.jpg)
Aleksa Kovinić: Mladi inženjer iz Crne Gore u samom vrhu evropske industrije jahti
Autorka: Nada Kovačević
Foto: Privatna arhiva
Neki ljudi odu iz svoje zemlje da bi pronašli sebe. A neki, poput Alekse Kovinića, odu u svijet – i tek tada shvate koliko su zapravo duboko ukorijenjeni u ono odakle su potekli.
Od prvih koraka na Cetinju, kroz djetinjstvo u Herceg Novom, pa sve do dana kada svojim znanjem i talentom učestvuje u stvaranju jednih od najsofisticiranijih jahti na svijetu – Aleksin put nije bio samo niz životnih stanica, već tiha, istrajna borba jednog dječaka koji je nosio više snova nego što su mu okolnosti nudile.
Između školskih klupa, neprospavanih noći, sumnji i odricanja, rasla je jedna snaga koja se ne vidi na prvi pogled – snaga karaktera.
I možda baš zato njegova priča nije priča o uspjehu u klasičnom smislu.
To je priča o majčinom trudu, o disciplini koja se uči bez velikih riječi, o onim malim, gotovo neprimjetnim trenucima koji oblikuju čovjeka.
O dječaku koji je, kao i mnogi od nas, griješio, učio, padao – ali nikada nije odustajao.
Danas, daleko od kuće, u svijetu koji ne oprašta slabost i ne priznaje izgovore, Aleksa stoji kao dokaz da porijeklo nije ograničenje – već temelj.
I dok svakodnevno radi rame uz rame sa ljudima iz cijelog svijeta, u njemu i dalje živi ono što se ne može naučiti ni na jednom fakultetu: osjećaj pripadnosti, tiha ljubav prema domu i svijest o tome ko je i odakle je.
A negdje, između projekata, nacrta i velikih profesionalnih izazova, postoji i ona tiša, lična nada – da će na tom putu, jednako iskreno i snažno, sresti i svoju srodnu dušu.
Nekoga ko će razumjeti sve ono što ne staje u riječi: i daljine, i odricanja, i ljubav prema korijenima, i snove koji tek dolaze.
Jer postoje ljudi koji predstavljaju svoju zemlju riječima. A postoje i oni koji je predstavljaju načinom na koji rade, misle i žive.
Aleksa Kovinić je upravo jedan od njih.
Aleksa Kovinić: Rođen sam na Cetinju, odrastao sam u Herceg Novom. Pred kraj osnovne škole naša porodica se presilila u Beograd gdje sam kasnije završio VI beogradsku gimnaziju i Mašinski fakultet.
Čim sam završio fakultet vratio sam se u Crnu Goru gdje sam počeo da radim onlajn za kanadsku kompaniju za dizajn jahti.
Tu sam stekao ogromno iskustvo, ali sam osjetio da me rad od kuće više ne ispunjava.
Iako daje ogromnu slobodu i komfor, rad od kuće ograničava u mnogim profesionalnim aspektima.
Razmjena znanja i ideja je izuzetno ograničena, a ono što je u industriji izrazito važno, sticanje novih poznanstava, gotovo i da ne postoji.
Odlučio sam se da izađem iz komfor zone i budem malo bliže industriji, tražio sam novu priliku širom Evrope.
Trenutno radim u Feadship-u, jednoj od najvećih kompanija za projektovanje i izgradnju jahti.
CGDIJASPORA: Završili ste brodogradnju na Mašinskom fakultetu u Beogradu, a danas radite u veoma specifičnoj i prestižnoj oblasti. Koliko ste ponosni na put koji ste prošli i na to što danas u inostranstvu predstavljate znanje sa naših prostora?
-Od kada sam došao, često sam razmišljao o tome, koliki je u stvari put pređen od prvih đačkih dana u OŠ ,,Milan Vuković” u Herceg Novom do danas.
Od pocijepanih domaćih, majkinog pruta i truda, kalkulisanja sa lektirama, neprospavanih noći zbog ispita…
Nakon svega ne osjećam ponos, već odgovornost da nastavim istim smjerom. U realnoj industriji vaš ponos ne znači mnogo, a ponekad može i samo da bude prepreka.
Postoji samo ono šta znamo da uradimo i koliko svaki pojedinac može da doprinese projektu.
