.jpg)
Čuvar prošlosti Budve: Nikola Vučković
Izvor, foto: Narodna biblioteka “Miroslav Luketić” Budva
Veče sjećanja na Nikolu Vučkovića (1901-1981), budvanskog pravnika i istraživača prošlosti ovog kraja, koji je za života preveo i Budvanski Statut, po čemu je poznat široj javnosti, upriličeno je u okviru devetog Festivala „Ćirilicom“.
Na trgu ispod Citadele o Vučkovićevom liku i djelu govorili su: istoričarka, prevodilac i pisac dr Katarina Mitrović, magistarka književnosti Božena Jelušić i arhitekta Slobodan Bobo Mitrović.
Profesorka Mitrović u svom izlaganju istakla je da Nikoli Vučkoviću mnogo duguje – u istoriografskom, naučnom i ljudskom smislu, iako je, kada se on upokojio, imala svega osam godina.
Kako je objasnila, njihovi istraživački putevi dodirivali su se u različitim periodima.
-On je kao školovani pravnik vrlo dobro razumio kolika je važnost dokumenata i narativnih izvora, odnosno spisa koji su nastajali u prošlosti, i da bez pravilnog čitanja i razumijevanja tih spisa nije moguće upoznati se sa prošlom stvarnošću.
Očito je bio veoma vezan za svoj grad, čak i onda kada, sticajem životnih okolnosti, dugo nije u njemu živio i boravio. I želio je da što bolje ispita njegovu prošlost.
Na raspolaganju je imao kritička izdanja prije svega Budvanskog Statuta koja je davnih godina priredio Šime Ljubić, 1882-1883., u izdanju tada Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.
Međutim, dovremena Nikole Vučkovića i to izdanje je negdje bilo iscrpljeno, jako se teško moglo pronaći.
Taj njegov prevod Statuta je izašao 1970. godine ovdje u Budvi, ja vjerujem da se on, iako to nigdje izričito ne kaže, tokom cijelih šezdesetih bavio promišljanjima nad Budvanskim Statutom.
Kako sam kaže: i pravničkim, ali i istorijskim promišljanjima.
Onda je došao na ideju da prevede Budvanski Statut, iz dva razloga - da ga učini dostupnim široj čitalačkoj publici, ali isto tako i istraživačima, onim profesionalnim istraživačima prošle stvarnosti-navela je Mitrović.
Profesorica Božena Jelušić ispričala je kako se upoznala sa Nikolom Vučkovićem i šta je on značio za Budvu šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka.
-Nikolu Vučkovića upoznala sam posredstvom moje doživotne i tada najbolje tinejdžerske prijateljice Tanje Vučković Franović, a on je, negdje, među njenim drugaricama mene birao vjerovatno zbog toga što volim poeziju.
A Nikola Vučković kao pravnik smatrao da nema dobrog pravnika ako ne voli poeziju. Ne znam da li to pravnici rade sada i da li imaju dvostruke registre, ali ih je on nesumnjivo imao.
To je bilo vrijeme slobode, vrijeme očekivanja, mi smo bili generacija koja je vjerovala da je pravolinijski put u sreću apsolutno moguć, tako da je svaki susret sa njim bio neka vrsta malog praznika za nekoga ko je volio knjige.
Voljela bih da pomenem i sljedeće: 1965, 1966... 1970 – to je vrijeme kada u ovom gradu neke socijalističke i komunističke vlasti shvataju da se ne može živjeti samo od onoga od 1941. do 1945. godine i okreću se prošlosti i pronalaze ljude koji znaju i koji mogu nešto da ostave gradu.
Pazite, Skupština opštine Budva je izdavač, Turistički savez Budve je izdavač.
Tada su već došli mladi ljudi kojima je Nikola kao studentima prava u Zagrebu znao pomoći, koji su onda imali određeni značaj u ideološkoj nomenklaturi i okrenuli su se onome što je moglo zaista biti dobar temelj znanja i istraživanja prošlosti Budve.
