 (Large).jpg)
Višestruko nagrađivana “Upotreba čoveka” godinu nakon premijere ponovo oduševila budvansku publiku
Foto: Grad teatar
Dramski program XXXV budvanskog festivala “Grad teatar” nastavljen je sinoć-na sceni između crkava izvedena je predstava “Upotreba čoveka” po romanu Aleksandra Tišme, a u režiji Borisa Liješevića. Riječ je o prošlogodišnjoj koprodukciji JU „Grad teatar” Budva, Novog tvrđava teatra, Novosadskog pozorišta/Újvidéki Színház i East West centra iz Sarajeva.
Dramski pisac Almir Imširević o predstavi je, između ostalog, napisao:
-Da su o stradanju ljudi u Drugom svjetskom ratu napisane samo tri knjige, a da su njihovi autori Danilo Kiš, Đorđe Lebović i Aleksandar Tišma, bilo bi dovoljno. Njihovi savršeni rukopisi, osjećaj svijeta, razumijevanje čovjeka, ljudskog zla sa jedne i bola sa druge strane, nude „priručnike za upotrebu svijeta“, ali naša nesreća se prepoznaje u prostoj činjenici.
Mi svijet ne „čitamo“, ni abecedu nismo savladali, rečenice sričemo sa mukom i mnogo toga nam nije jasno. Zlonamjerni, ili da ne budemo pregrubi, nazovimo ih površnim, u predstavi Borisa Liješevića „Upotreba čovjeka“, rađenoj po knjizi Aleksandra Tišme, ne vide vezu sa vremenom u kojem živimo, te sa mukom tragaju za kontekstom, tom tako dragom riječju kojom sve priče pokrivamo kao vojničkim ćebetom.
U pitanju je reditelj koji nas neprekidno podsjeća na teme od kojih sklanjamo pogled; ne pristaje na samozavaravanje i površno znanje. Boris Liješević nam u lice „baca“ literaturu, čini da se zastidimo vlastite „nepismenosti“ i površnog čitanja.
On, u svakom svom projektu, glumački an- ambl i autorsku ekipu, pretvara u „čitače“, a saradnicima, baš kao i publici, daje mogućnost da postanu ljudi/knjige iz „Farenhajta 451“, one uznemirujuće priče Reda Bredberija o spašavanju svijeta – pamćenjem literature. „Upotreba čoveka“ je prirodan nastavak priče o „Čitaču“.
Centralni likovi, u obje predstave, jesu žene; u jednoj je Hana, bivša čuvarka u nacističkom logoru, u drugoj Vera, logorašica. Odlično izvajani dramski likovi, vješto ispisan dijalog, čini vidljivijim žene, te reditelj uvjerljivo progovara o svevremenskom problemu bivanja „slabijim polom“, onog kojem dodatni identiteti, religijski ili ideološki, postaju tek okovi, zatvorski lanci, kostim neprikladne veličine i boje.
Rukopis Borisa Liješevića je „ženski“, na najbolji mogući način. On ne imitira, ne podražava viđeno, ne ponavlja, on uvijek pokušava jedno te isto – razumjeti, dokučiti bol drugog. Drugog, ali bliskog-.
Na 5. festivalu “Šabačko proleće” u organizaciji Šabačkog pozorišta, u oktobru mjesecu, nagradu za najbolju žensku ulogu u predstavi žiri je dodijelio Emini Erol za ulogu Vere Kroner. Elor je istakla da joj je žao što ova predstava nije više igrana u posljednjih godinu dana, nakon prošlogodišnje premijere na Gradu teatru.
-Igrali smo je možda jedanaest puta, htjeli smo da odigramo u Novom Sadu premijeru koja se nije desila, nadam se da će se dogoditi. Drago mi je što smo imali lijepe pozive na festivale i što je festivalska publika pogledala predstavu.
