Alković: Novim zakonom legalizuje se betonizacija maslinjaka
Izvor, foto: Bar info
Autor: Radomir Petrić
Povodom upravo usvojenih izmjena i dopuna zakona o maslinarstvu i maslinovom ulju, koje su odmah izazvale dosta polemike na primorju, gost emisije “Uhvati dan” Radio Bara bio je Ćazim Alković, predsjednik Društva maslinara Bar.
Pretprošle sedmice, u programu Radio Bara istim povodomgostovao je Suljo Mustafić, predsjednik upravnog odbora NVO Maslinijadakoja je zajedno sa Društvom maslinara Antivari predložila usvojene amandmane kojima se pored ostalog omogućava gradnja u maslinjacima.
Od tog momenta u našoj javnosti krenula je dinamična rasprava u kojoj su novo zakonsko rješenjepored predlagača javno podržali i neki od maslinara iz Ulcinja, dok su argumente protiv iznijeli predsjednik Skupštine opštine Bar Branislav Nenezić, predsjednik opštine Ulcinj Genci Nimanbegu, predstavnici nevladinog sektora koji je listom protiv ovih zakonskih rješenja, te sam Alković.
Da krenemo od te tačke razlaza u pristupu ovim izmjenama zakona: Kako vi ocjenjujete tu odluku o gradnji u maslinjacima?
-U moje lično ime i u ime društva maslinara Bar, smatram da je to potpuno pogrešna i štetna odluka za maslinarstvo.
Možda je to dobra odluka za maslinare i investitore, one koji namjeravaju da se bave investicijama u gradnju, da kažem investicijama u objektivnom maslinarstvu.
Siguran sam da dugoročno za crnogorsko maslinarstvo ovo nije dobra odluka i bojim se da će maslinarima nanijeti štetu koja se kasnije neće moći popraviti.
Inicijativa za zakon koji je nažalost izglasan, potekla je iz Bara, što je za mene još tužnije.
Zakon pored ostalog podstiče usitnjavanje posjeda, a mi stalno pričamo o ukrupnjavanju posjeda.
Kroz razgovor u našem društvu došli smo do toga da, recimo, jedan naš član ima petočlanu familiju i maslinjak od 5000 kvadratnih metara.
U skladu sa ovim zakonom on može da to svoje imanje podijeli na pet dijelova od po 1000 kvadrata i da na tih pet parcela može da izgradi pet objekata za stanovanje.
Znamo da na tih 1000 kvadrata u Baru starih maslina može biti oko 25 do 30.
Da izgradi pet usitnjenih posjeda sa 20 ili 25 maslina – tako se ne može baviti maslinarstvom, sa 25 stabala maslina, ali, na tom imanju sada ima izgrađenu kuću koju, naravno, može da proda.
To je budućnost primjene ovog zakona i to je veoma veoma loše po meni. Jednostavno, legalizujemo betonizaciju u maslinjacima i to će ukupno biti štetno za maslinarstvo.
Rekli ste javno da ovdje ulazimo u zonu kontradiktornosti, imajući u vidu praksu baš u Baru?
-U Baru u velikom maslinarskom kompleksu Dabanovo, koji je relativno sačuvan, prije godinu ili dvije, jedan maslinarski aktivista pokrenuo je inicijativu da se asfaltira put kroz maslinjake, zbog koje je dobio krivičnu prijavu sa obrazloženjem države i lokalne samouprave da će time da omogući da se gradi u maslinjacima.
On je zbog toga kažnjen, a mi smo sad otvorili vrata i potpuno legalizujemo tu gradnju. To mi djeluje kao neka naša pohlepa: daj da sad uzmemo sve što se može uzeti!
Tužna je to priča, izbetonirali smo našu obalu do kraja, ‘ajmo sad da izbetoniramo maslinjake.
Imamo li neke uporedne primjere iz regiona?
-Imamo, naravno, članovi našeg društva putuju kroz region i imaju kontakte sa maslinarima prije svega iz Hrvatske.
