Marko Pejović: Osjećao sam se kao da mi niko ne može dati gol
Izvor: Pobjeda
Autorka: Ana Marković
Foto: Naslovna VPSCG
Marko Pejović juče je proslavio 17. rođendan malo drugačije u odnosu na ranije godine. Prije svega, kao šampion Evrope i od ove sezone drugi golman Vaterpolo kluba Primorac.
Juniorski reprezentativac Crne Gore blistao je na golu na nedavno završenom šampionatu Evrope.
Marko je sa 15 odbrana u finalu bukvalno zaključao vrata i prozore, kao i u ranijim mečevima, a bio je jedan od najzaslužnijih za maksimalan učinak ,,ajkula“ u Oradei.
Mladić iz Kotora izabran je za najboljeg golmana šampionata, a sa istom titulom okitio se 2023. godine kada je sa U15 reprezentacijom osvojio srebrno odličje na šampionatu Evrope.
I to nije sve, prošle godine je bio dio bronzane generacije U18 na šampionatu svijeta.
Puno uspjeha, malo godina, veliki rad, ozbiljan pristup, vjera u drugove i sebe, promovisali su Pejovića u potencijal koji vjerovatno neće morati dugo da čeka da zablista i na seniorskoj sceni.
-Rad je jedini put do uspjeha. I kad-tad se isplati, a mi smo živi dokaz. Treneri nam vazda govore da ozbiljno moramo da treniramo i da u sportu ništa nije lako.
I bilo je tako, a vidjeli smo koliko je i mirna glava važna za velika takmičenja. U stvari, uvjerili smo se da je takva glava bila najpotrebnija.
Vidjeli smo i koliko je bitno da se trenira jako, ne zabušava i da se drži kontinuitet treninga. I samo ozbiljno-kazao je Pejović.
Ključno EP u Podgorici
Počeo je u Primorcu, prvo kao plivač, a sa devet godina bezbolno je prešao na vaterpolo. A zašto baš golmanska pozicija?
-Izabrao sam ovu poziciju jer sam kao mlađi bio malo deblji i nijesam baš volio da plivam. Pitao sam trenera da li mogu da probam sa gola i tako je krenulo.
Prije toga sam od četvrte godine trenirao plivanje, a nakon nekoliko godina trenerica Dijana Saveljić predložila je da krenem s vaterpolom, jer je smatrala da sam plivački spreman za taj sport-priča Marko.
A onda je puno radio kao golman i nije sanjao velike stvari.
-Pravo da vam kažem nijesam mislio da ću u mlađim kategorijama praviti ovakve rezultate. Ali, mnogi od trenera pričali su mi da ako nastavim da radim, da će sve na svoje da dođe.
I stvarno je tako ispalo. Zato ne žalim što sam izabrao ovaj sport. Baš sam srećan-kaže on.
Kada je Marko osjetio trenutak slave (i vaterpolo kao izbor), koja mu zbog skromnosti nije pomutila mozak…
-Na šampionatu Evrope U15 u Podgorici vidio sam nešto što do tada nijesam nikada vidio, a to je vatrena podrška navijača sa tribina.
Tada sam rekao sebi da želim ovim da se bavim-ističe.
Treneri su bili važni, i dalje su, naravno, u vaterpolo odrastanju.
-Počeo bih od prvog trenera, to je bio Blaženko Radnjić, kasnije za malo starije Vojislav Peković, nakon njega Uglješa Brguljan – koji je bio dio stručnog štaba u reprezentaciji.
I dogurao sam do prvog tima, do trenera Vida Lompara, a od ove sezone biću i drugi golman-navodi Marko.
Pomenuo je mladi golman trenera Đorđa Radoševića sa generacijom U15 iz Podgorice i Marka Franetu, zlatnog iz stručnog štaba u Rumuniji.
Na ovo smo čekali pet godina
Korak po korak, stigao je do prvog tima kotorske ekipe. Još prije dvije godine mladi reprezentativac priključivao se radu nekadašnjeg šampiona Evrope.
