.jpg)
Tonka u 79. godini i dalje čeka na rješenje stambenog pitanja
Izvor: Glas Mrkojevića
Kao što je Glas Mrkojevića i najavio, u Pečuricama se intenzivno radi kako bi do kraja godine nakon višegodišnje pauze bila otvorena ambulanta. u Mrkojevićima.
Podsjetimo, inicijativu za ponovno otvaranje ambulante u Mrkojevićima je pokrenuo Savjet Muslimanskog naroda Crne Gore još početkom ljeta , a podržana je naknadno od strane MZ Mrkojevići.
Uporedo sa mladićima koji ove sedmice neumorno sređuju spoljašnji dio objekta, u pripremi ambulante za novi prihvat pacijenata sa velikim entuzijazmom radi i Tomana Stevović, Mrkojevićima dobro znana i omiljena Tonka.
Bez obzira na breme godina-ugazila je već u 79. godinu, Tonka čisti prozore, podove, uređuje hol…
U poslu smo je i zatekli u ambulanti u Pečuricama, sa kojom je sudbinski povezana. Nakon što je u njemu provela na poslu 17 godina, upravo iz ovog objekta je otišla u penziju.
Od tada, ambulanta je ovoj bivšoj spremačici i bukvalno postala dom, otkako je objekat izgubio svoju primarnu funkciju prihvata pacijenata i postao spremište dokumentacije Doma zdravlja, Tonka živi u njemu.
-Radila sam prije Pečurica u starom Domu zdravlja,na starom Pristanu, Ana Kalamperović me je ostavila ovdje. Ja sam nosila i donosila trebovanja, odavde do Čanja, pa onda do bolnice, nikad nisam nešto pogriješila, a, poslije sam ovdje naučila i da pomažem ljekarima, sve sam znala da radim, sve-priča Tonka.
Zaštitna maska na licu nije mogla sakriti osmjeh, bilo joj je milo što je se još uvijek sjećaju u kraju sa čijim stanovništvom je drugovala i dok je radila, i još uvijek druguje i sada kao penzionerka.
Dok je ranije dan prolazio u vožnjama širom opštine, “bilo je pet dispanzera”, sada su joj glavne pješačke “ture” od ambulante do pošte…
-Onda, dok je radila ambulanta, ovdje su bile opšte usuge, bili su uvijek doktor i medicinska sestra. Malo su šili, ako je neko povrijeđen, ovo ostalo što je bilo teže išlo je u bolnicu, zvali bismo auto, a i ja sam pomagala malo doktoru-prisjeća se Tonka.
Ne ističe nikog posebno od bivših kolega, kaže, trudila se da uvijek i sa svakim bude korektna i da pošteno odradi svoj posao, a to su mještani znali i cijenili.
-Bilo je dosta posla, činila sam dobro, volio me ovaj narod, voljela sam i ja njih, još ih volim-dodaje Tonka.
Osmjeh na licu dobija sjenu, kad počinje priča o tome gdje će i kako će sjutra, kad ambulanta zaživi. Ipak, ne boji se: vjeruje u dobre ljude, i u to da je svojim poštenim odnosom prema poslu zaslužila krov nad glavom.
-Ja sam davno konkurisala za stan u Domu zdravlja, i ništa. Davalo se ljudima koji su dolazili sa strane, mene su ostavili ovdje da živim u ambulanti. Nemam posebno što da izdvojim, nisam nikad ništa naudila Domu zdravlja.
Nova direktorka, ona je humana, kaže mi da ostanem. Ja ću možda nešto imovine prodati na Žabljaku, da kupim ovdje jedan mali stančić. Neću u Dom za stare da idem.
Ljudi su mi ovdje govorili “Nemoj da spavaš tu, dođi kod nas”, ali nisam htjela da se pokucam po tuđim kućama, a radila sam savjesno-zaključuje Tonka, i odmah se vraća na posao, da čisti hol “svoje” ambulante.
Bez obzira na breme godina, i na to da je u 79. godini i dalje beskućnik…
