Odlazak boema sa matrikulom
Shodno tradiciji barskih marinaja, nebo nad portom nedavno su zaparale brodske sirene, u znak posljednjeg pozdrava sjenima još jednog pomorca koji je napustio ovaj svijet.
Za sve one koji su ga znali, i zbog njegovog vedrog duha voljeli i poštovali, Smako Ramić, koji je od posljedica koronavirusa preminuo u 60. godini, bio je više od prijatelja, i više od pomorca.
Smako je bio živi simbol jednog vremena koje je nažalost na izmaku, romantične epohe u kojoj su Bar, boemština i brodovi bili neraskidivo isprepletani.
Pomorsku karijeru započeo je u doba SFRJ na brodovima prvo Splitske, a potom Korčulanske plovidbe, nastavio je na brodovima “Beoplova”, a od sredine posljednje decenije XX vijeka, pa sve do 2005. plovio je na brodovima MSC. Kuriozitet-nikada nije plovio na brodovima barske kompanije.
U rodnom Baru, bio je vlasnik poznatog kafea “Luna”, omiljenog stjecišta pomoraca “sa Mediterana”. I na moru, i na kopnu, bio je istinski boem sa matrikulom, autor i inspiracija bezbroj anegdota koje su već ušle u urbana predanja Bara, ali, iznad svega, plemenita osoba široke duše koja plijeni već na prvi susret.
Mnogi prijatelji se ovih dana prisjećaju Smaka, i opraštaju od njega u priči i na društvenim mrežama. Na svoj način, koji je izazvao brojne emotivne reakcije Barana, to je uradio i njegov prvi komšija u Burtaišu i bliski prijatelj Zoran Gojić:
-Bol traži izlaz. Odušak . Tražim u sjećanjima, fotkama, evo i slovima. 40.000 Barana znaju da će ih iz neke nebeske “Lune” od sada posmatrati i odatle zasmijavati svojim neiscrpnim šalama prekaljeni morski vuk čiji kafić im bi druga kuća, a ne pamte kad su se u njemu posljednji put za novčanik dohvatili voljom gazde. Imao sam, kao i svi, gubitak u životu, ali, ovo je, nadam se, posljednji zbog kojeg sam zanijemio satima. Smako, hvala za sve!-zapisao je Gojić.
