Lukšić: U novi Zakon o sigurnosti pomorske plovidbe uvesti kaznene mjere za nesavjesne voditelje plovila
Izvor: RTCG
Autorka: Biljana Babović
Foto: Naslovna Žarko Lukšić/Privatna arhiva
Broj turista kojima treba spašavanje iz planine ili sa mora je u porastu.
Država koristi brojne resurse u ovim akcijama, od kojih se neke dešavaju i zbog neodgovornog ponašanja pojedinaca, a troškovi koji znaju dostići i do 10.000 eura padaju na teret građana Crne Gore.
Iz Direktorata za vanredne situacije MUP-a i Uprave pomorske sigurnosti i upravljanja lukama (UPSUL) ističu da rade na modelima da se ovakve usluge turistima naplate, kako bi se pokrio dio troškova, ali nijesu za uvođenje potpunog plaćanja jer bi moglo imati negativan uticaj na turističku ponudu Crne Gore.
Što se tiče akcija spasavanja na moru, iz UPSUL ističu da tokom godine reaguju na 35 do maksimalno 40 akcija, a u najvećem dijelu u periodu od april do novembra.
-UPSUL ima mlad, obučen i sposoban mladi tim spasilaca koji su nebrojano puta dokazali svoju efikasnost i profesionalizam prilikom kompleksnih akcija, a gdje su i nama na neki način bili ugroženi životi-naglašava načelnik Sektora traganja i spašavanja na moru u UPSUL-u Žarko Lukšić.
Kako je objasnio, trenutna zakonska regulative ne daje im prostor da nesavjesnim i neodgovornim voditeljima čamaca, jahti ili turističkih putničkih brodova naplaćuju direktno uslugu spašavanja, ali, zato se preko inspekcije sigurnosti Lučkih kapetanija Bar i Kotor kažnjavaju ovakvi slučajevi neodgovornog ponašanja na moru.
-U toku je i izrada novog Zakona o sigurnosti pomorske plovidbe, u koji bi se mogle uvesti takve ili slične kaznene mjere, ali samo za neodgovorne koji ugrožavaju svoje i ljudske živote drugih na moru.
Takođe, ne trebamo zaboraviti ni kaznene mjere za lažno prijavljivanje slučajeva traganja i spašavanja na moru-naglašava Lukšić.
Dodaje da je UPSUL tokom nautičko-turističke sezone, do sada obavljala na desetine akcija sa uspješnim, ali i sa tragičnim ishodima.
-Odgovorno tvrdim da je UPSUL u takvim slučajevima dala sve od sebe i činila napore da se osobe uspješno pronađu, a u posebno teškim trenicima traganja za nestalim licima koje traju i do sedam dana, porodice u najvećem dijelu strani državljani su bili veoma zahvalni na pruženom profesionalizmu i empatiji u tim teškim trenucima za obje strane.
Dakle, kao zaključak, zavisno od slučaja i scenarija možemo govoriti o 'naplati' neodgovornih ili nesmotrenih slučajeva i angažovanja državnih resursa-ističe Lukšić.
U Italiji i Hrvatskoj tragaju i spašavaju ljude, ali naplaćuju tegljenje plovila
Lukšić pojašnjava kako je to riješeno u nekim susjednim zemljama.
Na primjer, italijanska Obalska straža kada vrši traganje i spašavanje lica sa plovnih objekata, tada ne spašava imovinu, odnosno čamac, jedrilicu ili slično.
U takvim slučajevima se potisuje ‘’ugovor’’ o tegljenju plovnog objekta koji nije nimalo jeftin.
-Takođe imamo primjer Hrvatske, gdje postoje privatne kompanije za ovakve neodgovorne slučajeve gdje ih Koordinacioni centri za traganje i spašavanje na moru upućuju na njih, ali opet uz svu njihovu koordinaciju.
Crna Gora kao mala zemlja i obalom od nekih 360 km, uključujući Bokokotorski zaliv, treba da pronađe kompromis i da vodi računa o turizmu kao najznačajnijoj grani, ali naravno da razumno koristi svoja državna sredstva i ljudstvo koji se bave jednim od najplemenitijih poslova-zaključio je Lukšić.
Sa jedne od akcija spašavanja turista, foto: Direktorat za vanredne situacije MUP
Direktor Direktorata za zaštitu i spašavanje MUP-a Crne Gore Miodrag Bešović ističe da je broj intervencija spašavanja turista u planinskim predjelima u blagom porastu posljednjih godina, te da se, zbog troškova po državu koji u zatjevnijim poduhvatima mogu koštati i do 10.000 eura, razmatra uvođenje modela osiguranja za ekstremne sportove i planinske aktivnosti, gdje bi turisti kroz polisu osiguranja pokrivali dio troškova eventualne intervencije.
Direktorat kroz Operativno-komunikacioni centar 112 (OKC112) i Avio-helikoptersku jedinicu, u prosjeku godišnje realizuje između 50 i 70 intervencija koje se odnose na spašavanje turista u planinskim predjelima.
-Broj intervencija spašavanja je u blagom porastu posljednjih godina, što je direktna posljedica povećanog broja turista, posebno u planinskim predjelima, ali i sve veće dostupnosti adrenalinskih sportova i aktivnosti u prirodi.
Od 2021 – 2025. koordinirali smo 242 akcije spašavanja na planini u kojima je spašeno 406 lica-328 stranih i 78 crnogorskih državljana -navodi Bešović.
