond porodice Mainići/Majnić”
"Campo Santo najstarije je gradsko groblje ne samo u Kotoru, već i mnogo šire, jedinstveno na našoj obali na kojem su tokom srednjeg vijeka sahranjivani, plemići, pisci, zanatlije, crkvena lica"