Na Hvaru je naša koleginica Ana Maria Čurin uz pomoć svog oca formirala maslinjak na 50.000 kvadratnih metara.
A na tih 50.000 kvadratnih metara ona nije napravila zgradu, već objekat koji služi za degustaciju i za prodaju maslinovog ulja koji je uklopljen u ambijent.
Moj i vaš zajednički prijatelj Stanko Štambuk sa Hvara je sa svojom suprugom htio da u njenom maslinjaku, u sućurju, kako bi oni rekli, postavi stambeni kontejner.
Imali su ozbiljne probleme , iako se taj objekat može lako ukloniti u svakom trenutku. Nije im dozvoljeno da naprave betonsku stopu za kontejner u maslinjaku.
A mi sad tu pričamo o raznim objektima za stanovanje, sa smiješnom formulacijom ‘za stanovanje maslinara ili člana njegove porodice’.
Ako moj sin izgradi u maslinjaku kuću kao član porodice vlasnika maslinjaka, ko će sutra da ga spriječi da je proda, recimo, nekom Rusu? Koji ga zakon sprječava?
Znači to je farsa, to je samo priča za stanovništvo da to lijepo izgleda.
U Italiji, u Toskani, dozvoljena je gradnja na 40.000 kvadrata, na manjem posjedu se ne smije graditi.
Zato je potpuno bespredmetno pričati – na 1000 kvadrata mi pravimo samo placeve za prodaju u našim maslinjacima.
Govorimo o tome da su naši maslinari savjesni, da oni neće tako. Savjesni su oni, ali vidimo da smo ljudi koji sve prodaju.
Neka su naši lokalni maslinari savjesni, ali čovjek koji ovdje dođe iz inostranstva, iz djelova Crne Gore gdje maslina nikome ništa ne znači, njemu je jednostavno maslina samo problem na tom placu.
Vidjelo se to i u ovom periodu dok je bila zabrana.
Naše društvo maslinara je, za razliku od ostalih, aktivno bilo uključeno u materiju, prijavljivali smo te slučajeve, objavljivali snimke devastacije maslinjaka gdje se bagerom kopaju i ruše.
Možemo da zamislimo što će sada da bude kad je to legalizovano potpuno.
Osim bagera, maslini su veliki neprijatelj i otpadne vode?
-Naravno. Pričamo o tome da je naše maslinovo ulje posebno, zato što naše masline rastu na čistoj zemlji, što imaju čisti vazduh.
A što radimo ako sad gradimo u maslinjacima objekte? Naravno da ćemo imati otpadne vode. Čuli smo mi priču o bioseptik jamama, ta priča baš dobro djeluje.
Ali, za razumne ljude koji su u praksi, koji su svaki dan u maslinjacima, vidimo da su ti slučajevi vrlo, vrlo rijetki. Neka nam neko nabroji, gdje su te bioseptik jame ugrađene.
Taj bioseptik model je prihvatljiv, ali, normalno, za to treba dodatna investicija, a znamo da nikada nismo spremni za investiciju koju ne moramo da uradimo, i onda se ruši potpuno taj koncept.
Na skupštinskom Odboru za ekonomiju, kad su promovisani ovi amadmani, čuli smo poslanicu gospođu Despotović da kaže da Crna Gora treba da se bavi ekonomijom obima u maslinarstvu.
To je potpuno suprotno svim strategijama.
Ekonomija obima podrazumijeva da proizvodimo velike količine maslinovog ulja, i da te velike količine, kao Španija i Italija, prodajemo po niskim cijenama.
Ako cijelu Crnu Goru posadimo, čitavo slobodno zemljište Crne Gore prekrijemo maslinama,mi opet ne možemo da se bavimo ekonomijom obima, jer će opet to da budu male količine maslinovog ulja.
Suprotno tome,moramo da se bavimo posebnošću kvaliteta-da pravimo maslinovo ulje vrhunskog kvaliteta, što su sve strategije prepoznale, da tom vrhunskom kvalitetu udahnemo duh naše tradicije, naših starih maslina, naše čiste atmosfere, naše čiste zemlje.
