Gdje se odsjedalo u Kotoru
Izvor: Radio Kotor
Autor: Turistička organizacija Kotor/Istorijski arhiv Kotor
Foto: TO Kotor/FB
Prije nego što je Kotor postao prepoznatljiva turistička destinacija, njegovi gosti su, kao i danas, najprije tražili jedno — mjesto gdje će odsjesti.
Još u 19. vijeku, dok su pod gradske zidine pristajali brodovi austrijskog Lloyda, putnici su utočište nalazili u svratištima, pansionima i prvim hotelima koji su polako mijenjali lice grada.
Među najstarijim ugostiteljskim objektima pominju se Graz, hotel Puhalović i Ljubljana, koji su primali putnike pristigle morem.
Uz njih su radili i brojni privatni pansioni u kojima su gosti pronalazili nešto što ni danas nije lako pronaći — neposredan susret sa gradom i njegovim ljudima.
Sobe su gledale na trgove, zvonike i more. Jutra su počinjala zvonjavom crkvenih zvona, glasovima sa pijace i žamorom sa rive. Grad se budio polako, a sa njim i njegovi gosti.
Kako je rastao broj putnika, rasli su i hoteli.
Hotel „Slavija“ bio je među najuglednijim adresama svog vremena, dok je hotel „Vardar“, na Trgu od oružja, predstavljao svojevrsnu dnevnu sobu grada.
Tu su se sastajali trgovci, kapetani, putnici i domaći ljudi, razmjenjivale vijesti, dogovarali poslovi i prepričavali događaji sa svih strana Jadrana.
A onda je bila i kafana „Dojmi“.
Za mnoge putnike upravo je ona predstavljala prvi susret sa Kotorom.
Tu se čekao dolazak parobroda, raspitivalo za nastavak puta i slušale priče koje su stizale sa svih strana svijeta.
Pričalo se da su pojedini gosti već prvog dana pokušavali da saznaju sve o gradu — šta treba vidjeti, đe poći i koliko je dana dovoljno da se upozna Kotor.
Na to bi im stari Kotorani znali odgovoriti:
-Polako, šjor. Kotor nije knjiga da ga pročitate za jedno popodne-.
I možda su upravo u tome bili u pravu.
Jer gosti nijesu pamtili samo sobe, terase i hotele.
Pamtili su razgovore.
Pamtili su ljude.
Pamtili su osjećaj da su stigli u grad koji nikuda ne žuri.
Turizam u Kotoru nije nastajao samo kroz zgrade i smještaj.
Nastajao je kroz susrete, osmijehe i male škerce koji su gostima ostajali u sjećanju mnogo duže od samog putovanja.
A kada bi se putnik konačno smjestio i predahnuo od puta, čekao ga je još jedan znak dobrodošlice po kojem se Kotor dugo pamtio — čaša hladnog šerbieta.
100 godina organizovanog turizma u Kotoru — Vijek vizije.
Kotor se ne posjećuje. Kotor se pamti.
Da li se u vašim porodičnim pričama pominju stari kotorski hoteli, pansioni ili kafana „Dojmi“?
 (1) (2).png)
