Tatjana Bokan: Lijepo je doć’ u svoju čaršiju
Izvor: RTCG
Autorka: J.B.
Foto: Privatna arhiva
Osamnaest godina u koferima, dresovi svjetskih giganata od Italije do Japana i Kine, i borba u kojoj je često bila sama sebi jedini saputnik.
Jedna od najboljih crnogorskih sportiskinja, Tanja Bokan, odlučila je da završi sa inostranstvom i vrati se tamo gdje je najljepše - među svoje.
Tanja govori o zasićenju od tuđine, povratku u crnogorsku odbojku kroz dres Herceg Novog, važnosti zdrave konkurencije i miru koji je konačno pronašla u svojoj čaršiji.
Često čujemo da je sportski put trnovit, posebno za žene, ali ujedno i inspirativan, kakva je tvoja perspektiva iz ugla nekoga ko je prošao svjetske metropole?
-Dobre si termine iskoristila - trnovit i inspirativan. Jedna od boljih stvari koje su mi se desile u životu.
Hodajući tim putevima naučila sam puno o životu generalno, a i o kulturi raznih nacija.
Kroz isklučivo svoje lekcije sam naučila i iskusila i dobre i loše strane života, tačnije samostalnog života jer na tom putu nisam imala nikoga da mi bude saputnik.
Šta najbolje definiše tvoj razvojni put, od samih početaka u Baru pa sve do danas?
-Mislim da je to prije svega bila upornost i tvrdoglavost da dokažem da mogu i da vrijedim pored naravno sreće koja me pratila na putu mog uspjeha jer je ona jedna od važnih karika u svim segmentima života.
Tanja Bokan, foto: Privatna arhiva
Kako se tvoj pristup odbojci mijenjao kroz godine? Kažu da se sa zrelošću na teren izlazi pametnije i hrabrije, kako ti danas gledaš na svaku utakmicu u odnosu na početak karijere?
-Promijenio se jeste ali ne drastično, jer ja nikada nisam izgubila želju za nadmetanjem i dokazivanjem.
Istina, sada me ne interesuje tuđe mišljenje ne zbog toga što sam ja uspjela da izgradim i uradim nešto od svoje karijere već zbog toga što mi je sada isključivo važno da sam ja zadovoljna sobom jer ne postoji veći kritičar u mom životu do mene same.
Sa zrelošću dolazi i ta neka doza smirenosti i racionalnijeg razmišljanja.
Često ćete čuti da su najveći pobjednici oni koji uspiju da dovedu sebe do stadijuma “hladne glave” i to jeste veliki mentalni iskorak, ali, isto tako je važno da srce ostane jednako vruće od prvog do poslednjeg zvižduka.
Od prošlog vikenda te ponovo gledamo na domaćim terenima u dresu Herceg Novog. Šta je presudilo da nakon bogate inostrane karijere ponovo zaigraš u Crnoj Gori i kakve emocije taj povratak budi u tebi?
-Malo sam se zasitila igranja u inostranstvu. Već pune 23 godine igram profesionalno, od toga sam 18 provela u inostranstvu, pa vjerujem da je došlo da prezasićenja.
Sa druge strane lijepo mi je sa porodicom i prijateljima pa ne želim da silim sebe i odlazim dok mi je lijepo ovdje.
Šta bi poručila mladim djevojkama, koliko je važna ta svijest o sopstvenoj autentičnosti i činjenici da nemaju konkurenciju ako su vjerne sebi?
-Prvo i osnovno-konkurencija je jako važna i dobra, ukoliko nemaju zdravu konkurenciju neće moći da rastu i razvijaju se u sportskom smislu.
Zato, drage moje djevojčice, živite smjelo svoje snove i vjerujte u njih.
Vrijedno radite i borite se za te iste snove jer u životu se ništa ne dobija lako i do uspjeha u sportu je potrebno puno prolivenog znoja.
Foto: Privatna arhiva
Koja pjesma je tvoja „lična karta“? Ona koja te prati kroz kofere, aerodrome i koja je tu “za dušu” nakon velikih pobjeda ili poraza?
“Lijepo je doć’ u svoju čaršiju…”
Al Dino “Čaršija” i Peđa Jovanović “Grade moj”.
Gdje sebe vidiš u narednim godinama? Da li se u tebi budi želja za nekim novim ulogama u sportu ili možda planiraš neki potpuno novi pravac van terena?
-U životu sam naučila da ne pravim planove. Ambicija da ostanem u sportu u nekoj drugoj ulozi za sada nemam, a da li će se i ta želja javiti, to ćemo vidjeti u nekoj skorijoj budućnosti.
Kako danas postavljaš granice prema ljudima i stvarima koje crpe energiju?
-Lako. Ne primjećujem ih i nedostupna sam za takve.
Šta smatraš svojim najvećim uspjehom? Postoji li neki trenutak ili utakmica koji su ti bili utočište i dokaz da je umjetnost sporta jača od svih životnih izazova?
-To što je jedna nejaka djevojčica iz jednog malenog prigradskog naselja, iz jedne teritorijalno male države uspjela da njeno ime bude upamćeno i u velikim svjetskim gradovima i da ista ta djevojčica danas čuje da je nekim mlađim naraštajima role model i dobar primjer.
Vjerujte mi, ne zagrije dušu i srce ništa više od jednog iskrenog dječijeg pogleda i osmijeha.
Koji je tvoj životni moto koji te vodi i kada je najteže?
-“Ko zna zasto je to dobro”, rečenica koju sam mrzjela dok sam je kao mlađa slušala od starijih, danas im se, evo, javno izvinjavam jer u mom životu je zaista tako.
U životu i dobre i loše stvari i događaji imaju rok, tako da se trudim da i iz jednih a i iz drugih naučim lekciju i izađem snažnija-.
- Tagovi:
- Odbojka
- Bar
- Tanja Bokan
- Herceg Novi