Prosječna cijena složenijih akcija na planini između 5.000 i 10.000 eura
Bešović pojašnjava da jedna intervencija spašavanja podrazumijeva koordinisanu akciju u kojoj učestvuju službenici OKC112, Gorska služba spašavanja, Avio-helikopterska jedinica MUP-a, službe zaštite i spašavanja, službe hitne pomoći, kao i lokalne strukture bezbjednosti ukoliko je to potrebno.
Bešović, foto: Direktorat za vanredne situacije MUP
-Troškovi jedne akcije spašavanja zavise od složenosti i resursa koji se angažuju.
Ukoliko je uključena Avio-helikopterska jedinica, troškovi su značajno viši i kreću se od nekoliko hiljada eura po satu leta.
Kada se angažuju samo lokalne spasilačke jedinice, troškovi su manji, ali i dalje podrazumijevaju materijalne i ljudske resurse.
Prosječna cijena složenijih akcija na planini, poput one na Durmitoru, može iznositi između 5.000 i 10.000 eura-objašnjava Bešović.
Trenutno u Crnoj Gori, kaže Bešović, ne postoji zakonska regulativa kojom bi se troškovi spašavanja naplaćivali direktno od turista.
Spašavanje je definisano kao besplatna i javna usluga koju država obezbjeđuje svima kojima je pomoć potrebna.
Ipak, imajući u vidu da se radi o značajnim troškovima, razmatra se uvođenje modela osiguranja za ekstremne sportove i planinske aktivnosti, gdje bi turisti kroz polisu osiguranja pokrivali dio troškova eventualne intervencije.
Takav model je već primijenjen u više evropskih zemalja.
-Uvođenje potpunog plaćanja spašavanja od strane turista moglo bi imati negativan uticaj na turističku ponudu Crne Gore, posebno u smislu imidža destinacije.
Međutim, balansirano rješenje, poput obaveznog osiguranja za određene aktivnosti (planinarenje, rafting, paraglajding), omogućilo bi da se troškovi pokriju bez negativnog publiciteta.
Na taj način bi se rasteretio državni budžet, a turisti imali sigurnost da će u slučaju nezgode biti spašeni bez dodatnih komplikacija-ističe direktor Direktorata za vanredne situacije.
Dodaje da u većini evropskih zemalja, poput Austrije, Italije, Švajcarske ili Slovačke, troškovi spasilačkih akcija u planini naplaćuju se kroz obavezno osiguranje ili direktno od turista ako nisu osigurani.
-U nekim zemljama naplaćuju troškove akcija samo u slučajevima ignorisanja upozorenja, zabrana planinarenja, složenih spasilačkih akcija i ako se utvrdi nepažnja i kršenje definisanih pravila za to područje.
Takva praksa osigurava održivost sistema i štiti državni budžet od dodatnih opterećenja-poručuje Bešović.
Angažovanje helikoptera povećava troškove i do nekoliko hiljada eura po satu leta, foto: Direktorat za vanredne situacije MUP
Načelnik Gorske službe spašavanja Crne Gore Željko Loncović ističe da su neprofitna, humanitarna i volonterska organizacija i da svoje usluge ne mogu naplaćivati, ali je sigurno da se na ovakvim akcijama angažuje dosta državnih resursa koji koštaju građane.
-Sigurno je jedno da angažovanje državnih resursa (helikopter, plovila SZS, GSSCG, Hitna pomoć, zdravstvene ustanove...) koštaju dosta građane Crne Gore, međutim koliko je meni poznato, ne postoji niti jedna zakonska regulativa koja reguliše ovo pitanje.
Većina zemalja u okruženju i u Evropi imaju iste dileme kako rješavati ovo pitanje.
Recimo, slovenačka GSS koja na godišnjem nivou ima od 600 do 650 akcija spasavanja u planini, od kojih preko 350 sa upotrebom helikoptera, takođe ne naplaćuje usluge spasavanja.
Slična je situacija i u Hrvatskoj-ističe Loncović.
Jedan od modela uvođenje polise osiguranja, za neozbiljne naplata
Jedan od mogućih modela je, kaže Loncović, i onaj koji primjenjuje Francuska za obilazak Francuskih Alpa-nudi mogućnost osiguranja u planini 5, 10, 15 dana.
Ako se, pojašnjava Loncović, desi za to vrijeme akcija spasavanja, vlasnik polise ima besplatno spasavanje, a ako nema pomenutu polisu plaća punu cijenu akcije.
-Italijani u italijanskim Alpima, zavisno od toga šta se desilo, naplaćuju akcije spasavanja.
Ako je akcija spasavanja povrijeđenog ili stradalog u planini i ako se ta povreda desila iz objektivnih razloga, takve akcije ne naplaćuju, ali ako je poziv za pomoć upućen iz subjektivnih razloga, ako je neko sam sišao sa obilježene staze, pa se izgubio, ako je neadekvatno opremljen za planinu, ako je umoran, te ne može da se vrati u dolinu i ostale neozbiljnosti – takve akcije naplaćuju-kaže Loncović.
Ističe i da se naša GSS srijeće sa sličnim situacijama, ali i da je ponekada teško procijeniti jesu li u pitanju objektivne ili subjektivne okolnosti koje su dovele turiste u nezavidnu situaciju.
Njihovo je, kaže, da pomognu u svakom slučaju.
GSS u prosjeku na godišnjem nivou ima od 25 do 30 akcija spasavanja i spasi od 30 do 40 ljudi.
-Svaka intervencija GSSCG je različita i zavisi od tipa akcije, broja povrijeđenih i zahtjevnosti same akcije-naglašava Loncović.
- Tagovi:
- UPSUL
- Spašavanje
- Akcija
- Žarko Lukšić
- Osiguranje
- Naplata
- MUP
- GSS
