Markoč: Tražite svoj Šangri-La prije nego što on nađe vas
Izvor: JU Kulturni centar Bar
Foto: Dragica Orlandić
Roman Sava Markoča „Kofer za Šangri-La“ promovisan je sinoć u okviru bARS segmenta 38. „Barskog ljetopisa“ na platou Doma kulture kojeg su zaposjeli brojni ljubitelji pisane riječi i poštovaoci Markočevog stvaralaštva.
Roman objavljen prošle godine u izdanju Kulturnog centra Bar, tematizuje mitsko mjesto Šangri-La kao utopijsko kraljevstvo koje čuva mudrost čovječanstva.
Kroz priču o glavnom junaku, koji se priprema za odlazak u Šangri-La, autor uvodi čitaoce u emotivnu i nostalgičnu priču protkanu ličnim i društvenim sjećanjima iz svog okruženja.
Razgovor sa autorom romana moderirao je dr Milun Lutovac.
Selektor bARSa Željko Milović je u uvodnom dijelu istakao da je Savo Markoč stvorio priču koja miješa izopštenu realnost sa stvarnošću Bara i dijelom opštine u kojoj živi, te da je jedan od rijetkih barskih pisaca koji vješto balansiraju između mašte i realnog svijeta.
Posebnost Markočevog stvaralaštva potvrđuje i činjenica da se na bARS programu pojavio dva puta za pet godina.
Za Miluna Lutovca roman „Kofer za Šangri-La“ je priča o odrastanju, smjeni generacija, promjenama i preplitanjima, vjesnik novog književnog izraza na domaćem terenu.
-Svako novo čitanje otkriva novi svijet. Knjiga je hrabra i iskrena, otklon od nečega čime smo ’okupirani’ kad je u pitanju književno stvaralaštvo kod nas.
Markoč se nameće kao pionir dugo očekivanog postmodernizma u Baru-ističe Lutovac.
Inspiraciju za Šangri-La autor nosi još iz djetinjstva, pod uticajem američkog fantastično-avanturističkog filma „Izgubljeni horizont“.
-Posebno pamtim scenu kada glavni junak proviruje između dva brežuljka i otkriva zelenu dolinu Shangri La – zemaljski raj kroz koji protiče Rijeka-.
U romanu, glavni junak kreće na putovanje ka Šangri-La, a na pitanje da li želi kartu u jednom pravcu ili povratnu, odgovara samo: „Da“ , ostavljajući sve mogućnosti otvorenim.
Roman, prema riječima Markoča, „možemo nazvati autobiografskim iako je prilično dekorisan fikcijom.
-U romanu se prepliću stvarno, realno proživljeno sa fiktivnim djelovima, ali možda je tamo gdje je naizgled najviše fikcije, u stvari najviše onog realnog, pravog i obrnuto-.
Likovi su upečatljivi i vezani za svoje nadimke – Pino, koji je ime dobio po mirisu kolonjske vode, komšija Đoko koji ima veze sa bengalskim tigrovima, Mojaš udbaš, neobična Đina, mantildžija iz „špageti vesterna“ i Lili…
Jedino je glavni junak bez imena. On je, jednim dijelom, sam autor.
Struktura romana je takva da je pisan u deset slika, a autor ga opisuje kao „patchwork novel“.
-Svaka od slika je zakrpa kao dio mozaika, a kada su se spojile, dobio sam simpatičnu dolamu sa prednjom i zadnjom stranom, naramenicama, džepovima i dugmadima- pojašnjava Markoč.
Roman prikazuje dvostruku provinciju, strah od nepoznatog i promjena, ali i nježne slike iz djetinjstva – majku, miris hljeba, uz veoma upečatljiv prizor zelenih skakavaca u hodniku barske bolnice dok se glavni junak oprašta od oca.
-Markočevo novo štivo obiluje upečatljivom leksikom koja, ilustrujući lokalni ambijent, poseže za univerzalnim dimenzijama dotičući se onoga što nalazimo kod (Džejmsa) Džojsa, (Marsela) Prusta i drugih velikih Pisaca-istakao je Lutovac.
Na pitanje kako bi zainteresovao čitaoce za svoj novi roman, Savo Markoč poručuje:
-Tražite svoj Šangri-La prije nego što on nađe vas-.
Kuriozitet večeri bio je što je promocija održana na Dan svetog Lovra, hronotop prisutan u čitavom Markočevom opusu.
Ideju za dizajn korica i prelom teksta potpisuje Gazmen Čitaku.
Veče je muziciranjem na gitari oplemenio Đorđe Milovanović.
.jpg)