Gordost koju svaki Crnogorac nosi u sebi, iako je obično nosimo sa nevjerovatnim šarmom, zna biti kamen spoticanja kada radite u sredini gdje je kritičko mišljenje nužno za uspjeh.
CGDIJASPORA: Živite i radite u Njemačkoj, u blizini Frankfurta. Koliko čovjek, i kada se profesionalno ostvari van domovine, u sebi nosi Crnu Goru i osjećaj pripadnosti kraju iz kojeg potiče?
-Crna Gora je uvijek uz mene, od privjeska na ključevima, preko Perpera u slušalicama, do najvažnijeg, čestih misli na porodicu i prijatelje koje sam ostavio za sobom.
Čini mi se da naši sugrađani često misle da su naši najveći resursi planine, more i sunčani dani, ali ja vjerujem da su naš najveći resurs slobodomisleći ljudi, sa svim svojim vrlinama i manama.
Kada se udaljite, shvatite sa vam ne nedostaje more, nego vam nedostaje pjesma sa prijateljima uz domaće vino i zvuke talasa i gitare.
Ne nedostaje planina nego šetnja planinom uz smijeh i prepričavanje nesvakidašnjih anegdota koje se mogu desiti samo u Crnoj Gori.
Taj osjećaj vas ne može napustiti bilo gdje na planeti.
CGDIJASPORA: Koliko je za vas lično inspirativno to što učestvujete u poslovima koji predstavljaju sam vrh savremene brodogradnje i inženjerstva?
-Pored toga što sam inženjer, ja sam i umjetnička duša, s toga mi je izuzetno motivišuće što se jahte ne prave serijski, nego je svaka projekat za sebe, neponovljiva po inženjerskim rješenjima, ali i po estetici.
Upravo prošle nedjelje sam završio rad na projektu restauracije jahte Argosy koja je napravljena 1931. Konkretno na ovom projektu sam bio u timu za konstrukciju.
Rad na čeličnoj konstrukciji jedne tako fine forme predratne jahte, svakako ne ostavlja ravnodušnim.
CGDIJASPORA: Da li ste ikada pomislili da svojim radom, uspjehom i profesionalnošću ujedno predstavljate i Crnu Goru, odnosno ljude iz našeg regiona, u svijetu?
-To mi je uvijek na umu kad razvrstavam otpad za reciklažu, da ne ubacim plastiku u papir i sve nas obrukam.
Šalu na stranu, crnogorski korijeni su veoma važan dio mog identiteta, ali nije isključiva stvar koja me definiše.
Svaki čovjek je blagosloven, jedinstven i neponovljiv, mikrokosmos za sebe, bez obzira na naciju, a to pogotovo osjetite kada radite u multi-nacionalnoj kompaniji.
Sa mnom u kancelariji sjede Holanđanin, Njemac, čovjek sa ostrva Sen Martin, a uskoro ćemo dobiti i kolegu iz Brazila.
Iako se mi svi često u razgovorima ponosno osvrćemo na naše korijene, ja ne volim da gledam moje kolege kao reprezentativce iz svojih zemalja, već kao jedinstvene osobe, i volio bih da imam jednak tretman.
Naravno, to ne znači da se ne trudim da mojim novim prijateljima dočaram Crnu Goru onako kako je ja vidim, sa svim svojim ljepotama i protivrečnostima.
CGDIJASPORA: Koliko su ljudi sa naših prostora, po vašem mišljenju, sposobni da odgovore na najviše profesionalne i tehnološke standarde u svijetu?
-Svi ljudi na svjetu su generalno sličnih sposobnosti i talenata, dok društva u kojima su odrasli često utiču kako će da maksimizuju svoje potencijale.
Betoven da se rodio u Africi bio bi najbolji bubnjar u plemenu, a ne veliki kompozitor.
U tom kontekstu mislim da naši ljudi nekada imaju pogrešnu predstavu o sebi kao manje vrijednim jer su odrasli u sredinama gdje je znanje predmet podsmjeha.
Ko je pročitao lektiru, taj je ,,štreber”, ko je rekao u školi ,,nastavniče ja mislim…” mogao je biti prekinut sa odsječnim ,,nijesi ti tu da misliš, nego da naučiš”, ko je htio nešto pametno da kaže u društvu, odmah je dobio etiku da ,,mnogo filozofira”…
Mi se čudimo našim ljudima koji su uspjeli u sredinama koje znanje cijene, a ne shvatamo da su oni bili uspješni već među nama, od prvog razreda osnovne škole, samo smo ih mi odbacili.
