Bar, Crna Gora
27 Apr. 2024.
post-image

Roman “Ljudi bez grobova” predstavljen na Trgu pjesnika

Foto: Grad teatar

Na Trgu pjesnika sinoć je nastavljen književni program XXXV festivala Grad teatar, gost Trga pjesnika je bio Enes Halilović, pripovjedač, pjesnik, dramski pisac.

 Halilović je dobitnik  niza književnih priznanja, pored ostalih i nagrade „Meša Selimović“ za zbirku pjesama „Zidovi”, nagrade „Branko Miljković“ za „Pesme iz bolesti i zdravlja” i nagrade „Stevan Sremac“ za roman „Ako dugo gledaš u ponor”.

Prošle godine objavljen je najnoviji roman Enesa Halilovića naslovljen „Ljudi bez grobova” koji je dobio nagrade “Vital” i “Grigorije Božović”, a koji je predstavljen na Trgu pjesnika.

Moderatorka večeri je bila Ksenija Rakočević, saradnica na Studijskom programu za crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti, na Filološkom fakultetu u Nikšiću, koja se na samom početku osvrnula na činjenicu da Budvu ovih dana mnogi kritikuju.

-Ja bih voljela sada da je neko i pohvali pa dajem sebi slobodu i pravo da primjetim da je Budva iz godine u godinu, a pogotovo u zadnjih nekoliko godina, zbilja, sve više grad kulture, onako kako joj to i pripada.

 Nesumnjivo dok su pravi ljudi na pravim mjestima taj proces će ići samo naprijed i uzlaznom putanjom. Upravo to potvrđuje i gostovanje Enesa Halilovića na Trgu pjesnika-istakla je.

Rakočević je kazala da su ljudi bez grobova svi oni ljudi koji tragaju za svojim porijeklom te ukazala na lajtmotiv Halilovićevih romana: grob, ponor, posrnuće i smrt.

Halilović je naglasio da je roman “Ljudi bez grobova” nosio dugo i pisao dugo.

-Kao dječak od 15 godina čuo sam priču o odmetniku koji se odmetnuo zbog neuzvraćene ljubavi. Naime, njegova djevojka se udala za nekog drugog, on se odmetnuo počinio mnoga ubistva.

Sve što sam čuo o njemu sam bilježio, tako da sam faktički 26 godina skupljao građu, a posljednje dvije godine sam pisao tu knjigu. Radni naslov ove knjige bio je Nevidljivost, pa sam završivši knjigu imao naslov Sunčevo jaje.

Moram da priznam da sam se sa izdavačem konsultovao, oni su mi predložili naslov Ljudi bez grobova, koji sam takođe ja imao na umu , ali nisam bio siguran u njegov kvalitet. Zajednički imenilac mnogih likova jeste da oni na kraju ostanu bez groba, da se ne zna gdje su počinuli.

Ali, težište fabule je na toj neuzvraćenoj ljubavi, na tom čovjeku koji se sveti zbog tog što mu je uzeta njegova draga. To je moj otac u romanu i kasnije je to moj život i moje odrastanje, kako saznajem svoj identitet, porodicu majku, kako pronalazim svoje bližnje.

 Ljudi bez grobova su zapravo zajednički imenilac koji je odveo naslove na korice-kazao je.

Ko sam? Šta sam? Odakle dolazim? Gdje idem? To su pitanja na koja Halilović traži odgovor.

-Te četiri kratke rečenice naći ćete i u Epu o Gilgamešu i u Šeherezadi. Svaki čovjek, svaki muškarac, žena, dijete, svako postavi sebi ova pitanja. Gdje mi svi idemo? Šta je ishodište svega ovoga što mi živimo?

Zapravo je jedna od poruka cjelokupne moje proze prisutna i u ovom romanu - da sve što sudbina želi od nas, sve se to lako i odigra. Sudbina lako rješava stvari koje su nama veoma zamršene. Ovdje u mom romanu imate nekoliko desetina sudbina koje su upletene, ali na kraju kada treba pronaći sebe i saznati istinu o sebi, sve se to desi lako i neosjetno-.

Halilović: Knjiga koja je dobila NIN-ovu nagradu nije dobra

Roman “Ljudi bez grobova” bio je u najužem izboru za jedno od najprestižnijih domaćih književnih priznanja, 67. NIN-ovu nagradu. Halilović je na Trgu pjesnika kazao da ne želi da 40 godina sa nekim pije u kafani kako bi njegov roman dobio neku nagradu.

-Knjiga koja je dobila NIN-ovu nagradu ove godine nije dobra, a dobila je to priznanje. Moja knjiga je dobila neka druga priznanja, ovo sam spreman da kažem i Basari, nikad nikome ne pričam iza leđa.

Tako da ovo što govorim, govorim javno i to je samo moje mišljenje koje nikoga ni na šta ne obavezuje. Šteta je što se stvari u kulturi i umjetnosti na Balkanu urušavaju tim nekakvim “ti meni, ja tebi” lobističkim sistemima.

Ali na kraju krajeva, sve što propadne i treba da propadne. Ja se nadam da ta NIN-ova nagrada neće propasti nego da će se izvući u nekim godinama koje slijede-.