Bar, Crna Gora
8 Feb. 2026.
post-image

Profesija reditelj: Vasil Vulić (VIDEO)

Autor: Radomir Petrić

Foto: Feral.bar

Vasil Vulić, mladi filmski i TV reditelj koji živi i radi u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), u Čikagu, ne zaboravlja svoj zavičaj.

Porijeklom je iz Mrkojevića kod Bara, rođen je u Kotoru.

U razgovoru za Feral.bar, na pitanje o identitetu i kreativnom domu, Vasil odgovara da to doživljava “kao kompleksno”.

-Odnosno, „pola–pola“. Odrastao sam između dva jezika i dvije kulture – engleskog, kojim sam govorio sa majkom, i „našeg“, kojim sam govorio sa ocem.

Zato se često ne osjećam jasno definisanim ni prostorno ni identitetski, ali, sebe ipak doživljavam više kao Crnogorca nego Amerikanca.

Važno mi je gdje su mi korijeni i porodica, to utiče na moj osjećaj pripadnosti-priča mladi reditelj tokom nedavnog boravka u Baru.

Sin našeg poznatog novinara i TV voditelja Sabrije Vulića, Vasil je od malih nogu u svijetu medija i kamera, tako da nimalo ne čudi njegov odabir profesije

 -Odrastanje uz oca, koji je bio stalno okružen kamerama i medijima, imalo je uticaja, ali presudan trenutak bio je kada sam kao dijete dobio malu, skromnu kameru.

Snimanje je počelo kao igra, ali su reakcije ljudi na moje snimke probudile snažno interesovanje i zadovoljstvo stvaranja.

Već sa oko 11 godina počeo sam da snimam kratke, amaterske horor filmove u svom kraju.

Kada sam primijetio da se ljudi zaista plaše i reaguju na ono što sam napravio, shvatio sam da imam osjećaj za film i pripovijedanje.

Taj rani uspjeh dao mi je dodatni podstrek da se ozbiljnije posveti režiji-ističe Vulić.

U SAD naš sagovornik je završio studije filmske i TV režije čime je stekao profesionalne osnove za dalji rad.

Govoreći o razlikama u pristupu filmskoj umjetnosti između Amerike i Evrope, konkretno našeg regiona, Vulić je istakao da je u SAD filmska industrija mnogo više usmjerena na biznis.

-Tamo su odnosi jasni, profesionalni i svedeni na ugovore, rokove i finansije, dok se na Balkanu više priča, razmatraju lične priče i emotivni aspekti stvaranja.

Ključna prednost američkog obrazovanja uovoj sferi je tehnička opremljenost fakulteta i dostupnost savremene opreme, kakva često ne postoji u ovom regionu.

Posebno su važni u obrazovanju iskusni profesori od kojih sam stekao praktično znanje i profesionalne navike.

To iskustvo sam direktno primijenio u radu na videospotu za kotorski bend Who See, koji se pominje kao jedan od mojih zapaženijih radova-ukazuje Vulić.

U komentaru profesionalnih angažmana i izazova na tržištu rada nakon studija, Vulić naglašava da je situacija za zapošljavanje u Americi veoma teška zbog ogromne konkurencije.

-Iako sam radio na pojedinim dokumentarnim projektima i povremeno sarađivao sa ocem na njegovim profesionalnim angažmanima, još uvijek aktivno tražim stabilniji posao u struci.

Kao svježe diplomirani reditelj, suočavam se sa realnošću tržišta koje zahtijeva strpljenje i upornost-dodaje.

Govoreći o kratkim formatima – spotovima, kratkim filmovima i video-sadržajima, Vulić ističe da mu takva forma trenutno veoma odgovara.

Smatra da je naučio kako da ideje jasno i efikasno izrazi u svega nekoliko minuta, što vidi kao dragocjenu pripremu za budući rad na dugometražnim filmovima.

To iskustvo doživljava takođe i kao temelj na kojem će graditi ozbiljnije projekte.

-Dugometražni film je naravno krajnji cilj, no, najveće prepreke u filmskoj industriji su veze i konekcije.

U Americi je izuzetno teško doći do ljudi koji odlučuju, jer su prezauzeti i teško dostupni. Ipak, razmišljam dugoročno i svjestan sam da se karijera gradi postepeno-ističe Vasil.

Neminovno je bilo pitanje uloge vještačke inteligencije (AI) u savremenoj filmskoj i video-produkciji, kako u velikim studijima, tako i u kućnim uslovima.

- AI danas omogućava mladim autorima da realizuju ideje koje su do prije samo nekoliko godina bile nezamislive bez velikih budžeta i ozbiljne infrastrukture.

Lično, nemam ekstreman odnos prema njoj, niti je potpuno protiv, niti bezrezervno za.

Navešću konkretan primjer rada na videospotu za Who See, gdje je AI korišćena u vrlo ograničenoj mjeri, uglavnom za tranzicije.

U početku sam bio skeptičan prema toj ideji, ali sam zbog budžetskih ograničenja prihvatio predlog saradnika.

Dakle, pravilna i umjerena upotreba AI ne predstavlja problem, sve dok ne preuzme suštinsku kreativnu ulogu i ne zamijeni autorski izraz-naglašava Vulić.

Kao jednu od svojih velikih želja navodi snimanje dugometražnog filma na prostoru Crne Gore koji bi govorio o lokalnom narodu i njegovim pričama “za koje smatram da su autentične i nedovoljno poznate svijetu”.

Govoreći o uticaju zavičaja – Boke, Bara i Mrkojevića – na svoj senzibilitet i filmsko razmišljanje, Vulić ističe snažnu inspiraciju prirodom Crne Gore.

Naglašava da takav pejzaž, planine i raznolikost ne postoje nigdje drugo u svijetu, te da su ga ti prizori snažno oblikovali još u djetinjstvu.

Iako u Americi postoji grandiozna priroda, srednji dio SAD gdje je živio, poput Čikaga, za njega je uglavnom ravničarski i manje inspirativan.

Ta razlika, prema njegovim riječima, dodatno je učvrstila vezu sa zavičajem.

Iako mu je važno da se profesionalno poveže sa sredinom iz koje potiče, naglašava da ima tek 25 godina i da još uvijek uči, te da ne žuri sa velikim odlukama.

Tokom razgovora za Feral.bar, uputio je i poruku mladima iz manjih sredina:

-Najvažnije je neprestano stvarati. Savjetujem kontinuirano kreiranje sadržaja, bez obzira na formu, jer se kreativni žar gubi onog trenutka kada se prestane sa radom.

Posebno bih naglasio značaj YouTubea i društvenih mreža, koje danas omogućavaju produkciju i distribuciju video-sadržaja uz minimalna sredstva, za razliku od devedesetih i početka ovog vijeka kada su bila potrebna velika finansijska ulaganja-kazao je Vasil.

Na samom kraju razgovora obavljneog u "Paskućiju", imao je poruku i za prijatelje i za one koji će ga tek upoznati kroz njegov rad, uz nadu da će se njegovo ime pojaviti na velikom ekranu u bliskoj budućnosti”

-Samo me sačekajte!-