CGDIJASPORA: Da li smatrate da dijaspora, posebno uspješni stručnjaci, može biti snažan oslonac Crnoj Gori kroz promociju, kontakte, znanje i iskustvo?
-Naravno, smatram da povezanost dijaspore i stručnjaka iz specifičnih zanimanja u domovini je esencijalna za prosperitet Crne Gore.
Mi svi iščekujemo skori ulazak Crne Gore u EU i otvaranje tržišta i prometa robe.
Prema tome, svim ljudima sa svježim idejama, pogotovo mladima, poručujem da budu hrabri, razrađuju svoje ideje i da budu spremni za otvoreno tržište, možda Evropa čeka baš neki novi dron, patrolni brod ili modni brend iz Crne Gore.
A dijaspora će uvijek biti tu da pomogne i uključi u proces.
CGDIJASPORA: Koliko vam znači kada kažete da dolazite iz Crne Gore ili da su vam korijeni odavde? Da li se taj osjećaj s godinama još više učvrsti?
-To je interesantno. Taj osjećaj značaja korijena se mijenja i drugačije ispoljava kroz godine.
Na primjer, na fakultetu sam imao tvrđi naglasak u amfiteatru nego doma kad pričam sa mamom.
Trenutno taj osjećaj se ispoljava tako što dok radim, kada u plejlisti naiđe ,,Dobro jutro Crna Goro” iza moja dva ekrana polete ruke ka’ krila sokola.
Kolege su se već navikle i ne bune se.
Ponekad imam osjećaj da se ovdje u daljini domovina može voljeti ljepše i rasterećenije, jer ste okruženi raznim ljudima i sudbinama, gdje ne postoji pritisak identiteta kakav je ponekad vještački nametnut kod kuće.
U Njemačkoj sam upoznao mnoge ljude koji zbog ratova više ne mogu da se vrate u svoju rodnu kuću.
Baš juče sam u vozu pričao sa jednom gospođom i njenim unukom iz Zaporiške oblasti. Oni nijesu uspjeli da sačuvaju ni svoje porodične fotografije.
Kada se susretnete sa takvim sudbinama budete nevjerovatno zahvalni što imate taj osjećaj da se uvijek možete vratiti toplom domu gdje će vas čekati uspomene, svjež raštan, sir iz ulja i narezan pršut.
Neprocjenjivo.
CGDIJASPORA: Šta biste poručili mladima iz naše dijaspore i iz Crne Gore koji tek traže svoj put, a možda sumnjaju da mogu uspjeti u velikim i zahtjevnim sistemima?
-Kada odlučite da izađete iz zone komfora i pođete u potragu za novim znanjima i iskustvima, vi ste već pobijedili!
Od tog trenutka na vašem putu nikada ne zaboravite taj pobjednički naboj, i svaka prepreka je lako premostiva.
CGDIJASPORA: Da li biste voljeli da svoje znanje i iskustvo jednog dana na neki način povežete sa Crnom Gorom — kroz saradnju, mentorstvo ili podršku mladim stručnjacima?
-Svakako, ja sam i trenutno uključen u dešavanja u Crnoj Gori, kroz održavanje kontakata i razmjenu ideja sa ljudima koji rade u brodogradnji.
Takođe održavam kontakte sa našim mlađim generacijama koje trenutno studiraju brodogradnju.
To je jedan neprekidan proces, i spreman sam da ga podignem na viši nivo kroz uključivanje u mentorstvo ili privredu.
Uostalom, ja sam se već jednom vratio u Crnu Goru, nije isključeno da ću to učiniti još jednom.
CGDIJASPORA: Kada biste u jednoj poruci morali da opišete šta za vas znači Crna Gora, iako živite i radite van nje, kako bi ta poruka glasila?
-Za mene je Crna Gora ideja o slobodi i trajanju, tačka na planeti gdje za mene sve počinjene i završava.
Zemlja jedinstvenih ljudi koji neprekidno teže da pobijede sami sebe i svojim karakterom nepogriješivo oslikavaju njen krajolik.
Neodoljiv, jedinstven i protivrečan-.
- Tagovi:
- Dijaspora
- Herceg Novi
- Brod
- Njemačka
- Aleksa Kovinić
.jpg)
 (1) (2).png)