A primjenom ovog zakona to se sve poništava. Izlazimo iz tih okvira, pravimo nešto novo, što mislim da nema nikakvu perspektivu.
Koliko je ovo novo zakonsko rješenje normiralo samu gradnju? Koliko je precizno u tome šta omogućava, a šta brani?
-Neću reći da je to namjerno, a bojim se da je to čak i namjerno, ali, u tom novom zakonu sve te formulacije su paušalne, široko postavljene, tipa ‘da objekat bude u skladu sa prostorom’.
Pa svi žele da svoj objekat naprave u skladu sa prostorom, ali-što to znači, koliko je to, kako je to?
Nigdje nije definisana površina tog objekta koji se može napraviti na hiljadu kvadrata.
U Hrvatskoj je jasno definisana površina koliko se može napraviti, nema spratnosti, samo je prizemlje, kao i opcija podruma – da se ukopa u zemlju, da se to ne vidi.
To se kod nas nigdje ne spominje. Siguran sam da je to opet ono ‘hajde da ostavimo slobodno, pa kako kome odgovara’.
Moram reći i ovo, ne znam da li to javnost zna, da je na Odboru predstavnik Ministarstva poljoprivede bio protiv ovog zakona jer Ministarstvo smatra da je to štetno, isto kao što i mi smatramo-da je štetno za ukupno maslinarstvo.
Ima u novom zakonu i jedna pohvalna stvar koju moram da naglasim, poslanica Nađa Laković je pokrenula amadman koji se meni jako sviđa, a koji podrazumijeva izradu registra maslina.
To je odavno bilo obaveza Ministarstva poljoprivode, ali nije urađeno.
Gospođa Laković je to malo strože definisala, da svako stablo treba da ima svoj broj, svoju geografsku GPS lokaciju.
To je po meni jako pohvalno, zahvaljujemo joj se javno što je pokrenula takvu inicijativu i izgurala da to prođe u zakonu.
Moje lično mišljenje je da bi registar svih stabala maslina morao biti prije zakona. Ovako će se iz maslinjaka uklanjati stabla bez kontrole.
Kakva su hrvatska iskustva?
-Opet se vraćam na Hvar, pošto sam najviše upućen u tamošnja zbivanja. Tamo možete relativno jeftino da kupite maslinjak. Ali, znate zašto je jeftino?
Zato što je to poljoprivredno zemljište i nema teorije da se ono može više pretvoriti u građevinsko.
Ko želi da kupi to zemljište, mora se baviti poljoprivredom, a ne kao ovo kod nas, da imaš poljoprivredno zemljište koje ćeš vrlo lako da pretvoriš u građevinsko.
Imamo tu i drugi problem. Premještanje masline je dozvoljeno zakonom. A mi imamo premještanja cijelih maslinjaka, koje smo doživjeli u centru grada.
Gdje je premješten maslinjak Poljoprivredne škole? Ako neko zna-molim ga da mi to kaže, ali, nisam siguran da to iko zna.
Imamo opet kontradiktornost – sve maslinarske organizacije se bore da se sačuva maslinjak koji je tu preko puta France, i sad smo napravili dozvolu da se pored njega sagradi zgrada.
Čemu će da služi, i kako će onda da izgleda, taj maslinjak?
Maslinarstvo tangira i turizam i poljoprivredu, u Italiji ili u Hrvatskoj, to odlično djeluje na oba pola. Kakav je vaš stav po pitanju agroturizma u svijetlu ovih aktualnih zakonskih rješenja?
-Po pitanju agroturizma moj stav je izuzetno pozitivan, takođe i moja iskustva su izuzetno pozitivna i u Hrvatskoj i u Italiji.
Potpuno podržavam agroturizam, povezivanje maslinarstva i turizma je izuzetno važno, tu vidim priliku za razvoj našeg maslinarstva, za plasiranje našeg maslinovog ulja.
