Ostros: Promovisana knjiga fotografija „Suvomeđe Ostrosa, Krajine i Šestana“
Izvor, foto: Bar info
U OŠ „Đerđ Kastriot Skenderbeg“ u Ostrosu promovisana je nedavno objavljena knjiga fotografija „Suvomeđe Ostrosa, Krajine i Šestana“ čiji su autori Anto Baković i Zijo Madžurić.
Na promociji su govorili direktor škole Sami Dodić, zatim Ali Đečbritaj i jedan od autora Zijo Madžurić.
Škola je dobila veći broj knjiga za sopstvene potrebe i za podjelu zainteresovanim ljudima iz Krajine. Organizovana i je i prigodna postavka panoa i fotografija.
-Dokumentarnim fotografijama u monografiji nastojimo afirmisati i doprinijeti jačanju svijesti o vrijednosti očuvanja suvomeđa kao tradicije i kulturne baštine Krajine.
Njome ističemo važnost održavanja i sprječavanja razaranja suvomeđa usljed nepovoljnih vremenskih faktora, od zarastanja neželjenom vegetacijom, do nedovoljne i neadekvatne brige kako bi se sačuvao i održao karakterističan izgled tradicionalnih pejsaža.
Zaštitom suvomeđa odalo bi se priznanje svim graditeljima koji su napravili spomenik borbi za opstanak na rodnoj škrtoj zemlji, zaštitio bi se kamenom pisani dokument o mudrom suživotu sa prirodom naših predaka, što bi u krajnjoj liniji bila odlična turistička priča.
Kako postoji evidentno interesovanje u EU za ovu tematiku, zaštitu i turističku valorizaciju u regionu Mediterana, ovim izdanjem dajemo dobru osnovu za to-istakao je medijima jedan od autora Anto Baković, dodajući da su „suvomeđe bile prvi nepisani katastar, naše nacionalno bogatstvo koje nam je ostavljeno u nasljeđe i koje moramo ostaviti u nasljeđe budućim generacijama”.
-Suvomeđe su grubi kameni zidovi bez veziva, građeni od kamena iz kamenjara okoline. Vrijedan su elemenat kulturne baštine.
Poštovanja vrijedna ova graditeljska djela u škrtom kamenjaru rađena su prostim alatkama – macom, polugom, zidarskim čekićem, uz strpljenje i volju.
Osnovna svrha suvomeđa je bila stvoriti i zaštititi obradivu površinu, spriječiti eroziju, onemogućiti prelazak stoke u plodno zemljište, obilježiti komunicu, privatan posjed, urediti staze i puteve, u krajnjoj liniji humanizovati prostor.
Ljudi su tako prisvajali dio po dio prirode i stvarali novu strukturu – plodno zemljište i fascinantne kamene čipke suvomeđa na ovim prostorima, ali i širom mediteranske Crne Gore.
Ljudi su tako prisvajali dio po dio prirode i stvorili novu strukturu prostora. Suživot sa prirodom značilo je to stapanje sa njom.
Suvomeđa može da razdvaja, može označavati granicu, a u suštini ipak spaja.
Suvomeđe u Crnoj Gori nisu zaštićeni dio kulturne baštine, a kako se nalaze na privatnim imanjima, niko ne može spriječiti njihovo uništavanje.
Tradicijski način zaštite sitnih poljoprivrednih prostora time iščezava zauvijek.
Sve manje je mlađih vlasnika i seljana koji bi imali strpljenja i volje ponovno graditi suvomeđe kao dio identiteta prostora, kada se to šalovanjem i mješalicom da uraditi za jedan dan-kažu autori ove knjige čiji su izdavači Mediteranski centar fotografije i „Nekazano“.
.jpg)