Od ove sezone je drugi golman. Šansa kakva se ne propušta s obzirom na broj utakmica koje čekaju Primorac u Evropi, Regionalnoj ligi i domaćim obavezama.
Foto: European Aquatics
-Još sam mlad. Imam još mnogo toga da učim i samo treba da čekam priliku i iskoristim je na najbolji način. Ne želim da žurim, imam vremena-naglasio je Marko.
Pričali smo sa talentovanim golmanom o počecima, trenerima, treninzima, očekivanjima, i malo smo, u uvodnom razgovoru, zagrebli oko šampionata Evrope.
Zanimalo nas je kakav je put bio do trona i odakle onoliko samopouzdanja.
-Posljednja dva i po mjeseca bili smo na pripremama. Van kuće i po hotelima po 15 dana, a treninzi su naporni bili.
Radili smo ozbiljno, a naš trener Nebojša Milić od starta je znao da smo mi ta ekipa koja može zlato da osvoji.
A i mi – igrači smo na ovo čekali sigurno pet godina, jer smo znali da je najjače 2007. godište-kaže Marko.
Sa tri startne pobjede u grupi najavili su visoke domete. Utisak je da osim Španije, možda i sa Srbijom, jer je bio premijerni meč, naš tim nije imao nikakve probleme sa rivalima.
-Specifična utakmica bila je sa Španijom. Teško je igrati protiv ekipe koja igra isto kao i A selekcija. Mislim na taktiku i način igre.
Fokusirani su na plivanje, nijesu sad nešto preveliki, prejaki, ali su brzi i teško je s njima bilo igrati-naglasio je.
Odbrana je u svakoj utakmici bila iks faktor i Pejović kao posljednja, najvažnija linija. Sa ogromnim samopouzdanjem rušili su napadačke koncepcije protivničkih ekipa.
-Tokom grupne faze dobijali smo zadatke, a sve kako bismo stekli osjećaj sigurnosti, od strane psihološkinje Vanje Đurović.
Lično, čim sam vidio kako nam ide odbrana u prve tri utakmice samopouzdanje mi je skočilo. Osjećao sam se kao da mi niko gol ne može dati.
Taj nivo samopouzdanja ne znam kada sam posljednji put osjetio. A ekipa je bila požrtvovana, a odbrana perfektna. Svi su bili podignuti, u blokovima, do kupaćeg.
Tako da su mi saigrači podigli samopouzdanje. Zaista smo dominirali-kazao je mladi golman.
Sve pobjede iz Oradee će se pamtiti, za Marka još jedna.
-Najupečatljivija slika je definitivno podizanje pehara. To je ostalo urezano, a onda i doček u Kotoru koji je bio nevjerovatan.
Milo mi je što su ljudi došli da nas pozdrave-rekao je Marko.
Kako je sada ući u rutinu svakodnevice i dođu li minuti za vraćanje filmova i pitanja da li je ovo san ili java?
-Biti šampion Evrope sa Crnom Gorom je nevjerovatan osjećaj.
Niko nije očekivao da možemo, zapravo, da napravimo ovako veliki korak za istoriju Crne Gore što se tiče sporta.
Iskreno, meni je i dalje nerealno da smo evropski šampioni-iskren je Marko.
Majka uzor, baba Anđelija je vrlo važna osoba
Majka Maja je uzor sinu Marku. Tata Sava, brat Luka i majka su podrška do neba, a naš mladi golman izdvojio je vrlo važnu osobu.
-To je moja najmilija baba Anđelija Franović. Sve utakmice je gledala i plakala-ispričao je Marko.
Marko je učenik trećeg razreda Ekonomske škole. Kaže da je vrlo dobar đak i da profesori imaju puno razumijevanja.
-Kako majka kaže, škola je vazda na prvom mjestu, ne može se zaobići-dodao je.
Od Zdravka Radića, nekadašnjeg reprezentativca i golmana Primorca, dobio je vrijedne savjete pred šampionat.
-Nekoliko puta smo pričali, a pred put mi je kazao da budem svoj, da se ne opterećujem i da će sve biti dobro. Tako je i ispalo-zaključio je Marko.