Pored nagrada, najbitnije je da publika živi ovu predstavu, da diše sa njom, da je voli i da ide sa nama. Toliko smo se udružile Vera i ja da mi ne pada toliko teško glumiti taj lik kao što se čini da je teška uloga. Volim ovu Veru, žao mi je i saosjećam sa njom-izjavila je Elor.
Posebno priznanje ansamblu i koproducentskim kućama je i to što je predstavi „Upotreba čoveka“ na istom festivalu dodijeljena i Nagrada publike.
Predstava je u junu osvojila i četiri nagrade na 25. Jugoslovenskom pozorišnom festivalu "Bez prevoda" održanom u Užicu. Boris Liješević je nagrađen za režiju „Upotrebe čoveka“, kao i predstave „Čitač“, uz obrazloženje da je u njima „uspješno povezao sredstva nekadašnjeg ekspresionizma sa modernim scenskim jezikom“.
Članovi žirija dodijelili su priznanje za najbolju scenografiju Željku Piškoriću, a Marini Sremac za kostimografska rešenja, dok je nagrada za najboljeg mladog glumca, kao i nagrada Politike „Avdo Mujčinović“, dodijeljena Aljoši Đidiću koji je kazao da ga nagrade posebno motivišu.
-Motivišu me iz razloga što sam ih dobio za predstavu koju jako volim, koju jedva čekam da igram i koju bih volio da igram svakog dana, ako je moguće. Nagrade me motivišu i na dalji rad, na još veću posvećenost bavljenju sobom, piscem i pozorištem na ovaj način, pogotovo kako to reditelj Boris Liješević radi, u takav rad sam zaljubljen i uvijek sam mu predan.
Rijetko kad se desi da se spoje dobar reditelj i dobra ekipa, autorski tim. Ja sam imao sreće da učestvujem u ovakvom procesu gdje je ekipa predana radu, gdje Boris sa svojom čestitošću koju nosi i ljubavlju koju ima u sebi vrlo lijepo to vodi i prenese na nas da se uvijek spojimo oko ovog komada i ovog pisca-.
Predstava „Upotreba čoveka” traje dva sata, tokom kojih se, kako je navedeno u pratećem materijalu, govori „o svijetu kojim je zavladala vjerska, rasna, politička i svaka druga netrpeljivost. Ludilo se širi, a ljudi se nadaju da ono neće stići do miroljubivog Novog Sada i da Evropa i svijet neće dozvoliti širenje nacizma te ne preduzimaju ništa, iako im sve govori da treba bježati i spasavati se.
Sigurni su da razum uvek na kraju nadvlada. Glavna junakinja Vera Kroner, djevojka iz bogate trgovačke jevrejske porodice, biva deportovana u Aušvic 1943, sa svojom i ostalim jevrejskim porodicama. Vera jedina preživljava, jer logorsko vrijeme provodi u “kući radosti”, bordelu u kojem im seksualne usluge koje pružaju SS vojnicima, produžavaju život i odlažu put u krematorijum.
- Pitanje kojim se bavi predstava jeste da li treba preživjeti kada se cijeli tvoj svijet raspadne i nestane? Nije li bolje, časnije i pametnije nestati zajedno sa njim? Da li se treba boriti za život ako poslije toga slijede traume i slike najgorih užasa, koje se vraćaju i ne daju mira.
Ima li tada više smiraja, doma? (...) Šta je sve čovjek i šta je sve u njemu, bilo je glavno pitanje tokom rada na ovoj predstavi. Čovjeka mijenjaju okolnosti. Prilagođava se. Postaje ono što vrijeme od njega traži. Ovo je priča o potrazi za izgubljenim životom, koji se nikada nije ni desio-.
Dramaturgiju je uradio Fedor Šili, muziku Stefan Ćirić, a u predstavi, pored Emine Elor i Aljoše Đidića igraju i Draginja Voganjac, Jugoslav Krajnov, Dušan Vukašinović, Ognjen Nikola Radulović i Ognjen Petković.
Predstava je na programu i večeras, 19. avgusta, na sceni između crkava u 21 sat.
- Tagovi:
- Budva
- Grad teatar
- Festival