Ja ponekad radim degustacije maslinovog ulja za strance, odvedem ih u maslinjak, donesem maslinovog ulja i oni posjedaju po međi.
Ne postavim im tamo stolice, nego oni posjedaju po međi ispod maslina, neko se nasloni na maslinovo stablo, neko drugi na kamen i oduševljeni time što mi tako pravimo degustaciju.
Niko ne želi beton tamo nego baš želi da sjedi na međi, da osjeti kamen, da osjeti maslinu.
Mi imamo maslinarske staze, zašto se neko nije okrenuo njihovom razvoju kroz naše maslinjake, gdje su izvanredni prostori za šetnju, za upoznavanje sa ljekovitim biljem.
Čak mogu reći da nisam ni ja za potpunu zabranu gradnje, ali, mislim da ovo nije trenutak za dozvolu gradnje u maslinjacima.
Znamo kako je stanje u društvu, znamo kako se radi tamo gdje je zabranjeno, što se sve radi.
Naravno da je naša budućnost u agroturizmu, da kažem, i u nekim objektima u maslinjacima, ali, onima koji će da ispunjavaju standarde, a ne da pravimo placeve za prodaju.
Da li je neko kad je pravio ovaj zakon, pogledao kakva je ta praksa u Hrvatskoj, u Italiji?
Zgrada sa dva, tri sprata u maslinjaku nikako nije agroturizam. I dalje tvrdim da neće biti agroturizam, već nešto što će stvarati otpadne vode maslinjaku koje neće moći da se kontrolišu.
Kakve mogu da budu regulatorne mjere, kakve treba da budu mjere nadzora u ovoj sferi?
-Sam predstavnik resornog ministarstva je na Odboru izjavio da ministarstvo nema ljudskih kapaciteta da kontroliše primjenu tog zakona.
Nisam ja za potpunu zabranu, ali nije sazrelo vrijeme jer nemamo mogućnosti da pratimo takvu gradnju, jer ne možemo da pratimo ovu totalno ‘divlju’ gradnju, a tek nećemo moći da pratimo tu, da kažem, zakonitu gradnju.
Naravno da će maslinari ili investitori da iskoriste tu šupljinu.
U ovom trenutku država nema mogućnosti, nema kapaciteta da potpuno isprati gradnju i bojim se da će opet svako imati slobodu da radi po svome.
Moramo malo da vodimo računa.
Prije nekoliko godina je slična priča napravljena kad je u Zakon o maslinarstvu uvedena kontradiktorna kategorija maslinovog ulja koje nigdje nema u razvijenim zemljama.
Imali ste ekstra djevičansko masno ulje do 0,8% slobodnih masnih glicerina, djevičansko do 2% i preko dva posto lampante koje nije za ljudsku potrebu.
A onda je uvedeno ulje do 3%,obično domaće ulje. Tu kategoriju je uvela politika, i ona je opstala godinu, dok Evropa nije rekla da moramo da promijenimo.
Na odboru je poslanik Ilir Čapuni jedini bio protiv ovih amandmana-protiv gradnje u maslinjacima, i njemu svaka čast.
Rekao je da i to sada treba biti usklađeno sa generalnim urbanističkim planovima, sa detaljnim urbanističkim planovima, ili je samo dovoljno to što je zakon o maslinarstvu dozvolio da se gradi u maslinjacima.
U svakom slučaju, moramo da se odvažimo da kažemo ono što mislimo, da kažemo ono što nije dobro, ne moramo se slagati sa bilo čime.
Na kraju krajeva, spremni smo na debatu na crnogorskom nivou.
Maslina koja je starija od 100 godina jeste administrativno vlasništvo maslinara, ali, ona je kulturno prirodno dobro svih nas i ne može se dozvoliti bilo kome da te masline uklanja i da radi sa njima što hoće jer mu one zaklanjaju pogled ili mu smetaju da tu napravi jednu zgradu-.
.jpg)