.jpg)
Iz penzije na prvu liniju borbe protiv COVID-19
Autor: Radomir Petrić
Baranima koji ovih dana dolaze u Dom zdravlja kao pripadnici prioritetnih grupa za imunizaciju, primanje vakcine protiv COVID-19 zasigurno pada mnogo lakše kada ih u Higijensko-epidemiološkoj službi (HES) dočeka, čak i ispod maske prepoznatljiv osmjeh Branke Unkašević.
Osmjeh i uvijek vedar duh nisu joj samo zaštitni znak po kojima je prepoznaju i pamte generacije i generacije Barana. Danas, u doba korone, to je Brankina najdjelotvornija antistres terapija za sve one koji dolaze da prime vakcinu, pa skoro da i ne osjete ubod igle nakon čega, po nepisanom pravilu, svi pohvale njenu “laku ruku”:
-U principu, niko ne voli da ide u zdravstvene ustanove, i ako još mi ljude dočekamo namrgođeni i neraspoloženi, biće još više prepadnuti. Kako kažu stari ljudi, lijepa riječ i gvozdena vrata otvara, svakoga dočekam i ispratim sa osmjehom, niko mi nije težak, jer, nema ni teških ni lakih pacijenata, svi su oni samo-pacijenti.
Volim ljude i ne želim da ih boli kad im ja dajem vakcinu, a što se priče za laku ruku tiče, imala sama kad i da naučim-kaže u šali Branka.
Branka Unkašević je cijeli radni vijek provela kao medicinska sestra ove zdravstvene ustanove, iz koje je pošla u penziju 30. decembra prošle godine, no, u mirovini nije dugo odmarala od bijelog mantila…
-Nije prošlo ni mjesec dana, pozvala me je direktorica Doma zdravlja dr Branka Purlija i zamolila da dođem da ponovo radim zbog potreba borbe protiv koronavirusa.
Znajući kakva je situacija u zdravstvu uopšte, da je manjak medicinskog kadra i u našem domu zdravlja i u cjelokupnom zdravstvenom sistemu, prihvatila sam da se vratim istog momenta kada me je pozvala.
Doktorka Branka Purlija je inače počela svoj radni vijek u barskom Domu zdravlja stažiranjem u HES-u, tako da je ona kao član HES, a tako se i ponaša prema nama- priča za Feral.bar Unkašević nakon vakcinacije prve grupe barskih medijskih poslenika.
Na svom starom odjeljenju, HES-u, Branka danas radi sve što i ostale kolege-vakcinaciju i COVID testiranja.
Iako dobro zna koliko se samo u Baru njenih kolega i koleginica medicinskih radnika zarazilo koronavirusom, uopšte nije razmišljala o opasnostima na radnom mjestu sa kojima se sada suočava. Strah joj je, kaže, obrisalo iskustvo:
- Sem nakratko na samom početku, kada sam bila u mikrobiološkoj laboratoriji, cijeli svoj radni vijek, punu 41 godinu, provela sam u HES-u. To je služba u kojoj ste izloženi stalnom riziku od infekcije, jer morate raditi kao da je svaki pacijent potencijalno inficiran, morate da se pazite od početka do kraja radnog vremena..
Trenutno je to zbog COVID situacije alarmantnije. Zajedno sa dr Adisom Martinovićem, dr Ljiljanom Jovićević, koleginicama Majom Kolović i Dušicom Magovčevič, u borbi protiv koronavirusa sam bila među prvima.
Počeli smo da testiramo ne znajući ko je pozitivan a ko ne, od prvog dana smo se ponašali kao da su svi pacijenti pozitivni. Pazili smo sami sebe, jer ako mi to ne radimo, ne može nas niko drugi sačuvati-dodaje naša sagovornica.
Iza nje je punih 11 mjeseci rada u COVID punktu. Na uzorkovanje van Dom zdravlja je zajedno sa kolegama izlazila stalno, po tri-četiri puta dnevno, i zbog nepokretnih pacijenata i zbog onih Barana za koje su znali da im je neko od ukućana pozitivan, “pa smo dolazili kod njih da bismo smanjili mogućnost od širenja epidemije”.
Nova faza borbe protiv opakog virusa je vakcinacija. Da je li bilo treme kad je počinjalo davanje antiCOVID vakcina?
-Vakcinacija je sastavni dio rada HES-a, mi i inače radimo sve vakcine za putnike-žuta groznica, hepatit, nekada smo radili masovne vakcinacije protiv gripa kada smo davali po 150-300 vakcina, ali, ovog puta je možda bilo malo treme jer je mnogo veći broj vakcina.
Sad smo počeli vakcinaciju po epidemiološkim indikacijama, za radnike od javnog interesa koji su izloženi riziku-prvo zdravstvo, pa mediji, na red je došla prosvjeta, policija, vojska, komunalna policija....
Kako nas je malo zaposlenih, moramo prvo završiti dnevne poslove i testiranja. Imamo od 35 pa ponekad i do 70 testiranih, i to se sve treba obraditi. Vakcinišemo u međuprostoru, od 12:00-14:00 i tada imamo 25-35 vakcinisanih-ukazuje sagovornica Feral.bar.
Ima li straha kod ovih pacijenata?
- Mi u HES radimo sa ljudima koji su već informisani o značaju vakcinacije, to su zdravstveni i prosvjetni radnici, tu nema straha. Drugačija je situacija sa opštom populacijom koja se vakciniše na punktu broj 2 na ulazu u Dom zdravlja, tamo su ljudi malo uplašeniji, čekaju savjet od izabranog ljekara, da li da prime vakcinu ili ne-.
Da li kod građana ima nedoumica oko vrsta antiCOVID vakcina?
-Kod pacijenata ima, kod mene nema. Cijeli svoj radni vijek sam provela sa epidemiolozima, sva moja djeca i unučad su redovno vakcinisani, što preporučujem svim ljudima, to je jedini način zaštite od zaraznih bolesti. Prvog dana sam ćerki dala AstraZeneku, pa kad me pitaju da li vjerujem u tu vakcinu kažem-ne bih je ćerki dala da ne vjerujem-.
Neminovno je bilo i pitanje kako Branki u porodici gledaju na povratak na prvu liniju borbe protiv koronavirusa:
-Pa, ćerke mi nisu bile oduševljene što se vraćam, očigledno im kući više odgovaram-zaključila je šalom razgovor za Feral.bar Branka Unkašević.
