Fali hrane, neophodna izolacija barake
Izvor, foto: Dan
Autor: Mirjana D. Popović
Porodica Žakline Perović i Bratislava Vukajlovića iz Kotora je akcijom članice Kola srpskih sestara Kotora dobila pomoć u hrani i higijeni u periodu kada su svi bili u izolaciji.
Predsjednica Kola Dubravka Ivetić je na molbu Žakline, u dogovoru sa članicama, sredstvima prikupljenim od članarine lično otišla u nabavku potrepština i dopremila ih devetočlanoj porodici koja živi u baraci na ruševnoj lokaciji bivše „Industrije ležajeva“.
S obzirom da je Kolo pomagalo Žaklininoj porodici i ranije, ona se 12. marta obratila Dubravki za pomoć. Dubravka je porodicu u izolaciji obradovala punom korpom namirnica: mlijeko, jaja,sir, suhomesnati proizvodi, narandže, jabuke, banane, slatkiši... Tome su se najviše obradovala djeca, njih sedmoro uzrasta od četiri do 18 godina.
–Svaki put kad god sam se obratila Dubravki Ivetić, izašla mi je u susret i mnogo puta pomogla kad je bilo teško. Za Božić su mi žene iz Kola srpskih sestara obezbijedile neophodne ljekove, a sada i namirnice za cijelu porodicu.
Hrana nam je potrajale desetak dana, a sada smo opet bez sredstava, jer je suprug na bolovanju, ne primamo nikakvu socijalnu pomoć, čak ni dječiji dodatak, a pomoć nam je neophodna. Djeca su sva u kući, školarci pohađaju nastavu onlajn sa mobilnih telefona, internet nam je nestabilan, tako da nam poteškoća ne fali-kaže Žaklina.
Ono malo plate koju Bratislav prima kao radnik u obezbjeđenju, ode na podmirivanje računa za komunalije, vraćanje dugova od prethodnog mjeseca, tako da za potrebe porodice ne ostane skoro ništa.
–Iz Crvenog Krsta, kad god imaju hrane, Ilko Marović nam donese brašno, šećer, ulje, paštu, ali toga nema stalno. Koliko god sam puta molila zaposlene u Centru za socijalni rad, nikada mi nisu obezbijedili stalnu materijalnu pomoć, iako sam majka sedmoro djece i živim u neuslovnom objektu, baraci koja je kao privremena gradnja napravljena 1983. godine.
Uvijek im fali neki papir, dokument, kao i u MUP-u Kotor, gdje mi problematizuju državljanstvo za dvoje djece-kaže Perović i dodaje da su joj iz Opštine Kotor takođe davali jednokratnu pomoć, ali ona nije uvijek ažurna sa pisanjem zahtjeva, a kretanje joj otežava oboljela noga.
Stara baraka, prvobitno namijenjena za privremeni smještaj, postala im je mjesto stalnog boravka, a nakon 40 godina popušta cijela konstrukcija, što su osjetili i njeni ukućani.
Problem vlage trajno riješiti
–Kroz prozore i vrata nam ulazi voda u vrijeme kiša, te smo se obratili za pomoć Opštini. Umjesto da nam zamijene drvenariju i naprave izolaciju, pošto nemaju sredstava, obložili su prozore ter-papirom, što nije trajno rješenje.
Miloš Kovačević i Jovan Ristić iz Kabineta predsjednika Vladimira Jokića su izrazili dobru volju da nam pomognu da poboljšamo uslove života u baraci, da nam nabave školski pribor i knjige, te da regulišemo status korisnika dječjeg dodatka-kazala nam je Žaklina Perović.