Prema tome, ovom gradu služi na čast što je 1974. dodijelio Novembarsku nagradu Nikolu Vučkoviću, jer ako je iko zaslužio, onda je to bio on.
Nikola Vučković se u tom stvaralačkom radu isključivo bavio Budvom i to je bila tolika ljubav i vezanost da je on prosto ono vrijeme koje mu je nakon penzije ostalo, a i sam kaže „na nagovor prijatelja“, u stvari posvetio pokazujući odgovornost prema svom velikom talent-kazala je Jelušić.
Arhitekta Slobodan Bobo Mitrović ukazao je da se kompletna Vučkovićeva mladost poklapa donekle sa krajem austrougarske carevine i sa stvaranjem nove Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Jugoslavije.
On se osvrnuo na njegov beogradski period, druženje sa Tinom Ujevićem, u kontekstu, kako je naveo, mladosti koja je u novoj državi prvi put oslobođena od stranih upravljača i upućena na svoju pamet, umni i intelektualni razvoj.
-Sve mi se to probudilo kada mi je Tanja pomalo pričala o mladosti Nikole Vučkovića koji se nije razdvajao od Tina Ujevića i toj njegovoj beogradskoj mladosti.
Nikola kad je boravio ovdje u Budvi onda se najviše družio sa don Nikom Lukovićem za koga znamo da je bio u samom intelektualnom vrhu Boke i primorja.
U Beogradu, završivši 1925. godine, zaposlio se, položio pravosudni ispit i ostao je nekih osam godina.
Radio je kao sudija, da bi po direktivi, tada je Vlada određivala gdje će koji kadrovi da idu, Nikola dobio da ide u Zagreb.
Nikola je bio potpuno neopterećen vjerski ili nacionalno, u pravom smislu kosmopolita i on nije imao izražena partijska ili slična opredjeljenja.
Ali, kao rodoljub i antifašista imao je probleme – ustaše ga nisu simpatisale, tako da je on bio na nekom njihovom spisku kao talac-rekao je Mitrović,
Vučkovićev život od tada, kako je napomenuo, odvija se u Zagrebu, ali Budva ostaje njegova velika emocija.
-Budvu on poznaje istorijski, naučno, iznad svega u strukturi, ali i u modelu života tada tipičnog malog mediteranskog grada.
To mi sve saznajemo iz ovih njegovih zapisa, priča i nekih neobjavljenih rukopisa na kojima sigurno treba poraditi i treba se sa njima pozabaviti.
U pričama iz Budve, s krajem Austrougarske i između dva rata, Nikola je uspio da izgradi identitet primorca i Budvanina i to je, za one koji bar malo raspoznaju taj jezik i terminologiju milina čitati.
A nevjerovatno gradi odnose sa okolinom Budve i ono što mene lično oduševljava jeste jezik okolnih sela koja se na neki način ne mire sa načinom kako se odvija nova pojava u Budvi, a to je turizam.
I tu ima puno bisera.
On aktivno prati Budvu, sve što se dešava u gradu, a četvrtkom u Gradskoj kavani u Zagrebu okupljaju se Budvani i naravno razmjenjuju svoje emocije, prepričavajući razne zgode, nezgode, događanja.
Dakle, on od samog početka svojih mladih dana osjeća identitet ovog prostora i njegovu kulturu-istakao je Mitrović.
Moderatorka programa posvećenog Nikoli Vučkoviću bila Stanka Rađenović Stanojević iz Narodne biblioteke „Miroslav Luketić“ Budva.
Festival „Ćirilicom“ do 17. septembra organizuju budvanska Narodna biblioteka i Udruženje izdavača i knjižara Crne Gore.
Manifestaciju su podržali Opština Budva i Turistička organizacija opštine Budva.
- Tagovi:
- Budva
- Biblioteka
- Festival
