Predstavljena vrijedna monografija „Tradicija maškaranja u Tivtu“
Izvor, foto: Boka News
Tradicija maškaranja spada u najstarije tradicije čovječanstva i ona je dio kulturne baštine brojnih naroda. Nezaobilazno je u tom smislu, vrijeme karnevalskih fešti koje samo u Kotoru, traju duže od 500 godina, ali samo maškaranje u Boki je mnogo starije i traje preko dva milenijuma.
Čulo se to na priomociji monografije „Tradicija maškaranja u Tivtu“ autora Lazara Božovića, a koja je uz finansijku podršku Opštine Tivat, objavljena u izdanju ovdašnje NVU „Maškarada“.
Izuzetno posjećena promocija knjige održana je u sklopu ljetnjeg festivala kulture „Purgatorije“ u Tivtu, a brojnoj publici pružila je multimedijalni uvid u dio bogate tradicije maškara i karnevala u tom gradu i Boki.
Lazar Bošović i sam jedna od vodećih karnevalista u Tivtu, potrudio se da sakupljanjem raspoložive relativno male sačuvane dokumentacije, ali i drugih pisanih izvora iz periodike novijeg vremena, te kroz foto dokumentaciju, razgovore sa starijim sugrađanima i lična iskustva, napravi djelo koje na jednom mjestu donosi najbitnije aspekte tradicije maškaranja koja je važan dio ovdašnje etnografske i kulturne baštine.
-Potvrdu preko dva milijenijuma duge tradicije maškaranja u Boki imao u antičkim iskopinama u Risnu gdje je nađena malena statua grčkog boga Dionisa, kao i kalupi za iradu reljefnih pločica – Dionisovih menada koje su bile neizostavni dio tadašnjih maškaranih i svakih drugih neobuzdanih svečanost, povezanih sa ovim božanstvom.
Karneval kakav ga mi znamo i kakav u Kotoru traje duže od pola milenijuma je jedno, ali, tradicija maškaranja u narodu je je mnogo starija i ima korene u paganskim običajima i potrebi ljudi da zastrašujućim maskama „uplaše zlo“ i istjeraju ga sa prostora u kojem obitavaju.
Kasnijim razvojem, maškaranje je od te početne paganske religijske dimenzije, dobijalo i čitav niz novih – estestsku, sociološku, etnografsku, kulturološko-politilku, do današnje dimenzije humora, satire i zabave- kazao je recenzent monografije, tivatski novunar i pubicusta Mašo Čekić.
On je govorio o razvoju običaja maškaranja kroz vjekove, do pojave srednjevjekovnih karnevalskih svečanosti kakve u manje-više, neizmijenjenom obliku, poznajemo i danas.
Istakao je da se tek u kasnim srednjem vijeku počinju maškarati i žene jer je to do tada bila privilegija samo muškaraca i da u cijeloj toj društvenoj djelatnosti i simbiličkoj igri tokom stoljeća, „dominiraju stari običaji postupno obogaćivani novim elementima“.
Čekić je govorio i o posebnostima mnogih seoskih karnevala u Boki koji su stariji i od kotorskog gradskog karnevala koji je „evropski gradski običaj“ i posebno naglasio kulturološku, ali i društveno-političku dimenziju ovog običaja kroz njegov ključni dio – suđenje i spaljivanje karnevala kao simbola svega lošeg i zlog što se narodu dešavalo.
-Narod ovdje odlučuje i presuđuje. Narod spaljuje zlo-istakao je Čekić dodajući da su nerijetko zbog toga oficijelne državne vlasti imale rezervu prema ovim svečanostima.
-Ova monografija, kao kolektivni album uspomena, čuva od zaborava oblast društvenog djelanja koji je tek sporadično prisutan u naučno istraživačkoj praksi i publicistici.
Autorova namjera nije pisanje naučnog rada, mada se toga ne odriče, već da na jednom mjestu sačuva dio prošlosti Tivta, koji su naši prethodnici stvarali. A na sreću, priča ima nastavak sa novim generacijama- zaključio je Čekić.
