Kapital i korist pokorili imperativ duha i nasljeđa

• Objavljeno 14 Feb, 2021

Izvor, foto: Pobjeda/Dragan Mijatović

Autor: Jovan Nikitović

Ljubitelji putovanja i ljetovanja na egzotičnim destinacijama plaćaju velike sume novca da bi odmarali na samoj obali, u neposrednoj blizini mora. Međutim, Pobjeda se prije desetak dana u Starom gradu u Ulcinju uvjerila da za višednevni boravak na samoj „pjeni od mora“ nije potreban dubok novčanik, već samo runo i rogovi.

Ne mora čak runo ni da bude zlatno, ali je, po svemu sudeći, potrebno da ipak na neki način dobijete ekskluzivnu propusnicu za skrivene odaje nezavršenog hotela čija izgradnja je nedavno prouzrokovala obrušavanje bedema grada koji pamti dvije i po hiljade godina.

I sve je u ovom poduhvatu zamišljeno grandiozno i ekskluzivno: betonska kocka, sa mnoštvom prozora i izlaza na uske terase sa kojih puca pogled na morsko plaventilo. Luksuz i ugođaj, zagarantovani.

Problem je samo što to betonsko ruglo ni nakon 12 godina od izgradnje ne prestaje da izaziva podozrenje, gađenje i osudu stručne i laičke javnosti, a najviše mještana Starog grada. Posebno nakon što se 10. januara urušio dio bedema, usljed obilinih padavina i šuta što su ga neimari hotela prosipali uz same zidine.

U danima koji su uslijedili, ponovo je na vidjelo isplivala naša bahatost, loša namjera i skoro apsolutno odustvo svijesti o potrebi beskompromisne zaštite baštine i kulturnih dobara, koji su vjekovima usađeni u dio našeg bića i identiteta.

Sve po propisu

I sada se pitate otkud runo i ovnovi? Pa i ekipa Pobjede se to pitala prije nekoliko dana kada je obišla Stari grad i sa našim domaćinima iz ulcinjskog Muzeja pokušala da odgonetne kako smo došli do toga da na svakoj tački Crne Gore, koja je označena kao kulturno dobro, imamo po jedan primjer zbog kojeg moramo od stida u „crnu zemlju propadati“.

Lakog, a ni jasnog, odgovora nema. Srećom, postoje činjenice. I dokumenti. A oni govore da je parcelom u Starom gradu, na kojoj je izgrađen sporni objekat, krajem devedesetih i skoro do kraja prve decenije novog milenijuma gazdovala porodica Zec: Radomir, Momčilo i Ana. Njima je Republički zavod za zaštitu spomenika kulture 21. jula 1998. godine izdao konzervatorske uslove uz projekat izgradnje stambeno-poslovnog objekta.

Ovim dokumentom je ukazano da na parceli postoje tri objekta, u neposrednoj blizini ravelina sa bedemima, koji predstavljaju ruševine stambenih objekata, uklonjenih 1958. godine prilikom izgradnje stepenastih sjedišta za ljetnju pozornicu.

Novi objekat je trebalo graditi na temelju tih ruševina, a pri projektovanju je, kako se navodi u konzervatorskim uslovima, u prvom redu potrebno sačuvati spomeničke vrijednosti neposredne okoline – prostora ravelina sa bedemima, kao i spomeničke i ambijentalne vrijednosti Starog grada Ulcinja kao cjeline.

Da ne bi došlo do uzurpacije ravelina, kao spomenika prve kategorije, stručnjaci Republičkog zavoda zaključili su da je potrebno „preprojektovati tri objekta čiji će horizontalni gabariti predstavljati precizno ponavljanje horizontalnih gabarita uklonjenih ruševina”.

Pored ovoga, još desetak arhitektonskih „finih podešavanja“ predvidjeli su u konzervatorskim uslovima stručnjaci Zavoda, sve sa ciljem da se dobiju objekti koji ni po čemu neće narušiti ovo zaštićeno kulturno dobro.

Četiri godine je porodici Zec trebalo da dostave glavni projekat, pa su saglasnost na taj dokument, uz određene uslove, od Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture dobili 23. decembra 2002. godine. Ovaj dokument, kao i konzervatorske uslove, potpisao je nekadašnji direktor Zavoda Čedomir Marković.

Međutim, nakon nekoliko godina članovi porodice Zec shvatili su da ipak nemaju novca da zamišljeno sprovedu u djelo, pa su parcelu prodali kompaniji Ulcinj resorts, iza koje je stajala izvjesna Ruskinja Olga Orlova. To je Pobjedi i u kratkom telefonskom razgovoru potvrdio Radomir Mikan Zec, uz napomenu da se baš i ne sjeća svih detalja iz tog perioda.

