Bar, Crna Gora
30 Mar. 2026.
post-image

Vanja Mugoša: Masonerija nije tajno društvo, već društvo tajni

Autor: Radomir Petrić

Foto: Feral.bar

Na Fakultetu pravnih nauka Univerziteta Donja Gorica (UDG) danas je održan Akademski trijalog „Tajno društvo ili društvo s tajnom: Masonerija u Crnoj Gori“ na kojem su o ovoj intrigantnoj i često nedovoljno istraženoj temi govorili Vanja Mugoša, advokat i Veliki majstor Velike lože Crne Gore (VLCG), i magistar pravnih nauka Ivan Jovović, istraživač crkvene istorije i predsjednik Matice crnogorske.

Šaranović

Moderator doc. dr Nikola Šaranović sa Fakulteta pravnih nauka UDG istakao je da je ovo prvi akademski panel u Crnoj Gori posvećen slobodnom zidarstvu-masoneriji, i naglasio da je odgovornost akademske zajednice da ovakvim temama pristupa “odgovorno, kritički i utemeljeno”.

Veliki majstor VLCG Vanja Mugoša osvrnuo se u svom izlaganju na karakteristike masonerije i njene ciljeve-razvoj društva, države i pojedinca-slobodnog zidara.

Ističući da je mason najčešće opisuje kao slobodan čovjek na dobrom glasu, Mugoša je istakao da je pored toga za ulazak u masonsku ložu neophodno još i da čovjek bude vjerujući i da je odan svojoj državi, porodici i društvu.

-Ulazak u masonsku ložu, odnosno u Bratstvo, kako se mi nazivamo, ne može se postići položajem u društvu, niti kupiti-naglasio je Mugoša.

On je podsjetio da je od 1926. do 1930. u Kotoru postojala masonska loža “Zora” koju su tada “formirali dubrovački masoni”, i koja je 1940. prestala sa radom.

Veliki majstor VLCG se potom osvrnuo na istoriju masonerije u Crnoj Gori u prošlom vijeku, navodeći da je ona nakon 1945. “bila zabranjena”.

-Masonerija se budi početkom 90-ih godina prošlog vijeka formiranjem Velike lože Jugoslavije, a prvi Crnogorac primljen je u masonsku ložu 1990.

Prva loža u okviru crnogorske masonerije osnovana je 1993. godine pod imenom Montenegro, i to van Crne Gore zbog tadašnjih okolnosti.

Vjerujte, bilo je zaista izazovno dati joj ovo ime u to vrijeme. Imala je tada sedam članova, a njeno sjedište je u Podgorici.

Prva sljedeća loža je “Zora” u Kotoru, zatim su formirane lože “Luča mikrokozma” na Cetinju, “Garibaldi” u Nikšiću, te “Evropa” u Podgorici.

Njih pet čine VLCG koja je formalno osnovana trećeg juna 2006, nekoliko sati prije proglašenja nezavisnosti, a 12. maja 2007. je i u masonskom smislu formirana-rekao je Mugoša.

Mugoša

On je naglasio da je VLCG jedina regularna masonska organizacija u Crnoj Gori jer je priznata od Ujedinjene Velike lože Engleske (UGLE), i zasnovana je na Andersonovoj konstituciji iz 1723.

Unutar lože je zabranjeno pričati o politici i religiji, a za prijem su nebitni nacionalnost, vjerska i politička pripadnost “za koje se ne smije pitati”.

-Postoje i liberalne masonske organizacije koje primaju i žene u svoje članstvo, što je nemoguće u regularnoj masoneriji, i zbog čega ih, pored nekih drugih stvari, ne priznaje UGLE -naglasio je Mugoša.

On je ukazao da je aktuelni ambijent u Crnoj Gori povoljan za masoneriju, jer, sem sporadičnih sučajeva, nema istaknutog antimasonskog raspoloženja, “ a masoni su po pravilu dežurni krivci u svakoj krizi”.

Kao osnovna načela masonerije nabrojao je pored ostalog slobodu, jednakost, bratstvo,

-Mi nismo tajno društvo, jer, da je tako-ja ne bih bio sada ovdje ispred vas.

Registrovani smo kao i svaka druga organizacija. U javnosti se vrlo slabo razlikuju značenja pojmova tajna i privatnost.

Mi smo, bolje je reći, diskretno društvo, dakle, ne tajno društvo, već društvo sa tajnama- rekao je pored ostalog Mugoša na panelu. 

Mr Ivan Jovović predstavio je detaljno istorijat razvoja masonerije u Crnoj Gori od 1807. godine, napominjući da je do ovih podataka došao sasvim slučajno, istražujući crkvenu istoriju, čemu je profesionalno posvećen već decenijama.

Jovović

-Naišao sam na tekst koji je o kotorskoj masonskoj loži napisao kotorski biskup Pavao Butorac, i objavio ga 1917. u glasilu Dubrovačke biskupije.

Ova loža formirana je pod imenom Loža sv. Ivana pod posebnim naslovom prijatelja 1807. u Kotoru u palati Beskuća, a njeni članovi bili su Italijani, Francuzi, i naši ljudi sa područja Grblja, Budve, Herceg Novog, Kotora, i iz drugih primorskih mjesta.

 To su bili mahom činovnici, sudije, plemići. Među njima je sa prostora tadašnje Crne Gore bio i Luka Špadijer.

 Valja istaći da su među potpisnicima Deklaracije o ujedinjenju Crne Gore i Boke u Dobroti 1813. godine bili i petorica članova-osnivača ove masonske lože-Miroslav Zanović, Andrija Tripković, Todor Ivelić, Đuro Lazarević i Marko Gregorina.

Na području Ilirije-administrativne jedinice pod upravom Napoleonove Francuske koja se protezala u to vrijeme od Slovenije do Kastel Lastve, današnjeg Petrovca, kotorska loža bila je možda i najveća. 

Iako je njegov učitelj Sima Milutinović Sarajlija bio mason, nema pouzdanih podataka da je i Petar II Petrović Njegoš bio slobodni zidar.

Inače, prvi član masonske lože iz Crne Gore, van kotorske masonske lože, bio je Budvanin Miroslav Zanović koji je u bratstvo slobodnih zidara primljen krajem XVII vijeka u tadašnjoj konfederaciji Litvanije i Poljske.

Kuriozitet je da su među osnivačima ove masonske lože bilo više katoličkih sveštenika, uprkos tadašnjoj antimasonskoj zvaničnoj politici Rimokatoličke crkve-rekao je pored ostalog Jovović, napominjući da će iduće godine biti jubilej-220 godina od osnivanja kotorske masonske lože.