Marijana Mišić Škanata: Nekada su najveće barijere, na žalost, u našim srcima
Izvor, foto: Radio Tivat
Autorka: Marta Pasković
Novinarka i predsjednica NVO Evropski dom Tivat, Marijana Mišić Škanata nagrađena je javnim priznanjem Opštine Tivat za njen dugogodišnji društveni aktivizam na polju zaštite prava i poboljšanja uslova života mladih sa teškoćama i smetnjama u razvoju, odnosno na promociji ekološkog aktivizma.
Evropski dom Tivat krajem godine obilježava 25 godina postojanja.
-Tako je, veliki jubilej od 25 godina rada, a ja sam od kraja 2002. na čelu Evropskog doma Tivat koji je zapravo osnovan prije svega sa idejom predstavljanja Crne Gore Evropi i obrnuto, pokušaja ubrzanja na neki način koliko to mogu nevladine organizacije da urade, ulaska Crne Gore u EU, a zapravo prije svega sa željom da se poboljša društvo, da imamo bolje standarde, standarde savremenog svijeta.
Nije od početka naša misija bila svijet djece i osoba sa invaliditetom.
To se prosto nametnulo u jednom momentu i ja sam jako zahvalna svim kolegama u Evropskom domu Tivat koji su podržali taj dio segmenta, kada smo mi promijenili statut da bismo mogli da se bavimo tom oblašću.
I zapravo smo jedina organizacija u Crnoj Gori koja nije osnovana kao udruženje roditelja, već je to sekcija Evropskog doma Tivat.
Prosto je nevjerovatno da je 25 godina za nama i zato mi je još dodatno drago zbog ovog priznanja, što je stiglo baš u susret proslavi tog jubileja.
Prije svega sam počašćena što je neko nadležan uvažio rad, napor, hrabrost i snagu roditelja i djece sa smetnjama u razvoju.
Naravno i cijelog angažmana Evropskog doma Tivat koji se, kao što si rekla, od početka najviše bavio ekologijom.
Meni stiže priznanje, ali ja smatram da svi mi stojimo iza tog priznanja-.
Kada sagledaš vrijeme iza sebe, koliko si ti zadovoljna kada je u pitanju sva ta borba da bi naš grad, naše malo društvo, bilo pristupačnije za osobe sa invaliditetom, koliko si ti zadovoljna postignutim?
-Prvo da zahvalim roditeljima koji su me predložili. Ono što je najvažnije u cijeloj ovoj priči je da smo vidljivi.
Znači da su djeca sa smetnjama u razvoju, njihove porodice i osobe sa invaliditetom, uopšte vidljivi.
Znači da se niko ne krije, da se niko ne boji i da imamo jednaka prava, zato je i prevazilaženje barijera jako bitno, odnosno njihovo rušenje.
Obično najviše pričamo o arhitektonskim barijerama, gdje je dosta toga urađeno u našem gradu.
Naša opština je među prvima bila koja je imala rampe na ulicama, na trotoarima, ali i dalje nije sve pokriveno i dalje fale na nekim važnim ustanovama i svakako treba pratiti da li su te rampe dobre, prosto kontrolisati.
Mi znamo da su se gradile i neke zgrade koje baš nemaju dobar pristup.
Znamo da i naša škola nije pristupačna, gdje je vrlo teško obezbijediti pristupačnost, jer ne može lift da se napravi samo na jednom mjestu, trebalo bi više njih.
Jesu mnoge stvari pokrenute, ali treba stalno da se radi na tome.
Kada sam spomenula barijere, na žalost nekad su najveće barijere u našim srcima i predrasude koje stalno moramo da rušimo i takođe da se borimo protiv sažaljenja.
Nikome ne treba sažaljenje i ono ništa ne riješava.
Mi smo se godinama borili, ali ne samo Evropski dom Tivat, moram da kažem i opština i brojne organizacije i pojedinci, institucije u gradu da se otvori Dnevni centar.
I naravno, evo već pet godina radi Dnevni centar i to nam je jako drago.
Puno ljudi je tu, ja sad kad bih krenula da nabrajam sigurno bih nekoga propustila jer je bilo tu mnogo i pojedinaca i porodica i kažem, institucija, organizacija.
Međutim, na žalost, taj dnevni centar već najmanje dvije godine je popunjen, tako da se mora planirati da se napravi novi, da bi stali i oni koji čekaju na red.
A drugi problem, gotovo u cijeloj Crnoj Gori rijetko gdje je rješeno pitanje dnevnog centra za starije od 27 godina. Šta će biti tada, kada ovi mladi napune 27 godina? Gdje onda?
Na polju ekologije, Evropski dom Tivat je imao i projekat valorizacije, odnosno izrade tehničke dokumentacije za rekonstrukciju austrougarskog rezervoara u Velikom gradskom parku. Gradski park kao cjelina uopšte je fokus Evropskog doma od početka.
-Krenuli smo sa projektom Veliki gradski park Zaboravljena ljepota.
To nam je bio prvi projekat 2001. godine, nakon čega je opština dobila velika sredstva da obnovi podzide i da uradi dosta toga za park.
Poslije toga smo imali i Zaboravljenu ljepotu 2, zatim Vaše stablo u našem parku, ima više od 15 godina, koji zapravo traje i danas. On je zamišljen da traje stalno.
Mi smo ga pokrenuli, imali smo i predivne diplome koje smo davali ljudima koji kupe sadnicu i poklone gradskom parku zbog nekog svog događaja.
Da li rođenja djeteta, da li venčanja, da li razvoda, proslave, diplome ili čega god.
Ili prosto, ljudi koji su u Tivat dolazili na odmor iz inostranstva i željeli nešto da ostave, da ostave neki svoj trag.
Tako da je to i dalje opcija, a nadam se da naši gosti kad dođu u Turističku organizaciju mogu da saznaju da imaju tu mogućnost.
Tako da je Veliki gradski park nešto čemu su naše aktivnosti prije svega bile posvećene i ima puno ideja što bi moglo još da se uradi, da to bude još ljepši prostor, da ljudi u njemu provode više vremena”.
Planirate li neki događaj, obilježavanje ovih 25 godina u Evropskom domu?
-Pa mi u principu pripremamo jednu publikaciju koja sad ne mogu da kažem kada će biti, ali eto radimo na tome. Da li će još nešto biti, vidjećemo.
Ja sam htjela još samo da skrenem pažnju, da bih voljela da posvetim ovo priznanje braći i sestrama djece sa smetnjama u razvoju, koja su stalno tu za njih i naravno djeci sa teškoćama.
Spomenula bih posebno one koji, na žalost, nisu više tu, a to su Toni i Marko.
Oni su uvijek sa nama i ostaju naš veliki podsticaj -.