Posebno je sve maglovito Čedomiru Markoviću, koji je novinara Pobjede podsjetio da je on u penziju otišao taman u periodu kada je izdao saglasnost za glavni projekat.

Kada je počelo iskopavanje temelja, ubrzo je postalo jasno da Orlovu ne zanimaju ni konzervatorski uslovi ni kulturna baština, već maksimalno iskorišćavanje parcele po čijim granicama je podignut objekat koji ni po jednoj pojedinosti nije mogao biti uklopljen u jezgro Starog grada.

 Ubrzo se po čaršiji počelo govorkati da je Orlova samo pokriće za jednog crnogorskog biznismena koji, gle čuda, čak i helikopterom dolazi do Starog grada. Međutim, niko nikada nije ponudio nedvosmislene dokaze o kojem se to biznismenu radi.

Kršenje propisa

Jedan od prvih pisanih tragova u kojima je konstatovano da mnogo šta nije u redu sa izgradnjom objekta u Starom gradu, zaveden je u arhivi Republičkog zavoda 4. avgusta 2011. godine. Iz njega se vidi da su predstavnici Zavoda dan ranije obišli objekat u izgradnji. Na terenu su im društvo pravili zaposleni iz ulcinjskog Sekretarijata za urbanizam i uređenje prostora, dok se predstavnik investitora nije pojavio, iako je bio uredno pozvan.

Konstatovano je da je izgrađen objekat dimenzija u osnovi 14,70 x 30 m, sa tri etaže. Ukupna visina je oko 13 metara. Takođe, zaključeno je da je Glavni projekat odobrio ulcinjski Sekretarijat 6. avgusta 2006. godine i da je u svemu urađen prema konzervatorskim i urbanističko-tehničkim uslovima.

Na osnovu navedenog, investitori su u novembru iste godine dobili rješenje o lokaciji, kao i odobrenje za gradnju u decembru 2006. Dalje je ustanovljeno da investitor nije ispoštovao dio projekta koji se tiče pozicioniranja objekta na parceli i horizontalnih gabarita.

Utvrđeno je i da je prvo odobrenje za izgradnju izdato na ime tri člana porodice Zec 7. decembra 2006. godine, a da je drugo Rješenje o promjeni investitora izdato 29. juna 2009. na ime d.o.o. Ulcinj resorts iz Kotora, čiji je direktor Olga Orlova, o čemu Zavod nije obaviješten. Osnivači firme Ulcinj resorts, kako se kasnije ispostavilo, bili su Vsevolod Gluhovcev i Butua Resort iz Bara.

- Republički zavod nije obaviješten od nadležnih organa opštine Ulcinj o početku radova na izgradnji ovog objekta – navodi se u zapisniku.

Dok razgovaramo o svim ovim pojedinostima, naši domaćini u Starom gradu, arheolog Anton Ljuljđuraj i direktor ulcinjskog Centra za kulturu Musa Hodžić odbacuju tvrdnju da Republički zavod nije znao da je započeta gradnja objekta.

Dio ljudi iz struke i lokalna zajednica pisali su peticiju protiv izgradnje, Crna Gora je mala, a vijesti brzo putuju.

- Pisali smo peticiju. Naglasili smo da se tu nalazi crkva i groblje, te da treba da se taj prostor istraži. Oni su to negirali i samo su rekli da tu nema ništa i da investitor što prije završava svoje poslove.

Investitori su uništili cijelu površinu „polja topova“, jer je to bio odbrambeni zid. Čitav taj prostor, koji je imao veliki arheološki potencijal, su uništili – kazao je Ljuljđuraj.

Dok obilazimo devastirani prostor, Ljuljđuraj ističe da se situacija usložnjava iz dana u dan. Ugrožen je i ostatak bedema oko objekta.

- Ovim ogromnim objektom je obezvrijeđen cijeli Stari grad, jer arhitektonski ne liči na slojeve venecijanskog, osmanskog perioda. Ovdje imamo i urušavanje javne površine koja je ranije služila za kulturne manifestacije i druge turističke namjene – priča Ljuljđuraj.

Potvrđuje da je tokom izgradnje objekta dio šuta odlagan uz same bedeme. Usljed kiša i vremenskih nepogoda, šut je konstantno pritiskao zidove i najgore se jednom moralo dogoditi.

- Te zidine su iz venecijanskog perioda, dakle, one su za 500 godina prošle zemljotrese, dva-tri rata iz osmanskog perioda. I treba da se ruše sada u 21. vijeku kada imamo insitucije za zaštitu baštine, kada je svijest ljudi na boljem nivou nego u srednjem vijeku?! Riječju, imamo katastrofu – naglasio je Ljuljđuraj.