-Kad ste vi pod maskom, onda ste neko drugi i sebi dozvoljavate ono što inače, u „redovnim okolnostuima“ ne bi. Zbog toga je maškaranje i vid svojevrsne psihološke ventilacije ljudi i kao odušak, dobro je za zdravlje- naglasio je autor monografije, Lazar Božović.
On je istakao da je najstariji sačuvani dokument o karnevalima u Boki scenario karnevala u Perastu iz 1715. godine na latinskom jeziku, koga je napisao znameniti Peraštanin, kapetan Marko Martinović.
Božović govorio o raznim aspektima maškaranja u Tivtu – od seoskih maškaranih zabava i seoskih karnelava po gotovo svim ovdašnjim mjestima, do najnovijeg internacionalnog velikog tivatskog ljetnjeg karnevala kakav se posljednjih godina, prije koronavirusa, priređivao u tom gradu.
Božovič je kao posebnost istakao tradicionalni stari Krtoljski karneval koji je danas na žalost, gotovo izumro običaj, a koji je podrazumijevao da se karnevalska lutka na magarcu ili konjskoj zaprezi, iz Radovića u centru Krtola nosi do svih luštičkih sela što je simbolizovalo zajedništvo jedne mnogo šire zajednice od uske, seoske krtoljske.
Suđenje krtoljskom karnevalu koji je potom spaljivan opet u Radovićima, obavljalo se uvijek u stihu uz domišljate i duhovito sročene opaske naroda na lošu vlast, ili životne probleme sa kojima su se u datom vremenu nosili.
On je u knjizi opisao bukvalno sve što se u pisanim izvorima, usmenom predanju i na drugi način moglo sakupiti o ovom važnom aspektu lokalne kulture i etnografske baštine, posebno ističući da narod od karnevala i maškaranja nije odustajao ni u najtežim vremenima i da je tako jednom Lastovski karneval održan protivno izričitoj zabrani te manifestacije koju su izrekle tadašnje vlasti.
Kao kuriozitet istakao je da Tivćani nisu odustajali ni od, za određenu vlast provokativnih i „problematičnih“ maškaranja čak ni onda kada nisu mogli računati na anonimnost i zaštitu maske koju su nosili, jer su vlasti jednom čak bile propisale da se prije karevala svi koji se maskiraju, moraju javiti u policiju i ostaviti svoje lične podatke.
Božović je u monografiji sabrao i dostupne podatke o ovdašnjim karnevalskim grupama, plesnim grupama, svim, pa čak i maškaranim manifestacijama po ovdašnjim pkolama, te posebno istakao nezaobilaznu ulogu u karnevalskim svečanostima Glazbeno-prosvjetnog društva „Tivat“ – tivatske Gradske muzike koja na njima redovno nastupa i pritom i sami njeni muzičari nose maske i kostime.
-Protiv maski su otprilike svi bili protiv, a otprilike svi su ih nosili. Na kraju balade, prije ili poslije, maske padnu. Postoje maske koje teško padaju, kad glumimo ono što zapravo nismo.
Postoje i tzv. političke maske. Dugo smo imali masku bratstva i jedinstva, pa je, na žalost, pala. Sad trenutno imamo masku demokratije. Vidjećemo koliko će trajati i da li će da se primi. To se sve, na neki način osjeća i na koricama ove monografije- naglasio je direktor tivatskog Centra za kulturu profesor Neven Staničić.
Umjesto velikog internacionalnog ljetnjeg karnevala u Tivtu koi se ni ove godine zbog korona prilika, ne može održati, NVU “Maškarada” će, kako se čulo, organizovati posebni likovni konkurs na kojem će 15-tak tivatskih slikara izraditi umjetničke slike na temu maske i maškaranja.
Prodajna izložba tih radova u humanitarne svrhe biće otrganizovana u novembru gokom svečanosti vezanih za Dan Opštine Tivat.
- Tagovi:
- Tivat
- Karneval
- Maškarada
- Promocija
- Monografija
