.jpg)
Bar: Kese sa smećem padaju na glave prolaznika
Izvor: Dan
Uzaludni su svi apeli Komunalnog preduzeća Bara upućeni građanima da smeće odlažu na mjestima predviđenim za to. U gradu koji je nekad bio prepoznatljiv kao jedan od najčistijih u Crnoj Gori, pa i šire, ima i onih koji smeće bacaju s prozora i terasa, pa gdje padne i koga pogodi, piše Dan.
Nema dana da u dvorištu Pristanskih lamela ne osvane smeće koje, kako tvrde pojedini stanari, bacaju njihove komšije s viših spratova.
Pojedini stanari, za razliku od onih koji za odlaganje smeća koriste kontejner koji je od zgrade udaljen pedesetak metara, smatraju normalnim da kese sa smećem izbace kroz prozor ili preko terase.
Suočeni sa ovakvim pojavama, ogorčeni stanari “lamela” kažu da će biti primorani da komšije prijave nekoj od nadležnih službi.
Milena Radić podsjeća da je stanarima zabranjeno da kroz prozore i balkone bacaju smeće, tresu posteljine i stolnjake.
-Uzaludna su sva upozorenja na bilo koji problem u zgradi ako stanari nemaju svijest o tome da život u zajednici iziskuje izvjesna odricanja. Stanari jedne od lamela su svjedoci da njihova komšinica baca smeće s prozora, trese mrve preko terase…
Ali, kako da ona bude kažnjena ako je neko prijavi? Kako će utvrditi iz kog stana je poletjela puna kesa kroz prozor? Sigurno je da neće policajac sjedjeti u nekom stanu ispod, ili u nekom od poslovnih prostora i čekati da se to dogodi. Isto važi i za prašinu i za smeće.
U našem ulazu se već godinama zna ko to radi, ali niko neće da kaže osobi na koju svi sumnjaju da prestane s tim, a ona nastavlja da baca smeće s terase-kaže Radić.
Vlasnik zanatske radnje u prizemlju kaže da ne zna šta da radi sa komšinicom koja mu na prozor baca smeća, sipa kafu, prljavu vodu nakon pranja posuđa i slično.
-Čudan je način na koji neki stanari u zgradi shvataju stanovanje. Iza mojih vrata je sve moje i čisto, a van toga, pa i oko zgrade i ispod terase, nije moje i tu mogu da bacam šta mi je volja, to je njihov rezon.
Moguće da tako razmišlja komšinica sa sprata iznad moje radnje. Znam da su neke naše komšinice veoma pedantne i stanovi su im „kao apoteke”, ali im to ne smeta da kesu sa smećem drže pred vratima, a stolnjak poslije ručka istresu kroz prozor.
Koliko sam samo puta tokom prošle godine morao da prekrečim zid nakon bacanja smeća i prosipanja kafe s prozora. Kome se žaliti i kako? Niko neće da upre prstom u te osobe na koje svi sumnjamo.
Prije neki dan pita me žena koja se šeta s djetetom u kolicima da li imam komšije koje tresu mrve s prozora, ne gledajući da li neko prolazi. Kaže da je u dvorištu zgrade zasuta mrvama- priča on.
U Pristanskim lamelama često kod svoje rodbine boravi Jelena Kasagić. Kaže da joj na ulicama Bara, umjesto dječijih igrališta i zelenih površina, nerijetko pažnju privlače gomile starog namještaja ili građevinskog šuta.
-To ruži grad koji je zaista lijep. Kad god izađem iz zgrade i krenem u dvorište, srećem se s kesama smeća. Slušam godinama razne priče o tome ko to radi iz zgrade. Svi znaju, ali su nemoćni.
Neke od tih kesa završe na drveću, i tako vise danima. One koje ostanu na zemlji napadaju psi lutalice i raznose smeće po dvorištu.
Međutim, niko od stanara nije spreman da upre prstom u osobu na koju svi sumnjaju. Tako se to ne rješava, treba komšije da upozore da se zna s kojeg sprata lete kese sa smećem-kaže Kasagić.
